Čovjek koji je u hrvatskoj politici na umjetni, agenturski, način i dalje održavan kao neki politički referent, ikona starih vremena, najavio je u jednom hrvatskom tjedniku da će se vjerojatno Hrvatska demokratska zajednica podijeliti u dvije stranke, dođe li do njenog izbornog poraza. Pošto je poraz HDZ-a predviđen po svim anketama, vjerojatno je Stjepan Mesić u pravu. Ipak, treba se zapitati zašto to on najavljuje, nakon što je u tom istom razgovoru izrazio svoju osudu Tuđmanovoga razdoblja i izvornoga HDZ-a.

Podjela stranke onako kako bi je mračni lik mogao opisati, bila bi jasno označena crtom između stranke Franje Tuđmana, i današnje patvorevine Ive Sanadera i Jadranke Kosor. Ona još uvijek održava autoritarno upravljanje cijelom tom nekad časnom i zauvijek zaslužnom političkom snagom, a to čini prema nacrtima njene Političke partijske škole u Kumrovcu. Zašto bi do podijele došlo, kad je današnji karakter HDZ-a zapravo onakav kakav Mesiću pogoduje?

Zašto Stjepan Mesić nastoji doprinijeti scenariju raspada HDZ-a, to jest stranačkoga raskola? Jednostavno zato, jer se i on i njegove drugovi boje da bi se Hrvatska demokratska zajednica mogla regenerirati. Boje se da bi oni brojni njeni članovi bez tereta korupcije i bez tereta pripadnosti jugoslavenskoj obavještajnom mreži, unatoč nedemokratskog stranačkog statuta, napokon mogli stranku obnoviti iznutra, ponovno doći na čelo stranke i preko nje biti jamstvo hrvatske neovisnosti. Zato, treba stranku raskomadati, pa onda.... neka se čestiti ljudi bore s frakcijom kosovaca i njihovom novčanom nadmoći...

Novi agenti sa starim ciljevima

Kad je komunizam počeo naglo urušavati se u Srednjoj i Istočnoj Europi, totalitarni crven režimi su točno procijenili da se taj proces neće više zaustaviti, pa su preobukli dobar dio svojih pobornika i agenata u demokrate, a istovremeno su prebacili u Rusiju i na Zapad desetke milijardi dolara i funti (pogotovo preko Cipra, Švicarske i Velike Britanije) kako bi ih uložili u investicijske fondove, u velika dioničarska društva i u osnivanje novih poduzeća. U svoje tajne službe učlanili su tisuće mladih ljudi iz obitelji starih partijaca, ali također i raznovrsne građane koji su bili ucjenjivi. Vlasti su još uvijek imale dosta vremena i snage da ih društveno ili pravno unište u slučaju odbijanja tih poziva. Mlada generacija udbaša, odnosno kosovaca, djeluje i dalje. Sama činjenica da su njihovi seniori (kao na primjer Josip Manolić i drugi) moćni i u novim sustavima, pravi garanti za njihov napredak u državnom aparatu i u gospodarskim prljavim poslovima, uvjerila ih je da ne trebaju istupiti iz mreže balkanskog krim - sustava.

Kada Jadranka Kosor govori o obnovi svoga staffa, to jest kad najavljuje da će sve više zapošljavati ''nove'' ljude u HDZ-u i razmještati ih kao svoje izborne pijune po listama, onda se to odnosi na one još ''nepotrošene'' u financijskim aferama. Ipak, njihova politička stvarna pripadnost time ne postaje jasnija.

Na cijelom području, jedinstveni model

Cazimir Ionescu, glavna ličnost rumunjske Agencije za razotkrivanje komunističke špijunaže, došao je do nekoliko stotina dokaza o tome kako su dječaci, a posebice djevojčice, već u dobi od 12 godina bili učlanjivani u Securitate između 1980. pa još i 1990, čak i nakon pogibije diktatora Ceuasescua. Prema njegovim procjenama, društveno i političko ozračje je u baltičkim državama, u Ukrajini, te u Njemačkoj (zbog odnosa između Istočne i Zapadne Njemačke) i u državama bivše Jugoslavije, u tom smislu zagađenije nego u samoj Rumunjskoj (a to je zemlja koja njega najviše boli) jer su ti agenti i njihovi šefovi starijih generacija radili za agenture čije centrale su se nalazile u stranim državama. To jest, radili su za ''službu'' i za Partiju ali također i za stranu državu, koja je ''zbog nacionalizma i ekspanzionizma njihov narod dodatno tlačila, progonila i željela izbrisati im opstojnost. Naravno da su Moskva i Beograd imali od toga najveću korist''.

