Genijalno je bilo u petak na Kontu i u Dvorani mladosti na koncertu Riječki novi val. Toliko poznatih lica, danas uspješnih na nekim drugim poslovima, toliko emocija, toliko podsjećanja na do sad propuštene prilike za sličnim susretom...

Kad sam s Foxom, pred nekoliko mjeseci, razgovarao o ideji izdavanja CD boxa koji će objediniti ono najbolje, ali i ono što nikad nije zabilježeno iz vremena riječkog novog vala, nisam vjerovao kakve će razmjere poprimiti ta ideja. Unatoč tome, htio sam podržati tu ideju i danas sam siguran da smo učinili pravu stvar. Generacije riječkog punka i rocka možda nisu imale sreću živjeti u sredini s jakom diskografskom produkcijom, ali su zato imale sreću pripadati gradu s bezgraničnom energijom i kreativnošću. I danas je slično, mogućnost produkcije nosača zvuka je skromna, jer se i dalje sve vrti uglavnom oko Zagreba, ali energija i kreativnost su i dalje bezgranične. Uživao sam na koncertu čudeći se s koliko ozbiljnosti i energije su zračili svi, ali baš svi, koji su nastupali. Oduševila me i puna Dvorana mladosti kao i publika koja uglavnom nije bila ni rođena kad su Parafi i Termiti palili i žarili scenom. I zato je za mene taj petak bio dan sjete, ali i dan ponosa. Sjete za onim vremenom i mladošću, a ponosa jer živim u gradu u kojem je rođen hrvatski punk. Gradu koji se uvijek isticao svojim neponovljivim glazbenim izričajem, od novog vala dalekih sedamdesetih, do danas. I zato, nije to samo brand, to je jednostavno način života.

I da, skoro sam zaboravio. S koncerta nosim još jednu pravu punkersku uspomenu: dobrano izgažen i bambusom zaliven sako u kojem sam bio.

Pozdrav do sljedeće prilike.