Hrvatska je napokon pokazala zube! U dvoglasju su Jadranka Kosor, zvana „kud Ivo tud i ja“, i Vladimir Šeks, zvani Sova, Kolega, Dejan, viknuli do neba: “Nećemo više ići po mišljenje u Beograd!” Svoje, doduše, nikad nisu ni imali, a i što će im? Lakše je kad drugi misli za tebe. Zato su se odrekli svih tutora, osim najnovijeg. Kako i priliči staroj navadi hrvatskih ulizica.

I tako su krenuli redom od blago upokojene Austro Ugarske, Kraljevine SHS, NDH, Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije i – upravo priređene za eutanaziju predviđenim EU referendumom – Republike Hrvatske. Tako ni Jaca ni Vlada više neće tražiti mišljenje ni u Beču, ni u Budimu, ni u Pešti, ni u Beogradu, ni u Berlinu, ni u Rimu! A neuništivi Sova-Kolega-Dejan najavio je da se mišljenje neće tražiti ni u Bruxelessu. A negdašnjem šidskom odvjetniku i članu PEN-a mora se vjerovati. Pogotovo kad njegova štićenica ponovi da se više neće ići po mišljenje ni u Beograd, pa valjda ni u Kumrovec. Zanimljivo! Zato što im nikad prije nije palo na pamet da bi se mišljenje moglo imati u Zagrebu, odnosno u Hrvatskoj. Valjda zbog toga što je narod nepouzdan i prevrtljiv?

I to je, vjerovali ili ne, šusta istina. Danas i nema potrebe odlaziti u Berlin, Rim, Budimpeštu ili, ned’o bog, u Beograd. Pa danas je sve puno jednostavnije. Ode se samo do Buzina i smjesta se dobije mišljenje koje, naravno, jednako brzo postane i vlastito mišljenje. Ne moraš se naprezati. Ne boli glava. Samo slušaš. Referiraš, kažeš što te pitaju, a oni riješe problem. Mišljenje ganc novo i svakako u skladu s interesima gospode koja ti ga velikodušno daje.

Uostalom, stotine diplomatskih dokumenata objavljenih na zviždačkoj stranici Wikileaks pokazuju kako veliki domoljubi, da ne kažem državotvorni elementi, bespogovorno referiraju u Buzinu što je, tko, koga i zašto u Lijepoj našoj. Pritom je samo po sebi razumljivo da to skrivaju od vlastitih birača i poreznih obveznika kako i priliči ljudima nečiste savijesti. Ali nije svako zlo za zlo. Sada barem imamo crno na bijelo da smo dobri sluge, ali loši gospodari.
Hrvatsko društvo stropoštalo se u provaliju primitivizma, neznanja i korupcije. Iz toga nas više ne može izvući ni pravosuđe ni policija, jer i oni su nastali preko veza i podvezica, u korupciji koja je prožela cijelu zemlju od vrha do dna.

Zemlja – koja ima kadrove kao što su naš šidski odvjetnik/Sova-Kolega-Dejan, pravnica Jaca, guverner Rohatinski ili Zoka zvani Budućnost, pa Rašo vozač, Nino izdavač, tajkun i unuk povjerenika Srpske radikalne stranke za Imotski… uključujući tu i one koji su u bajbuku ili bijegu, kao i one koji još nisu privedeni – nema nikakve šanse.

Ipak, sreća je u nesreći ili nesreća u sreći što je Viktor Hugo mrtav… Proslavio se JADNICIMA. Ali, da je danas živ i da vidi hrvatsku intelektualnu elitu, sveučilišne profesore, takozvane pisce Europejce, domoljubne crkvenjake, tajkune koji bi da su intelektualci, generale koji bijahu šoferi, kvazi uglednike i svu onu bulumentu hrvatskih jadnika, taj bi veliki francuski pisac zasugurno odustao od prvobitne verzije i napisao – Hrvatske jadnike. A narod bi se i dalje klanjao.