Za rješavanje najozbiljnijih poteškoća u funkcioniranju gospodarstva neke zemlje zadužena je Vlada dotične zemlje. Jedan od najvećih problema u Hrvatskoj je nelikvidnost, neplaćanje dospjelih računa. Procjene govore da je vrijednost dospjelih a nenaplaćenih računa oko 40 milijardi kuna. O problemu se često govori, ali rješenja nema. Nelikvidnost je i dalje u porastu i prijeti daljnjim razaranjem ionako slabog hrvatskog gospodarstva. Prema tome, Vlada bi trebala poduzeti energične mjere za obuzdavanje rasta nelikvidnosti. Koje bi to mjere trebale biti?

Jedna od mjera trebalo bi biti povećavanje efikasnosti pravosuđa. Pravosuđe bi trebalo promptno reagirati u slučajevima neplaćanja ugovorenih obveza brzim donošenjem odluka o prisilnoj naplati ili, u slučaju nemogućnosti naplate, proglašavanjem stečaja kompanije dužnika. Hrvatsko pravosuđe, nažalost i dalje je sporo i neučinkovito pa je rješavanje sporova sudskim putem opcija za koju se kompanije, osobito one manje, nerado odlučuju. Zbog nepredvidljivog trajanja sudskog spora i visokih sudskih troškova može se dogoditi da kompanija vjerovnik propadne prije nego uspije sudskim putem utjerati dospjeli dug. Dodatna otežavajuća okolnost za male kompanije leži u činjenici da njihovo ukupno poslovanje nerijetko ovisi o suradnji s velikim kompanijama kojima isporučuju svoje robe i usluge pa bi im se, u slučaju pokretanja sudskog spora, moglo dogoditi da u budućnosti ostanu bez posla.

Premda se Vlada ne može izravno miješati u rad pravosuđa, ona je dužna pokrenuti odgovarajuće zakonske promjene koje bi dovele do povećanja efikasnosti sudstva i sankcioniranja onih u pravosudnom sustavu koji svoj posao ne obavljaju odgovorno, odnosno uopće ne rade ono za što su plaćeni. Jedna od članica studentske ekipe zagrebačkog Pravnog fakulteta koja je osvojila prvo mjesto u natjecanju u poznavanju europskog prava na pitanje o tome što bi preporučila kao mjeru za unapređenje rada hrvatskog pravosuđa jednostavno je odgovorila da suci trebaju više raditi. I doista, čime se osim neradom može objasniti da se presuda u sudskom sporu pokrenutom zbog neplaćanja uredno isporučene robe ne donosi na prvom ročištu najkasnije mjesec dana nakon podizanja tužbe?

No, Vlada može na rješavanje problema nelikvidnosti može utjecati i na mnogo izravniji način negoli je to poboljšanje rada pravosuđa. Zamisliva je mjera koja bi imala izravne učinke na one koji odbijaju plaćati svoje dospjele račune. Riječ je o promjeni načina naplate PDV-a.

Prema sadašnjem zakonu PDV se naplaćuje od kompanije koja je izdala račun trenutkom ispostave računa. Ako obveznik plaćanja PDV-a nije uspio naplatiti svoja ranija potraživanja od kompanija koje su mu dužne, može se dogoditi da ne raspolaže potrebnim sredstvima za namirivanje duga prema državi. Dolazi do blokade računa, nemogućnosti podizanja kredita i – u krajnjem slučaju – do otpuštanja radnika i prestanka rada kompanije. Posljedica je povećanje nezaposlenosti, smanjivanje prihoda državnog proračuna uz istodobno povećanje rashoda te daljnji rast deficita.

Mislim da bi PDV trebalo naplaćivati u trenutku dospijeća naplate računa. U slučaju da kupac nije platio isporučene robe ili usluge u ugovorenom roku, država se u odnosu na kupca pojavljuje kao vjerovnik zajedno s isporučiteljem. Time bi se osnažio položaj malih i srednjih kompanija i povećala financjska odgovornost svih gospodarskih subjekata.

Uobičajeni odgovor predstavnika vlasti je da bi provođenje te mjere dovelo do smanjivanja prihoda državnog proračuna. Polazi se od pretpostavke da dužnici koji ne plaćaju dospjele račune svojim poslovnim partnerima ne bi plaćali ni državi. Ako je ukupan iznos neplaćenih dospjelih dugovanja oko 40 milijardi, uz stopu PDV.a od 23%, državi bi ostala bez približno 9,2 milijarde kuna. Da ne bi ostala bez tog novca, država PDV naplaćuje od one kompanije koja je ispostavila račun.

Takvim odgovorom vlast pokazuje da nije ozbiljno zainteresirana za otklanjanje uzroka nelikvidnosti. Izravno poručuje onim kompanijama koje ne plaćaju svoje dospjele ugovorene obveze da i dalje nastave s tom praksom jer se to države ne tiče. Država poručuje da brine samo o naplati PDV-a, a ne i o stanju gospodarstva u cjelini. Pobrinuvši se za punjenje državnog proračuna, država ne pokazuje interes za sudbinu onih koji taj proračun pune. U kontekstu neefikasnog pravosuđa koje ne pruža jamstva da će eventualni sudski spor biti završen u razumnom roku država svojim odbijanjem da promijeni način naplate PDV-a zapravo poručuje da se više isplati biti poslovno nekorektan nego poslovati uredno i pravodobno izvršavati ugovorene obveze.

Trajno stanje nekažnjenog neizvršavanja poslovnih obveza i već poslovična selektivna primjena zakona koja miljenicima vlasti omogućuje da ne ispunjavaju obveze prema državi i prema poslovnim partnerima dovodi do neravnopravnosti na tržištu. Uz blagoslov države nepošteni se bogate na račun onih koji uredno posluju izvršavajući obveze prema državi i prema poslovnim partnerima. Zbog loše vlasti i nemorala onih koji su za sebe zadržali dosad neplaćenih 40 milijardi kuna dospjelih potraživanja, raste broj onih koji ne mogu pristojno živjeti od svoga rada.

Hrvatskoj je potrebna odgovorna vlast koja će odmah otpočeti s rješavanjem ključnih gospodarskih problema. Nelikvidnost je jedan od tih problema, a promjena načna napate PDV-a jedna od mjera za njegovo rješavanje.