Novi ratovi na ovim područjima - ratovi su bez konvencionalnih snaga, bez određenih bojišnica, bez pravila, bez najava, bez odora i zastava koje bi identificirale ratnike. Ratovi su to zakrabuljenih kulturnjaka, demokrata, možda i glazbenika i političara i prinčeva prevaranata.

To su ratovi korupcije, u kojima onaj koji je uspio ubaciti u tuđe redove najveći broj visoko pozicioniranih agenata, ima ogromnu prednost. Lažova, krivotvoraca, lažnih svjedoka, mafijaša, klevetnika svoje zemlje i svoga naroda. To su podmukli ratovi, gdje i glazbeni festival jednog litvanskog violiniste od 36 godina, kojeg je Dubrovnik prihvatio vjerujuči da ima toliko poštenja koliko i glazbenog umjeća, može poslužiti kao mračni scenarij za nečasne igre. Igre Ive Josipovića i njegovih balkanskih kortezana, igre sa srpskim predsjednikom Borisom Tadićem. A kad on ne može doći za tu zgodu, onda se gluma odigrava s nekim osporavanim srpskim princom, londonskim financijskim povjerenikom za ''region Balkana''. Princ političar, princ mešetar, princ svih jugoslavena, a posebice onih koji rade u Hrvatskoj.

Jeli violinist Julian Rachlin znao što radi? Prihvatimo da nije. Recimo, možda je on toliko naivan koliko i Zubin Mehta, jedan od najpoznatijih današnjih dirigenata, koji je ipak prihvatio ulogu da se pod njegovim umjetničkim pokroviteljstvom stvori Jugoslavenska filharmonija. Točnije rečeno, radi se o savezu filharmonijskih sastava Beograda, Zagreba i Ljubljane. Simpatično imence kojeg je ta glazbena ''mafijica'' dobila, jest ''pika, točka, tačka'', a ona bi trebala kružiti ''ovim prostorima'' i dokazivati da smo svi jednaci jer svi slušamo istu glazbu, gledamo iste izvođače: Ivan Tasovac, Miljenko Puljić, Damjan Damjanović, ponizni sluge za dugu karijeru.

Zlouporaba umjetnosti, ne za stvaranje mira nego za stvaranje nove nesreće, za obnavljanje hrvatske podređenosti pred četničkim osvajačima, kako su si to sa simbolikom ubačenom u ''Don Giovanniu'', na izvedbi 27. kolovoza, možda osobno zamislili glazbenik-predsjednik Ivo Josipović i ministar kulture izgrađen u Političkoj školi komunističke partije u Kumrovcu, g Mesić Jasen.

Bili Julian Rachlin mogao u rodnoj Litvi dozvoliti da Putinovi baltički snovi ponovno uskrsnu na nekom koncertu za kojeg bi on snosio dio odgovornosti – pitanje je na koje je odgovor niječan.

Korupcija, mafija i Fond Kraljevski Dvor

Politička korupcija je toliko stara koliko i ona novčanog karaktera. Kada djeluje organizirano, kad joj je djelovanje trajno i obuhvaća velik broj djelatnosti, kad ulazi u mnoge pore društva preko raznih kanala i stvara svoj sustav moći, kad joj nije svrha samo kratkotrajan profit, onda može biti nazvana politčkom mafijom. U mafijskom sustavu, pojedinac gubi na važnosti (pa evo Sanadera) a sistem je taj koji mora opstati (pa evo crni fond koj je i dalje na djelu). Slaviti kad padne jedan igrač ili kad se raspusti jedna od traka, naivno je.

Mafije, organizirani kriminal i politička korupcija, glavna su opasnost za suverenitet država, sa socijalni mir koji proizlazi iz socijalne pravde i iz pravednog pravosuđa, za nacionalnu sigurnost. Oni otvaraju vrata terorizmu i svim vrstama nasilja, svim izdajstvima i tlačenju. Iznad zakona su, izvan nadzora.

Na nekom drugom planu, Josipovićev dubrovački partner Aleksandar nove Jugoslavije u Beogradu ima svoj Fond Kraljevski Dvor. Srpski istražitelji o njemu znadu mnogo, ali nemoćni su. Što se događa s nekim umjetničkim fondacijama, zakladama i transnacionalnim akademskim ustanovama, može se isčitavati kroz slučaj Sorosovih ustanova, s kojima Josipović i Boris Tadić gaje zaista dobre odnose. Soros je pred godinu dana donirao 11 miljuna dolara nekim filharmonijama i orkestrima, organizira silne koncerte, makar se ne osnivaju na zamisli dubrovačkog koncerta ''hrvatsko srpske pomirbe''. Pomirbe kao ova koja je drsko podvaljena hrvatskoj javnosti u Dubrovniku 27. kolovoza 2011., u kojoj hrvatska sopranistica mora sramno pasti u ruke srpskog baritona zavodnika uz ovacije orjunaških gledatelja.

Ekonomija korupcije, je mnogo više nego korupcija u ekonomiji: ekonomija korupcije je ujedno i korupcija politike, a politika u širokom smislu, je život organiziranog društva. Kad se ona proširi ili čak nametne, nastane praznina sjećanja, praznina nade, praznina zbilje. Praznina ljudi čistih ruku i samo jednoga lica. Njih zamjeni virtualni svijet prinčeva bez prave nacionalnosti i njihovih fondova, sladunjavih predsjednika i njihovih mračnjaka, brošnih dama koje mjenjaju uloge prema izbornim kalendarima, glazbenika koji sviraju zbog glazbe ali možda i zbog nečega drugoga. Festivala, koji možda više nisu samo slavlje ljepote, jer mogu postati i predvorje smrti.

Korupcija uništava Europu, tvrdi rezultat ankete koju je objavio ''Irish Examiner''. Naš hrvatski posao je kroz novi Hrvatski Sabor, stati na kraj korupciji. I finacijskoj i političkoj korupciji.