Novi sukobi dogodili su se danas na sjeveru Kosova, a na eskalaciju nasilja se gleda iz Hrvatske kao na neki veoma daleki slijed nevažnih događaja.

Međutim, prema pisanju prištinckim novina ''Koha Ditore'', na sjeverni dio Kosova ušlo je u posljednjih mjesec dana preko 1.000 srpskih rezervista, vojnika i specijalaca, koji su tamo pod zapovjedništvom generala Božidara Delića, čovjeka s velikim iskustvom u operacijama protiv albanskog pučanstva na cijelom području današnje nezavisne Republike Kosovo. Kako je poznato, sjeverni dio te države nalazi se pod faktičkom upravom srpske civilne i policijske vlasti, te su do danas propali svi pokušaji međunarodnih ustanova, mirovnih snaga i vlade u Prištini da to područje, koje sačinjava približno 20 posto površine Republike Kosovo, bude također i činjenično podvrgnuto središnjoj legalnoj vlasti. Prema nekim informacijama, isto tako tijekom zadnjih mjeseci na sjeverno Kosovo otišao je iz Istočnoga Sarajeva i Banja Luke stanoviti broj obavještajaca s iskustvom u radu sa muslimanskim zajednicama.

Osobni prijatelj Ive Josipovića, predsjednik Boris Tadić ''ništa o tome nije ni čuo'', pa tako njih dvoje mirno pričaju svoje na oko civilizirane bajke i rade na projektu srpske ekspanzije pod imenom ''Zapadni Balkan''. Tadić je bio veoma jasan u tom smislu kada je prigodom svoje posjete Sarajevu, u srpnju ove godine, pred većim brojem ljudi rekao da bi ''Hrvatska pomogla i vama i nama ući u Europsku uniju, ali o tome nije važno razgovarati. Jer neće ni Hrvatska u ovu EU ....'' Na upit jednoga gosta Bošnjaka o značaju tih riječi, Tadić se je elegantno okrenuo prema drugom uzvaniku i započeo neku drugu temu. Ono što se na kraju neće obaviti s Bruxellesom, obavit će se opet s Beogradom. Na vrhu HDZ-a ima ljudi koji šire priču o tome kako Hrvatska ''ne može sama'', a o vrhu koalicije kukurikavaca ne treba ni govoriti, kad se o jugoslavenstvu i neokomunizmu radi.

Savez za Hrvatsku: Sačić-Dodig-Šibl, kao parlamentarna jezgra

Službena politika Zagreba prema Bosni i Hercegovini ne štiti prava tamošnjega hrvatskoga naroda, a mešetarenje s Beogradom ne potiče na mir. Dapače, to jugoslavensko mešetarenje ohrabruje jugoslavensku i partizansku koncepciju konflikta.

Nema dvojbe da u Hrvatskoj nova demokratska koalicija ''Savez za Hrvatsku'' koju su sastavili Akcija za Bolju Hrvatsku, generala Željka Sačića, Demokršćanska stranka dra. Gorana Dodiga i stranka Jedino Hrvatska, mr. sc. Milana Šibla, ima jasne pojmove o Bosni i Hercegovini, pa isto tako i prema Kosovu. Iako nije RH ugrožena u prvoj fazi velikosrpskih prijetnji toj državi, treba istovremeno voditi računa o svim strateškim potezima beogradskih ekstremista, bilo prema jugoistoku bilo prema našoj državi.

U ovim trenucima, o stanju u BiH ima jasne procjene također i koalicija HRAST, ali još se ne zna hoće li ona moći na svom saboru najavljenom za 8. listopada, nadvladati sve štete koje joj je nedavno nanijela udbaška unutarnja diverzija.

Za sada glede parlamentarnih izbora, već postoji jedna intelektualno i moralno jaka hrvatska jezgra, a bit će veliki hrvatski posao i uspjeh ako se oko nje, to jest oko Saveza za Hrvatsku, okupi široko biračko tijelo, državotvorne dosljednosti.

Stari i novi imperijalistički Memorandumi

Pod kraj XX. st. projekt stvaranja ''velike Srbije'' je poražen na svim ratištima, i u Hrvatskoj, i u Bosni i Hercegovini i na Kosovu. Ali ne smije se zaboraviti da je glavni operativac tog projekta, Slobodan Milošević, rat započeo krajem lipnja 1989. na Gazimestanu, a kulturna revolucija koje je prethodila tom ratu, izbila je na površinu 25. rujna 1986., kada je objavljen manifest Srpske akademije znanosti i umjetnosti, osnovan na primitivnim balkanskim strastima i snovima Ilije Garašanina (1844.). ''Modernizaciju'' tog programa, među ostalima, odradili su u Akademiji Tadićev otac Ljuba isto kao i Dobrica Čosić, za koga današnji ''demokratizirani'' četnici zahtijevaju Nobelovu nagradu, i to iluzorno, po treći puta u dvadesetak godina.

Istovremeno, dvadesetpetu godišnjicu Memoranduma proslavila je ovih dana SANU u Beogradu kao da se ništa dogodilo nije. ''Mi znamo da gradimo i u ratu i u miru'' izjavio je Ćosić, misleći vjerojatno na savezništvo Tadić-Josipović i na identničnost Vlaisavljević-Kosor. U stilu je to II. Memoranduma Akademije, u kojem se postavlja kao cilj ''vratiti u miru srpske zemlje izgubljene u ratovima''. Ta formulacija je na neki način ispravljanje Dobrišine glavne životne teze prema kojoj ''Srbija gubi u miru ono što je dobila u ratu''. Sve te intelektualne akrobacije temelje se uvijek na osnovnoj dogmi koja se određuje četničkim ekspanzionistima: treba prijevarom ili silom, osvojiti sve što se osvojiti može.

Sistematsko varanje i mentalno ratovanje

Događaji na sjeveru Kosova pokazuju koliko je stanje nestabilno u cijeloj regiji zato jer i Zagreb i bošnjačka politika u Sarajevu omogućuju vojnom aparatu i velikosrpskim obmanama današnji snažni protagonizam. Takav protagonizam nije usklađen ni s prošlošću ni sa stvarnom snagom srpskih vlastodržaca. Ovaj zagrebački režim i razni Izetbegovići svakodnevno izbavljaju velikosrpske huligane iz njihove izolacije.

U ovim trenutcima kad teška gospodarska kriza i vanjske tenzije stoje na putu Hrvatske, opasno je što nemamo ni ekonomsku diplomaciju ni regionalnu strategiju. Glavni elementi te strategije trebaju biti zaštita Hrvata u Bosni i Hercegovini i na sjeverozapadu Srbije, te vojna spremnost koja bi obeshrabrila bilo kakvu beogradsku oružanu pustolovinu protiv naše zemlje. Umjesto toga, komunisti i jugoslaveni na Pantovčaku i u Banskim dvorima primjenjuju strategiju osnovanu na formulaciji ''EU pod bilo koju cijenu'', na progonu hrvatskih branitelja, na balkanizaciji društva te na zakulisnim dogovorima s Tadićem i iredentističkim snagama koje ga koriste samo kao civiliziranu krinku.

Nakon 4. prosinca, ili će se proces Hrvatske propasti naglo užurbati s novim razdobljem razaranja nacionalnoga korpusa, ili će se dogoditi izborni preokret kroz osnaženu hrvatsku opciju. Ne radi se ovdje o crno-bijelom predstavljanju stvarnosti, nego o samoj stvarnosti koja zahtjeva pravovremeno rješenje.