Upravo ovih dana je bivša predsjednica ukrajinske vlade Julija Timošenko, čvrsta pobornica ukrajinske stvarne nezavisnosti i odbijanja ruskog tutorstva, u Kijevu dospjela u zatvor....pod lažnom optužbom da je protuzakonito pogodovala ruskim naftnim interesima. I to baš ona! A nju optužuju danas, 20 godina nakon proglašenja ukrajinske neovisnosti, bezbrojni stari sovjetski agenti u politici i sudstvu, isto kao i manje poznati novi pijuni ruskih interesa.

Rumunjski pukovnik Securitatea Dumitru Burlan, 2008. izjavio je da djelovanje tih mreža nije prestalo u državama koje su se komunizma službeno oslobodile, jer ''nema razloga za raspuštanje ili propast tih mreža. One posjeduju vlastite izvore financiranja''. Uz to, vjerojatno se za njihov rad brinu i međunarodni globalni čimbenici, kojima je u interesu jačanje nekih država a rušenje drugih...

Rušenje demokratske suverene RH i progoni Hrvata u BiH

Stanje u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini, dokazuje da se radi na rušenju hrvatske države i na nestanku Hrvata u Bosni i Hercegovini. Njih se progoni na svim područjima, nasiljem i sistematskom nepravdom. Istovremeno, vrlo opasna i svim Hrvatima neugodna situacija koja je nastala u manevrima s crkvenim dobrima i zbog talijanskih pretenzija u Istri, samo je dodala duhovnu pomutnju u ovom mračnom času. Dovedeni smo bili posljednjih dana na rub krize u redovima vjernika Hrvata. Kardinal Josip Bozanić uz asistenciju Ivana Devčića, samo je doprinio toj mučnoj situaciji jednim svojim novim teško protumačivim potezom, onakvim kakvih je do sada već bilo nekoliko u njegovoj vladavini.

Ipak, hrvatski narod je svjestan onoga što mu je Bog toliko puta poručio, na jedan ili drugi način, ali uvijek veoma snažno, preko Međugorja, preko kardinala Alojzija Stepinca, preko kardinala Šepera i preko kardinala Kuharića, te preko Pape Ivana Pavla II. a također i preko današnjega Pape: ''ne boji se mali narode!''

Izazov za Hrvate u strankama, u Crkvi i u udrugama

Taj mali narod sastavljen je pretežno od velikih ljudi. Od domoljuba i vjernika, koji se nisu dali zastrašiti ni u Vukovaru ni u Škabrnji ni u Dubrovniku ni u Zadru ni u Zagrebu, kad su se suprotstavili genocidnoj Armiji. Oni niti danas ne podliježu. Ne žele ni svađe, ni frakcije, ni raskole ni donošenje patetičnih osuda. Očuvanje sloge je kao uvijek, hrvatski veliki posao. Ono što je zdravo treba sačuvati, ono što je bolesno treba obnoviti, a kad se o bolesti unutar jedne stranke ili unutar bilo koje druge strukture radi, zna se da tu bolest prouzroćuju ljudi. Malobrojni, ali neumorni i podlošću razulareni pojedinci.

Danas, kada iz državnoga sustava, stari doušnici i sinovi KOS-a i Orjune i UDBA-e navaljuju na sve moralne, nacionalne i materijalne interese Hrvata, državotvornost i jedinstvo apsolutni su prioritet.

Jedinstvo i obnova, tamo gdje je ona potrebna. A dok se HDZ obnovi, hrvatske interese jedino mogu obraniti one stranke koje su upravo stvorene na osnovi državotvornosti, braniteljskoga duha, otpora pred novim totalitarnim metodama. Reći će neke kritičari, ''male su to stranke''. Male za sada, ali za njih znamo da se ne boje.