Karneval je završio i maske su pale, a pri tome ne mislim samo na onaj karneval koji završava na Pepelnicu nego i na politički karneval. "Kokošari" iz moje stranke su na sjednici Glavnog odbora, održanoj u subotu, 9. veljače, dobili ime i prezime i to mi je drago. Vodi ih Ivica Pančić s još nekoliko nezaobilaznih ministara Račanove Vlade koji traže odgovornost Zorana Milanovića za izborni poraz.

Međutim, kad smo stvarno izgubili izbore 2003. godine nisu našli potrebnim raspravljati o uzrocima poraza, tražiti uzrok gubitka izbora i dio svoje odgovornosti za to. A sad to hrabro traže, ali ne na stranačkim tijelima nego preko novina. Naravno, jer samo tamo i mogu dobiti na važnosti i uživati u svojoj samodopadnosti. I to nakon što su se smjestili u Sabor, visoko pozicionirani na listama. Valjda misle da je podrška birača sa 17%, u siječnju 2007., na preko 30%, od lipnja 2007. pa do danas, njihova zasluga. Svakako bi bilo zgodno analizirati njihov doprinos u kampanji, a za neke i njihov rezultat na lokalnim izborima.

Željka Antunović je čak našla i krivca u marketinškoj agenciji i komunikacijskoj strategiji. Vrlo pronicljivo i politički odgovorno od zamjenice predsjednika stranke. Bilo bi smiješno da nije tragično. Baš se veselim Konvenciji 10. svibnja ove godine. Naravno, svatko ima pravo na svoje mišljenje, ali srećom, odluke se donose u demokratskom procesu, a po mojoj procjeni bit će to još jedna "bura u čaši vode".

Puno mi je draži naš Riječki karneval i sama povorke na kojoj sam se, kao i deseci tisuća ljudi, odlično zabavio unatoč kiši. Fascinantno je provesti cijeli dan među ljudima koji su sudjelovali u povorci od 11 sati pa do sve do 19 sati, podijeliti s njima i još brojnijim gledateljima tu silnu pozitivnu energiju i veselje.

Kažu neki da to sve predugo traje i da je dosadno. Mislim da deseci tisuća ljudi na ulicama, a ni ja, to nismo primijetili. Čini mi se da bi kritičari karneval pretvorili u režiranu predstavu od 2 sata ipak zbog svoje vlastite komocije, prije negoli zbog stvarne potrebe skraćivanja povorke. Nemojmo zaboraviti da oni koji sudjeluju u povorci pripreme započinju nekoliko mjeseci prije karnevala i da to nije samo predstava, nego način života koji proizlazi iz duge tradicije ovog kraja.

Iako je karneval ove godine bio iznimno kratak, bio je, kao nikad do sada, bogat događanjima. Između ostalog, uživao sam u novoj lutkarskoj predstavi o mićem Morčiću kao i u izuzetnom mjuziklu Nunsens u našem kazalištu o raspjevanim opaticama. Pravi vrckavi i duhoviti brodvejski mjuzikl koji preporučujem svima koji ga još nisu vidjeli. Unatoč jakoj kiši, i Carnival party i koncerti Majki i TBFa okupili su izuzetno velik broj posjetitelja. Živo je bilo i u Dva lava i u Booki zahvaljujući Tuborg Greenevalu. O atmosferi u Iskri, na pidžama partiju meni uvijek dragih Čiketa, ne treba ni pisati. To treba doživjeti. Ove sam godine u samo u samo 5 dana 3 puta imao priliku uživati u spektaklu Halubajskih zvončara i svaki sam puta ostao bez daha. Svaka im čast, neponovljivi su. Bili su to dani puni pozitivne energije, bučnog i živog ritma i dobre zabave.

A u ponedjeljak su me boljele noge. Neki pametnjakovići su čak i javno postavljali pitanje "što sam ja imao tražiti u karnevalskoj povorci, zašto nisam bio na tribinama?". Pa evo im odgovora: vozio sam Tonija na metli!

A onda je lijepa i draga halubajska vještica provozala mene:

Vidimo se u petak na koncertu Riječkog novog vala.