Na otoku Ugljanu gdje ljetujem mačke se vesele našem dolasku. Vjerojatno nisu svjesne koliko će trajati njihovo blagostanje i obilna ishrana. Spavaju na travnjaku, ujutro tiho mijauču i čekaju obrok, mene čudno gledaju u trgovini jer valjda misle da imam sklonost mačjoj hrani i da potajno jedem Kitkat.

Vjerujem da bi se mačke uselile i u kuću, no kako me prati alergija na njihove dlake, u samoobrani ne puštam da spavaju na krevetu i jastuku. Ove godine je drukčije nego ranije. Ranije nas je dočekala jedna umiljata mačka. I ove godine izgledalo je tako. Iz grmlja se izvukla mršava i ispijena crna mačka koju smo odmah nazvali Blacky. Za nju je nastupilo doba mačjeg raja: mlijeko, ostaci riba, hrana. No uskoro je pozvala još četiri crna mačića. Pet mačaka na našoj brizi. Krasni zdravi, razigrani mali mačići, koji se prevrću i ganjaju, jedu sve, i krumpir i blitvu.

Našli smo se u neprilici kad im je trebalo dati ime. Nismo ih mogli razlikovati jer su svi crni, potpuno crni. Nazvali smo ih zajedničkim imenom Čobankovići.

Ne bi se trebalo naljutiti kad neko tvojim imenom nazove životinju. Eto, moj prijatelj svom je psu, po meni, dao ime Peppi. Vjerojatno nije ugodno kad shvatiš da susjed svojoj kravi da ime tvoje žene ili kada netko Jadranka nazove svoju papigu ili svinji da ime svog direktora. No ovdje to su bili veseli i dobroćudni mačići. Ne bi se trebalo ljutiti. Vremenom smo počeli primjećivati neke razlike između njih. Jedan ima malu bijelu pjegicu i dali smo mu ime Frišćić. Jedna maca je bila mršava i na glavi je imala čuperak. Nazvali smo je Dalićka. Ona vjerno slijedi svoju majku i stalno pokušava još sisati. Dva još nisu imala svoje ime kad nam je sinulo – nemamo Karamarka. Koje bi bolje ime pristajalo jednom drskom i slatkom crnom mačiću. Treći je Karamarko. Četvrtom, najsimpatičnijem i najgladnijem ostalo je ime Čobi.

Jači i brži od braće lovio je i guštere i leptire

Jučer je nestao Karamarko. Slutimo da je našao udomljenje kod Slovenaca u kampu. Ne mogu prikriti svoju zavist i ksenofobiju jer su nam i ranije naši ljubimci odlazili u Maribor ili Celje. Oni bi ih primamili mirisom svježih srdela i jetrica i mačke bi nastavile svoj tužan život u zemlji pod zimskim snijegom. Ali da nam uzmu Karamarka? Karamarko je i ranije pokazivao neke znakove samostalnosti. Prvi je prestao sisati svoju majku i samo gledao gdje ima mlijeka. Jači i brži od braće lovio je i guštere i leptire. Prvi se popeo i prisvojio moju ležaljku. Mislim da je toga bila svjesna i njegova majka koja je slutila da je on zapravo ne sluša i ne poštuje. Vidjelo se da je spreman promijeniti obitelj kada dođu teški dani i stvoriti svoje vlastito leglo. Na vrijeme je nestao i ne bi trebao brinuti za njegovu sudbinu.

Mi se sad pakiramo i spremamo otići. Što će biti s našim mačkicama u bodulskim zimskim noćima kad puše bura. Tko će ih hraniti i od čega će živjeti? Što će biti s njima? Vesna naziva svoje prijateljice i pokušava im uvaliti kućnog ljubimca. Blecky smo kastrirali. Ne možemo ih uzeti kući, ja sam alergičan na mačje dlake a i kućni uvjeti nisu najbolji. Djeca imaju svoje kućne ljubimce i svoju djecu. Što je s poludivljim mačkama kad prođe turistička sezona?

Što kad ne bude jutarnjeg mlijeka i Whiskasa? Što kad nestanu slasne riblje glave i kosti? Zar bi mačke trebale loviti miševe i od toj jadnog posla preživjeti. Što kad nestanu meki jastuci i klupe u sjeni. San svake mačke je sklupčati se uz peć i radijator, debljati se u blagostanju i sigurnosti.

Sličnost mačaka i političara

Sada mi je sinulo da se moje pitanje ne tiče samo mačaka. Što će vlast kad izgubi izbore? Nitko se neće brinuti o njima. Nastupiti će teški dani oskudice. Kuda će Čobanković a kuda Frišćić? Kako će skromna Dalićka? Gdje je nestao njen prethodnik? Mačja hrana biti će skupa a gušteri će bježati. Tražiti će se novi gazda. Zato će učiniti sve da se zadrže, barem oni sami, lažni osjećaj obilja i sigurnosti. Spremni su mijaukati, presti i moliti. Novi gazda traži se hitno. Što je s političarima kad prođe mandat?

Političarima je pak teško gledati kako netko drugi otvara ceste i reže vrpce. Znaju da će ih prestati pozdravljati na ulicama. Znaju da će njihove nesuvisle budalaštine biti prozrene i prezrene. Nema više telefoniranja sa stražnjeg sjedala automobila. U restoranu će plaćati svoj ceh. Vladati će strah od cjeloživotnog obrazovanja na RVŠM (Remetinačka visoka škola za menadžment). Najteže će biti ujutro pročitati novine bez tvoje slike u njima. Dinamova loža zatvoriti će vrata. Što ako netko zapita gdje su novci i na što je potrošeno. Strašno je živjeti bez osjećaja moći kad na njega navikneš. Što je sada s onima koji su još nedavno bili moćni, a sada izmišljaju bolesti da bi izazvali sućut.

Zato je dobro da postoji prijetnja krajem mandata i da postoji promjena vlasti. Treba taj vrh društva protresti strahom da je svaka vlast za vremena, da politička odgovornost nije fraza već je znak da svakoj vlasti dođe kraj. Ta objektivna potreba da se vlast boji birača, prije svega svojih birača, ako nije ispunila očekivanja, potreba je zdravog društva i pretpostavka dobre vlasti. Zato je promjena dobrodošla i važnija je od zamjerki oporbi. Prvi cilj je prijetiti i pokazati da san o vječitom mandatu ne postoji.

Mi se sada pakiramo. Ne znamo što će biti s mačkicama. I oni neka se pakiraju. Jednostavno došlo je vrijeme odlaska i promjena. Kuda je nestao naš mačak Karamarko? Prvi je shvatio da treba opstati u novim okolnostima. Možda se sretnemo slijedećeg ljeta. Prepoznati ću ga po žutim opasnim očima i potpuno crnoj pojavi. Za druge nisam siguran. Znam da mačke imaju sedam života i da se međusobno ne proždiru, ali teško da će preživjeti zimu.

I to je sličnost mačaka i političara. Imaju više života. Stalno sanjaju novog gazdu. Oštra zima može im doći glave.