Glas za laburiste nije izgubljen glas. Glas za laburiste nije ni glas za HDZ. Glas za laburiste jamac je da će se netko zauzeti za sve nas koji normalno živimo od mjeseca do mjeseca, koji ne skupljamo ni tvrtke ni satove, koji ne slavimo rođendane na Malti, niti kupujemo kuće u Washingtonu. I zbog toga nismo nesretni.
Glas za laburiste način je da se u parlamentu čuje i sačuvaju interesi one većine koja drži ovu zemlju na okupu, koja se nije školovala u Americi, koja nije bila bogata ni prije pretvorbe, a nije to ni danas, koja nema ni dvorce ni svoja sela, koja misli da je došlo vrijeme da se stvari promijene i da ceh trebaju platiti oni koji su ga i napravili.

Iako sami sebe nazivaju Savezom za promjene novinari o njima rađe pišu kao Kukuriku koaliciji. Nakon što su potpisali sporazum o zajedničkom izlasku na izbore objavili su da su (jedina) alternativa i da po anketama već sada imaju 88 mandata u Saboru. Na osnovu toga podjelili su mjesta na listi ali i fotelje u vladi. Računaju na apsolutnu vlast.

Zašto onda pojedini „dobronamjerni“ sociolozi, politički analitičari, stručnjaci i ini majstori pojašnjavanja političkih događanja, koji sami sebe nazivaju i časte epitetom ljevičara, pojašnjavaju kako je izuzetno opasno glasovati za bilo koga osim za pijetlove iz kukuriku koalicije? Posebno je, kažu, opasno glasovati za laburiste, jer će ti glasovi završiti u raljama gadnih desničara iz HDZ-a. Laburisti, kažu ionako neće proći, ali će ono što se za njih skupi otići HDZ-u, pa laburisti rade za HDZ.
Kako će to otići glasovi laburista HDZ-u kad laburisti po svim anketama prelaze izborni prag, i kad je najjača stranka ne više HDZ nego upravo kukuriku koalicija, to još nisu uspjeli nikome objasniti. Vjerojatno ni sebi. Ili su i oni svjesni da s tom anketom nešto nije u redu?
Da su šanse laburista daleko veće od onih koje Savez želi javno priznati?

I zašto je to tako? Objašnjenja vjerojatno ima više, ali, kao i uvjek, najjednostavnije je najvjerojatnije i najbliže istini. Što se sela tiče, pas ne bi trebao ni lajati. Pas laje radi sebe, ne radi sela. Kukuriku koalicija trebala bi, prema vlastitim naručenim anketama, prikupiti osamdeset i osam mandata i imati apsolutnu većinu.
Ta se koalicija sastoji od socijaldemokrata koji su davno odustali od socijaldemokracije i priklonili se onima koji raspolažu novcem i od narodnjaka koji nisu narodnjaci nego liberali u punom (prije svega ekonomskom) smislu te riječi i od još nekih koji su klijentelisti po definiciji i naći će se tamo gdje se može nešto ušićariti.
Takva koalicija, ako dobije apsolutnu većinu u parlamentu zastupat će one koje je zastupala i do sada – one koji su pokazali da se u pretvorbi snalaze, koji su poduzetni i beskrupulozni i koje u žargonu liberalnog kapitalizma nazivamo poduzetnicima, a nekad smo ih nazivali kapitalistima.

Ako izbori prođu kako Savez najavljuje, opozicija će biti HDZ i njegovi trabanti, a oni ni ne glume da zastupaju nekog drugog nego i za ministra gospodarstva postave bivšeg visokog činovnika udruge poslodavaca.
Dakle, dečki (i cure) planiraju dobiti apsolutnu većinu, imati oporbu koja se od njih razlikuje samo po nazivu i koja bi, kad dođe na vlast, napravila isto što i oni rade, s malo čišćim ili malo prljavijim rukama.

A dolazi vrijeme naplate računa. I opet najavljuju bolne rezove!

Ceh treba platiti. Ceh uvijek treba platiti jer uvijek na kraju dođe konobar i podvuče crtu. Pitanje je sad, tko će ceh platiti? Kome i što će rezati?
Ako na izborima pobijedi HDZ – zna se, oni koji su ga i do sada plaćali. Zato su svi protiv HDZ-a i zato HDZ neće pobijediti.

A tko će ceh platiti ako kukurikavci dobiju apsolutnu većinu? Valjda oni koji su ceh platili i prošli puta kad je to ova koalicija određivala. Valjda ne bankari s kojima sklapaju strategije, valjda ne njihovi ili neki drugi mešetari koji gospodare ovom zemljom, valjda ne oni koje neoliberalna politika smatra spasiteljima. Valjda ne bogati! I oni spremaju bolne rezove. I nikako da shvate da bolni rezovi donose više društvene štete nego gospodarske koristi. Sve će privatizirati a javno-privatno partnerstvo postaviti će za novu svetinju vlasti.

Glas za laburiste nije izgubljen glas. Glas za laburiste nije ni glas za HDZ. Glas za laburiste jamac je da će se netko zauzeti za sve nas koji normalno živimo od mjeseca do mjeseca, koji ne skupljamo ni tvrtke ni satove, koji ne slavimo rođendane na Malti, niti kupujemo kuće u Washingtonu. I zbog toga nismo nesretni.
Glas za laburiste način je da se u parlamentu čuje i sačuvaju interesi one većine koja drži ovu zemlju na okupu, koja se nije školovala u Americi, koja nije bila bogata ni prije pretvorbe, a nije to ni danas, koja nema ni dvorce ni svoja sela, koja misli da je došlo vrijeme da se stvari promijene i da ceh trebaju platiti oni koji su ga i napravili.

Glas za laburiste je, uz to, po onoj narodnoj, način da se sva jaja ne stave u jednu košaru. Tko god dobio apsolutnu većinu u ovoj zemlji, vladat će apsolutno. Možda je to za njega dobro, ali za ogromu većinu onih koji žive od svoga rada nije. To smo već probali.

Glas za laburiste je glas za korektiv od opasnosti apsolutne vlasti. Samovolje!