Prošli vikend pisao sam natuknice za svoj govor na Svečanoj sjednici Gradskoga vijeća koja se održava u povodu Dana sv. Vida, zaštitnika Rijeke.
I istovremeno mi je bilo i teško i lako. Lako jer sam točno osjećao što želim svojim govorom poručiti, a teško jer je zapravo uvijek teško ono što osjećaš pretočiti u riječi. Riječi mi uvijek zvuče nekako obično i prejednostavno u odnosu na veličinu i značaj emocija koje trebaju izreći.

U posljednje vrijeme, pored svih projekata koji se u gradu rade, grade, realiziraju, ja intenzivno i možda ponajviše razmišljam o riječkom identitetu. Zato sam o tome i htio govoriti pred gradskim vijećnicima i gostima na Svečanoj sjednici.
Razmišljam o tome zato što je i meni samom poimanje riječkog identiteta ponekad fluidno i apstraktno. Iako mi se čini da točno osjećam što bi to Rijeka trebala i mogla biti kada je u pitanju identitet, ipak ga nikako ne mogu uhvatiti kao nešto čvrsto i jasno.
Zato sam govorio da je pitanje identiteta za mene pitanje o riječkoj mijeni, jednoj velikoj transformaciji koju proživljava naš grad i koju već svi vidimo. Identitet našeg grada je ono što Rijeka sada jest i ono što želimo da bude. To je priča koju imamo i koju ćemo tek ispričati.

Kada me pitaju kakav je Rijeka grad, mogu odgovoriti na tisuću načina:
Rijeka je lučki grad, Rijeka je grad rocka i alternative, Rijeka je grad koji se ponovno otvara prema moru ili Rijeka je grad u kojem Mediteran dodiruje nasljeđe Srednje Europe. Rijeka je grad burne i često neispričane povijesti, grad svetoga Vida i trsatske Gospe, grad koji su mnogi u prošlosti željeli, grad u koji mnogi i sad žele, grad na moru i Rječini, grad moderne kulture, grad bogate industrijske baštine...
Zapravo, najjednostavnije bi bilo reći da je naš grad drugačiji od drugih. I stvarno mislim da je tako, jer Rijeka se ne može jednoznačno definirati. Ne može se svrstati u neke uobičajene kategorije. Njen se duh i njeno se opredjeljenje ne može izreći u tri riječi kako su to neki gradovi u poimanju sebe i svog identiteta napravili. I baš zato je Rijeka posebna.

Tako doživljavam i Riječane. Čini mi se da smo mi uvijek drugačiji od drugih, uvijek na nekoj drugoj valnoj dužini, ali nikad i nikako na margini. U našem, riječkom mentalitetu ja prepoznajem nekoliko najbitnijih osobina.
Zbog svoje otvorenosti prema drugima i lakog prihvaćenja novog i različitog, već smo odavno korak ispred drugih i, po tome, već odavno u Europi. Uostalom, ta je naša gostoljubivost u svim anketama i istraživanjima uvijek na vrhu prepoznatljivih riječkih obilježja. Takvima nas vide susjedi iz drugih gradova, takvi mi, ako se ne varam, i želimo biti.

S druge strane, značajno mjesto u našim karakterima zauzima ona poznata samozatajnost. Na primjer Splićani će o svom gradu uvijek reći da "Nima Splita do Splita". Mi nećemo biti tako jasni, još manje glasni. Mi Rijeku volimo tiho, ali, vjerujem, jednako iskreno i jako.
Riječani su često kritični, i po tome, zapravo, najbolji pokretač promjena. Zato mislim da naš grad, na mapi većine hrvatskih gradova, predstavlja svojevrsni ideal razvoja koji se stvarno kreće prema potrebama i željama građana čiji glas želimo čuti u svemu što, kao svojevrsno "vodstvo" grada, činimo.
Možda se neki s ovom tvrdnjom i neće u potpunosti složiti, ali to je zato što Riječani uvijek traže više i bolje. I to je dobro, jer baš zbog tog ili takvog mentaliteta, koji nas uvijek tjera da budemo kritični, da tražimo mnogo, naš grad se nalazi u velikoj mijeni koja nam svima treba donijeti ljepšu i ugodniju budućnost.

U Rijeci se upravo sada realiziraju veliki razvojni projekti koji će obilježiti ovu, i sigurno jako utjecati na mnoge buduće generacije. Rijeka će se, siguran sam, pozicionirati među prvima u konkurenciji, ne samo hrvatskih, nego i europskih gradova i to će biti rezultat ulaganja u znanje, znanost i nove tehnologije. I mislim da to nisu prevelike ambicije. Jer, dolazak mladih ljudi na riječko Sveučilište, koje će im ponuditi vrhunske uvjete obrazovanja i usavršavanja, i različiti, ali osmišljeni poticaji koji će ih zadržati u Rijeci bit će temelj riječkog uspjeha. Već danas smo (ili bar to mogu reći za sebe, s obzirom na viziju koju imam) usmjereni prema tom cilju.
I on je dostižan. Jer mladi Riječani su već i sada (ili je tako oduvijek) najprogresivnija snaga Rijeke, uvijek nekako specifično suprotstavljena dominantnoj struji, beskompromisna, i baš zbog toga - hrabra. Ostatak Hrvatske to naziva subkulturom, ali to je zapravo za nas posve prirodno. Ideologija Riječana je ideologija hrabrosti, iskrenosti i nepatvorenosti. Ja u njima, i mladima koje će Rijeka magnetski privući u narednim godinama, vidim budućnost našeg Grada.

Software koji ćemo im ponuditi je bogat kulturni i zabavni život. Zdrav život sa jakom rekreativno-sportskom infrastrukturom. Buđenje života u specifičnim područjima grada, zoni Torpeda, zoni Hartere, jednoga dana i zoni Mlake s koje će rafinerija, vjerujem, kad-tad iseliti. Ponudit ćemo im stanovanje i kvalitetno provođenje vremena na novim riječkim lokacijama. I južna Delta je jedna od njih. Takve komparativne prednosti koje imamo, čiji se obrisi već sada vide, vjerujem da predstavljaju impuls optimizma za sve nas. Najjača snaga Rijeke je u tome što njeni građani znaju kakva ona mora postati. Mi prihvaćamo taj izazov, imamo viziju i imamo snage.
Tako nešto rekao sam i na Svečanoj sjednici gradskim vijećnicima, gostima i novinarima i vjerujem da su me razumjeli. Zapravo, želim vjerovati da u realizaciji ove vizije sinergijski sudjelujemo svi.

Budući da je Dan zaštitnika Rijeke pred nama, svim Riječankama i Riječanima (i onima koji se tako osjećaju), čestitam Blagdan sv. Vida.

P.S. Nadam se da ću biti redovitiji u pisanju postova (ili: nadam se da ću imati više slobodnog vremena)