Najave o stvaranju pod Moskvom, jedne nove konfederacije, koja bi navodno bila ''spona mira i napretka između Europe i Azije'', izazvale su nemir u zapadnim prijestolnicama. O istinskim namjerama te nove tvorevine kojom bi vladala Rusija a koja bi trebala nastati usred ekonomskog rata koji je u tijeku, mnogo se nagađa. Nagađa se i o posljedicama koje će snositi Hrvatska u tom precrtavanju međunarodne karte savezništava i utjecajnih sfera. Naravno, ne nagađaju o tome vlastodršci u Zagrebu, koje ne zanimaju ni kriza ni budućnost Hrvatske, nego analitičari raznih struka kojima su opći interesi povrh osobnih ograničenja.

Pred šest mjeseci obradio sam u članku na jednom od nacionalnih portala, tu temu Euroazijske federacije koju Rusija planira stvoriti u sjeni duboke krize Europske unije i problema koji se pojavljuju u NATO-u. Sada, točnije pred četiri dana, osobna najava Borisa Putina o stvaranju Euroazijske federacije izazvala je nemir, ali za sve što sada začuđuje znalo se je već i u veljači. Radi se, tvrde neki promatrači, o djelomičnoj obnovi Sovjetskoga Saveza. Opadanje apsolutne financijske nadmoći SAD-a u svijetu razvezalo je mnoge zatomljene ambicije, a te ambicije leže u nikad zatvorenim rakama starih imperijalizama.

>>Putin želi stvoriti Euroazijsku uniju

>>Euroazijska unija - Putin: 'Mi trebamo veliku Rusiju'

Zamisao Euroazijske federacije ili konfederacije podigla se je na starim imperijalnim ruskim projektima, pa je tako i geostrateg akademik Igor Panarin, glavna ličnost ruske Diplomatske akademije, pledirajući za taj savez, posebno istakao aktualnost ''Staljinove vizije svijeta.'' Rusija, Bjelorusija, Kazahstan, Kirgistan, Tadžikistan, Uzbekistan, a s vremenom također i Ukrajina, Armenija i Srbija, trebali bi sačinjavati tu konfederaciju. Kako se ne bi predbacivalo Moskvi da radi na ponavljanju staroga centraliziranog ustrojstva, u budućnosti bi ta nova multinacionalna tvorevina imala svoja sjedišta u Petrogradu, Minsku, Alma Ati (Astani) i Beogradu. Stanoviti broj srpskih iredentista podržava taj geostrateški nacrt, iako im je mrka spoznaja da Rusi nastoje pomiriti pravoslavlje s umjerenim Islamom.

Zbivanja u islamskome svijetu

Savez kojeg Putin predlaže bio bi protuzapadni, ponajviše protukatolički, a trebao bi se suprotstaviti i onome što Moskva smatra američkom i NATO-vom kreaturom: pojasu arapskih zemalja koje su 2010./2011. na dramatičan način doživjele smijene svojih vlada vanjskom intervencijom. Srbija se priprema odigrati svoju novu ulogu na novome međunarodnom scenariju, ušla ili ne ušla u zamišljenu Konfederaciju. Kao da on osobno i njegova vlada dovoljno ne rade za ''mračne snage prošlosti'', predsjednik Srbije, Boris Tadić, i njegova Demokratska stranka uputili su Europskome parlamentu, Europskoj komisiji, predsjedniku Sjedinjenih Američkih Država i drugim odlučujućim čimbenicima na Zapadu, u samo mjesec dana dvije dramatične poruke o tome kako bi nakon skorih izbora ''mračne snage'' mogle vratiti se na vlast, čime bi se (vjerojatno već u prvoj polovici 2012.) ugrozio mir u ''regijonu''. Liberalno demokratska partija Čede Jovanovića usuglasila se s Tadićem, a cijela diplomatska akcija temelji se na reakcijama nastalima zbog zapadnjačke politike ''odcjepljenja '' Kosova od Srbije. U drugoj poruci, koja je proširena one prve, tvrdi se da je ''nestabilnost sve veća u Bosni i Hercegovini'', a da ''se izbori u Hrvatskoj pripremaju na osnovama već poznatog šovinizma, čime se opet stvaraju tenzije''.

Očito da ta aluzija na hrvatski ''šovinizam'' želi prikazati parole koje svakodnevno po cijeloj Hrvatskoj lansira premijerka Jadranka Kosor u ovome predizbornom razdoblju, kako bi uvjerila da i kumrovečki komunisti, pa i oni četničke provenijencije, mogu ''biti Hrvati''. Ne radi se o šovinističkim parolama, ali za velikosrpske ambicije, svaka hrvatska riječ je šovinizam.

Milorad Pupovac (SDSS), kao živi pokretač u vladama Ive Sanadera i Jadranke Kosor, sada se nudi Zoranu Milanoviću smatrajući ga vjerojatnim budućim premijerom; zatražio je da Hrvatska poništi ustavnu zabranu ulaska u bilo kakvu balkansku zajednicu država. To što nije uspio postići od današnje vlade – zbog demokratskih i nacionalnih osjećaja širokog članstva Hrvatske demokratske zajednice -, ne znači da on svakako i dalje vjeruje da će to ostvariti u vladavini Socijaldemokratske partije i Vesne Pusić, koja će ga jamačno opet uvesti u Banske dvore.

Optužbe za odgovornost za buduća zbivanja – put u vojni savez

Beograd još jednom nastoji prebaciti odgovornost za sve buduće nesreće na jugoistoku Europe na Hrvate. Isto tako, i na potporu koje SAD, Njemačka i druge države daju nezavisnome Kosovu. Prema podatcima koji pristižu iz susjedne države, i vlada Borisa Tadića i današnja oporba održavaju kontakte s moskovskim vojnim savezom ODZS - Organizacija dogovora o zajedničkoj sigurnosti (taj savez je kolokvijalno nazivan ''novi Varšavski pakt''). ODKB, po srpskom nazivu ''Organizacija dogovora o kolektivnoj bezbednosti'', ili skraćeno na engleskom CSTO, dobiva u ovim danima snažnu operativnu strukturu, s ojačanim jedinicama za regionalnu žurnu intervenciju te s obavještajnom elektronskom mrežom koja bi trebala biti sofisticiranija od one koja posjeduje NATO. Neke jedinice te mreže su već postavljene blizu naših istočnih granica.

Znači li ovakav razvitak događaja da će Hrvatska pasti u krug Euroazije, oko godine 2020. kad bi tamo trebala ući Srbija? To pitanje ostaje otvoreno, a hrvatske vlasti njime se formalno ne bave. Bave se samo balkanizacijom hrvatskoga društva i državnih struktura, a hrvatska retorika će opet nestati iz službenog rječnika nakon 4. prosinca.