Nakon izbacivanja parlamentaraca iz Sabora, te nakon zagonetne smrti generala, narodnog zastupnika i župana Brodarca, postali su još čudniji i drugi slučajevi koji govore o totalitarnim napastima današnjega režima.

Padaju glave, gubi se sigurnost, ukidaju se osnovna prava na čast, na slobodu, na život. Isto kao i Antoniji Bilić, nedužnoj djevojci sa sela, čestitoj kao što je to povijest njene obitelji i njenoga hrvatskoga kraja. Krvnici su isti, neki se voze po Hrvatskoj i traže žrtve u prljavom kamionu, drugi sjede u državnim elegantnim kancelarijama. Jedan se zove Paravinja, na policijskoj je tjeralici. Ostali se zovu upravo kao predsjednik neke države, kao predsjednica neke vlade, kao članovi nekog parlamenta, suda i tužiteljstva. Bože dragi, da to nisu slučajno naši čelnici, čelnici naše države?

Istodobno, širi se lov na hrvatski vojni vrh, premetačine, prisluškivanja, gnječenja, pljuvanja i bljuvanja po njima, pa prema tome i po Hrvatskoj vojsci. Zapovjednik Hrvatske kopnene vojske u lisicama vučen je ulicama pred razdraganim četničkim ''vjerodostojnim svjedocima''... usred Hrvatske. U zatvoru je. Lov na visoke časnike i na njihove prijatelje, na rodbinu. Kumrovečka ''sfinga koja se smeje'' i za to ima svoje tumačenje. Sada to nije samo zbog ''pravne države'' ili izmišljenih zahtjeva Europske unije. Ona povjerljivo danas šapće: ovo od nas traži NATO. A laže, laže po stoti puta u jednome danu, jer NATO-u ne treba ponižen HV, takvu vojsku i takav sustav NATO ne želi.

Tko je sljedeći na redu?

I jasno recimo: nisu sada u lancima glavni hrvatski junaci iz Domovinskoga rata, oni koji su otjerali i komuniste i komunističke četnike. Oni su davno pokošeni, otjerani su iz Hrvatske vojske. Ne, sada su u HV-u došli na red oni ''kulturni'' i do kraja strpljivi, oni koji su se ponekad i preduboko poklonili Mesiću, Kosorovoj, Josipoviću, pa i Pusićki. Dogodilo se je to i ratnom junaku generalu Đuri Brodarcu, koji je u danom trenutku povjerovao da će konačno vrhuška lažnoga HDZ-a i vrhuške autentičnoga SDP-a i HNS-a zadovoljiti svoju revanšističku jugoslavensku mržnji, i dopustiti da konačno Hrvatska živi u miru. Prevarili su se svi ti ljudi, pa sada padaju i oni. Poginuo je i general Brodarac u Osijeku, u bolnici, u srijedu 13. siječnja 2011., a zapravo je već polumrtav stigao iz neopravdanoga zatvora.

Također u srijedu 13. srpnja 2011. u Hrvatskome saboru zbio se događaj koji se ne pamti u demokratskim državama Europe nakon Drugoga svjetskog rata: cijeli jedan blok, ili klub narodnih predstavnika iz jedne stranke, izbačen je sa zasjedanja, jer su ti zastupnici, pripadnici slavonske stranke HDSSB-a, zahtijevali istragu o uhićenju, procesuiranju i smrti Đure Brodarca. Brodarčevi odvjetnici Petar Šale i Drago Bošnjak smatraju da je general ''ubijen', s naglaskom na činjenicu da je zbog svojih 67 godina i slaboga zdravlja, morao uživati pravo na kućni pritvor, a ne biti podvrgnut strogom ustrojstvu jednog od najtežih zatvora u Hrvatskoj.

Brodarac, uznik na mjestu koje je YU-list odabrao

Kada je pred tri tjedna, čim je Brodarac bio uhićen, YU-list slavio njegovo uhićenje (oni kažu „hapšenje“) i veselio se činjenici da je, pod sumnjivim legalnim uvjetima bačen daleko od mjesta svoga stanovanja i daleko od mjesta gdje je navodno počinio krivično djelo protiv Srba. To jest slavio je da je bačen u osječki krug ''pravde''. Zasigurno su te novine znale što to slave. Iz toga kruga je nešto prije general Branimir Glavaš jedva izišao živ, i to samo zahvaljujući nadzoru predsjednika Hrvatske biskupske konferencije i zanimanju stranih stručnjaka i organizacija.

Neki ''vrhunski demokrat'' iz udbaške škole tamo kroji pravdu i ne dozvoljava Hrvatu da ostvari svoja prava. Na žalost, Brodarac nije imao vremena da poduzme mjere sigurnosti, a Bog zna što sada čeka i Vladimira Milankovića i Dragu Bošnjaka, koji su uhićeni istoga dana kad i on, i koji su također na čudnovat način završili u dalekom osječkom zatvoru. Bog zna što čeka i generala Tomislava Merčepa, izloženoga danas u zatvoru teškim klevetama i teškim uvjetima robijanja.

Na redu su i Miroslav Dorešić i Ognjen Šimić

Ne može se reći da UDBA ne radi sustavno. O Branimiru Glavašu sve je rečeno, pa i nevinost je u spisima, ali osveta je na djelu. Glavaš, kao Hrvat s državljanstvom RH i BiH, izrečenu zatvorsku kaznu izdržava u Bosni i Hercegovini i nada se da će ipak doći dan kad će ovi ''prostori'' biti oslobođeni diktature jugonostalgičara. Za sada vjeruje da je sigurniji u zatvoru susjedne države: enigmatičan završetak generala Đure Brodarca možda mu daje za pravo. I on i Glavaš, emblematični su ljudi hrvatskoga vojnog otpora i pobjede na sjeveru i zapadu hrvatskoga područja, pa tako i general Merčep. S njihovom eliminacijom, zagrebački režim otvara put novoj ''republici krajini'', s granicom kod Virovitice. Takvu svrhu imaju i progoni današnjih prvih ljudi Hrvatske vojske.

