Kad god pomislim da me Vlada i njena predsjednica, koju ne smijemo zvati onim imenom (znate već kojim), više ne mogu iznenaditi, prevarim se. Eto, posljednji takav slučaj je uvođenje novih poreznih stopa za porez na dohodak. Predsjednica Vlade je radosno objavila svekolikom pučanstvu kako će u silnoj brizi za njihove prihode u ovim teškim vremenima, zbog izmijenjenih poreznih stopa doći do povećanja plaća. Pri tome je naravno zaboravila naglasiti da će većini plaća porasti za maksimalno stotinjak kuna, da će dijelu takozvanog srednjeg sloja visoko obrazovanih stručnjaka plaće pasti, a da će najbolje proći menadžeri i svi oni s visokim plaćama koji će dobiti još dodatnih par tisuća kuna. Kad se u obzir uzme i ukidanje poreznih olakšica za stambene kredite ili troškove liječenja, vrlo je upitno može li se itko veseliti najavljenim promjenama osim onih s najvećim plaćama.

Naravno, Vlada u odgovor na krizu nije donijela, niti najavila ni jednu poreznu mjeru koja bi smanjila prihode državnog proračuna, već porezno rasterećenje građana vrši na teret lokalne samouprave. Štoviše, Vlada je kao odgovor na krizu povećala PDV za 1% što godišnje predstavlja dodatne 2 milijarde kuna prihoda državnog proračuna. Zbog smanjenja prihoda od poreza na dohodak gradovi će morati pristupiti rebalansu proračuna te smanjiti prihode i rashode. Budući da se iz poreza na dohodak u najvećoj mjeri financiraju programi socijalne skrbi, odgoja i obrazovanja, programi kulture i sporta te subvencionira cijena dječjih vrtića i javnog gradskog prijevoza, plaće u dječjim vrtićima, kazalištima i muzejima, ove će promjene opet najviše osjetiti sami građani.

Drugim riječima, cijelu ovu priču o poreznom rasterećenju nazvao bih vješto smišljenom obmanom dostojnom najpoznatijih svjetskih iluzionista poput David Copperfielda. Kad tome dodamo tako zvanu fiskalnu decentralizaciju kojom su gradovi izgubili prihod od poreza na dohodak, koji je u potpunosti postao prihod državnog proračuna, što je do sada rezultiralo manjkom u lokalnim proračunima od 1,2 milijarde kuna, a viškom u državnom proračunu, jasno je kakvu lokalnu samoupravu želi ova Vlada. Možda je rješenje da gradovi i općine uopće ne postoje, nego da o svemu odlučuje predsjednica (koju ne smijemo zvati onim imenom) i njeni ministri. A možda joj ne trebaju ni ministri.