KUKURIKU i KUKUNAMA koalicije su već odavno započele svoje izborne kampanje, iako parlamentarni izbori nisu raspisani. Ništa novo u tzv. ''hrvatskom višestranačju'' ili ''parlamentarnoj demokraciji'' u kojoj se može birati između HDZ-a i SDP-a. Posebno je licemjerno ponašanje medija kojima - kao sa jedne strane smeta što su HDZ-a i SDP-a krenuli u izbornu kampanju, a s druge strane prenose i objavljuju sve njihove izborne aktivnosti. Dapače, mediji su odgovorni zašto danas imamo tzv. ''hrvatsko višestranačje'' u kojem je biračima sugerirano da mogu birati jedino između HDZ-a i SDP-a. Mediji su ti kojima je plaćano iz tzv. stranačkih crnih fondova.

Prošli tjedan su krenule optužbe između HDZ-a i SDP-a da jedni drugima kradu izborne programe. Opet ništa novo jer se oni već dugi niz godina u raznoraznim izbornim kampanjama optužuju za ''krađu izbornih programa''. Riječ je o oprobanom medijskom spinu HDZ-a i SDP-a ili nemogućoj misiji (mission impossible). Pitate se zašto je riječ o nemogućoj misiji?

Njihove izborne programe je nemoguće ukrasti, naprosto zbog činjenice jer ih nemaju, oni samo imaju programa kako zadržati vlast odnosno program kako zgrabiti vlast. Godinama smo svjedoci da HDZ-a i SDP-a obećavaju biračima brda i doline odnosno govore i obećavaju ono što birači hoće ili žele čuti da će napraviti. Jedino su bili ''uspješni'' u rasprodaji obiteljsko srebra i zaduživanju zemlje.

Podsjetimo se, stoga na njihove ''izborne programe'' ili točnije rečeno već zaboravljena dana izborna obećanja HDZ-a iz 2007. godine za parlamentarne izbore, kao i na zaboravljena izborna obećanja Milana Bandića i SDP-a za lokalne izbore u Zagrebu iz 2009. godine.

Puno je izbornih obećanja HDZ-a dala biračima za parlamentarne izbore iz 2007. godine. Prisjetimo se najvažnijih. Obećali su rast BDP-a za 7 posto, rast industrijske proizvodnje za 3 posto, porast inozemnih ulaganja, aktiviranje ZERP-a, izgradnju autoceste do Dubrovnika, pomoć mladim obiteljima za kupnju
stana. Obećali su smanjiti nezaposlenosti za najmanje 7 posto, smanjiti proračunski deficit na 0 posto, smanjiti zaduženost zemlje sa 32 milijarde eura, smanjiti nelikvidnost sa 18 milijardi kuna, smanjiti uvoz
hrane, smanjiti PDV od 22 posto, smanjiti javnu upravu za 10 posto i smanjiti broj od 2300 insolventnih tvrtki.

Pitate se za rezultate realizacije danih izbornih obećanja, nakon tri i pol godine?

BDP je pao za 1,5 posto, industrijska proizvodnja je pala za 1,5 posto, inozemna ulaganja su pala 3 puta,
odustali se od aktiviranja ZERP-a, izgradnja autoceste do Dubrovnika nije realizirana, kupljemno je 12 stanova mladim obiteljima, nezaposlenost je porasla za 14 posto- iznosi preko 330 000 nezaposlenih, proračunski deficit je povećan za 10 posto, zaduženost zemlje je povećana na 50 milijardi dolara, nelikvidnost je povećana na 37 milijardi kuna, uvoz hrane je povećan za 10 posto, PDV je povećan na 23 posto, javna uprava je smanjena za 0,5 posto, broj insolvetnih tvrtki je povećan na 3100.

Milan Bandić i SDP su također dali pregršt izbornih obećanja građanima Zagreba. Prisjetimo se najvažnijih. Obećali su da će gradska uprava postati servis građana, denivelaciju pruge, izgradnju Zagreba na Savi, rekonstrukiju i denivelaciju Savske, Rotora, Slavonske avenije, izgradnju Jarunskog mosta, tunela ispod Sljemena, rješenje pitanja Dinamovog stadiona i tako dalje. Što je od obećanog učinjeno, ništa- dapače Milan Bandić i SDP-a danas su na suprotnim stranama. Grad Zagreb potresa dubika upravljačka, ekonomska, politička i socijalna kriza.

Prema tome nemoguće je ukrasti izborne programe HDZ-a i SDP-a jer ih nemaju. Nije izborni program sedam do osam natuknica na dva lista papira. Nemaju oni nikakve izborne programe već samo program kako zadržati vlast ili kako se dočepati vlasti.