Međutim, uništavanje Republike Hrvatske nije se svelo na uništavanje aktivnih i umirovljenih vojnika, te ustanova kojima pripadaju. Razaranje pogađa i ljude iz hrvatske intelektualne elite, pa se može očekivati da će se ta pojava proširiti. Pokušaj zatvaranja legendarne dr. Vesne Bosanac, paradigme humanitarnoga medicinskog rada iz Vukovara pred nekoliko mjeseci, propao je. Intervenirali su čak i strane ličnosti svjetskoga glasa u obranu njenih ljudskih prava koje su lokalni ''organi'' teško narušili.

Iz Hrvatske pred dvije godine morao je pobjeći istaknuti kardiokirurg dr. Ognjen Šimić, koji također posjeduje i državljanstvo BiH. U okviru sramotne hajke koju ''anketari'' i neki novinari povremeno raspisuju protiv hrvatskih liječnika i cijeloga zdravstvenog sustava, Ognjen Šimić je bio optužen da je u bolnici u Rijeci primao mito kako bi operirao svoje pacijente. Izgleda da je jedan ljubomoran kolega sudjelovao u toj konstrukciji uz neku provokatoricu, ali dokaze protiv toga uvaženog kirurga povratnika iz Njemačke, žarkog rodoljuba, požrtvovnog spasitelja stotima života, drinovačkoga podrijetla a rođenoga i školovanog u tada hrvatski donekle prihvatljivom Sarajevu nismo našli. Kao dokaz protiv njega, poslužilo je nekoliko stranih novčanica bačenih na radni stol njegove ordinacije, i to nekoliko sati nakon njegovog odlaska kući, dok je ordinacija, kao uvijek, i te večeri ostala otvorenih vrata.

U toj cijeloj drami, Šimić ima barem tu sreću da je njegova obitelj duboko ukorijenjena u Sarajevu, te da vlasti BiH ne žele uništiti jednu toliko sposobnu medicinsku ličnost: liječnički rad mu je dozvoljen dok je u zatvoru, a životnu opasnost koju je osjećao u ''pravnoj državi'', u Rijeci, ne osjeća u svom rodnom gradu. Vjerojatno se nikad ne će u Rijeku vratiti, dok se država ne demokratizira i oslobodi crvenoga taloga, jer si vjerojatno misli da bi ''opet došao na red''. Koliko god je zastrašujuće sve to što je dr. Ognjen Šimić prepatio, teže su godine progona koje su zadesile hrvatskoga fizičara prof. dr. Miroslava Dorešića.

Ovaj znanstvenik na Institutu Ruđer Bošković teško je bolestan. Prepatio je nekoliko abdominalnih operacija komplicirane prognoze, a morao je otići na liječenje u inozemstvo, nakon što je osuđen na više godina zatvora zbog navodnih prijetnji protiv neke televizijske novinarke. Prema raznim komentarima u nezavisnim medijima, novinarka je jedna od osoba koje promoviraju lik, djela i broševe Jadranke Kosor. Izgleda da je istina da su ona i spomenuti znanstvenik, koji je radio i u Sjedinjenim Američkim Državama, a bio je visokopozicioniran i u izvornom HDZ-u te u Hrvatskoj vladi na stručnim pozicijama - stvarno bili u ljubavnoj vezi.

Kad se je Dorešić sabrao i vratio obitelji, za njega je počeo pakao. Govori se da je tu bilo zahtjeva raznovrsnih, ocrnjivanja, itd. a na kraju i sudski postupak zbog ''prijetnji''. U tom procesu, sudac je odlučio ''per se'' zaključiti postupak bez da je prihvatio dokaze obrane i bez da je saslušao svjedoke koji su ukazivali na nemogućnost sudjelovanja dr. Dorešića u inkriminiranim prijetnjama. Jednako tako je postupio i drugi sudac, koji je odbio Dorešićevu žalbu zbog kleveta, protiv osoba koje su ga optužile: po istom modelu rankovićevskih makaza ''da se ne bi parnica odugovlačila'', odbio je saslušati Dorešićeve svjedoke i prihvatiti dokazni materijal.

Ne bi začudilo kad bi Yu-list počeo preporučivati također i ta dva suda za postupke protiv Hrvata: nalaze se u Zagrebu, pa lažni svjedoci ne bi trebali putovati u daleki Osijek. Dva generala pobjednika u Domovinskome ratu, teške osobne tragedije, ali i tragedije za Republiku Hrvatsku. Pa zatim, visoki djelatni časnici Hrvatske vojske pod optužbama: uništavanje sposobnih vojnika još uvijek sposobnih za obrambenu potrebe Republike Hrvatske. Tu su prof. Miroslav Dorešić i dr. Ognjen Šimić, paradigmatične žrtve napada na hrvatsku znanost i intelektualnu slobodu. Tko je sljedeći? Moramo se tako otvoreno zapitati, jer zaista se živimo u ludom makartijevskom vremenu otvorenoga lova na vještice nalazimo i u punoj eskalaciji rušenja onoga o čemu se na svakom forumu priča i priča... I samo priča.