 |
|
Autor:
Letica Slaven
Datum:
20.10.2011
Objavljeno na:
Slika autor/izvor:
|
|
Objavi na:
|
|
|
Baš u svetu nedjelju, 18. rujna 2011., Hrvatska televizija je u prvim minutama središnjega Dnevnika objavila sociologijski i masovno-psihologijski izuzetno zanimljive rezultate telefonske ankete koju je za njene potrebe par dana ranije, na uzorku od tisuću ispitanika, provela agencija Hendal.
Rezultati su, naime, pokazali da je trenutno daleko najmoćnija i najpopularnija politička „stranka“ u Lijepoj našoj „stranka“ neodlučnih birača. Rezultati kazuju da bi, da su se izbori održavali u vrijeme provođenja ankete, za Kukuriku koaliciju glasovalo 33.4% birača, za HDZ tri puta (!) manje, svega 10.0%, dok je „neodlučnih“ (čitaj: zbunjenih, zdvojnih, tjeskobnih, malodušnih, razočaranih - političarima i politikom, ali i ogorčenih, ljutih, pa i bijesnih i na sve spremnih) bilo čak 40.2%.
Kriza legitimiteta i kriza vjerodostojnosti stranačkih velmoža i kasti time je, nekoliko mjeseci prije izbora najavljenih za 4. prosinca 2011. godine, dobila konačnu empirijsku potporu. Bijeg i prezir ljudi prema politici i političarima ima duboke i čvrste temelje o kojima stranački i koalicijski moćnici uopće ne vode računa.
Stranački rat brojkama, tablicama množenja i lažnim obećanjima
Podcjenjivanje zdravoga razuma Hrvata izvire iz gotovo svakog javnog čina, „strategije“, „programa“, „plana“ i postupka tih velmoža i kasti. To ću podcjenjivanje ilustrirati nizom bizarnosti u korištenju „brojki i slova“ pri definiranju navodnih stranačkih programa.
Igru brojki i slova u predizbornim programima započeo je 2007. godine bivši kandidat za SDP-ova predsjednika Vlade dr. Ljubo Jurčić. Jurčić je te godine - prije nego ga je Zoran Milanović opozvao kao kandidata za premijera, kako bi sebe postavio na to mjesto - javnosti ponudio razvojni program „Gospodarski rast za bolji život“ uz „formulu“ 4X4. Bila je to formula nove industrijske i regionalne politike koja se svodila na tezu kako RH treba podijeliti u četiri regije u kojima bi država poticala četiri različite industrijske i gospodarskih grana. U to doba vrlo optimistički SDP biračima je obećao galopirajući gospodarski rast. Jurčić je u ime Ivice Račana i SDP-a tvrdio i obećavao: „Tijekom 2008. i 2009. gospodarski rast mora biti viši od 6%, a nakon dvije godine mandata SDP bi osigurao i rast viši od 7%.” (vidi: http://www.jutarnji.hr/izborna-bitka--sdp-za-uvodenje-poreza-na-imovinu-bogatih-i-na-kapitalnu-dobit/215505/
Nadahnut Jurčićevom i SDP-ovom idejom upotrebe pučkog računstva (matematike) i lažnih nada u predizbornoj retorici, tadašnji je predsjednik HDZ-a dr. Ivo Sanader nije oklijevao u ponudi lažnih nada i obećanja. Štoviše, umjesto SDP-ove fantomske „formule“ 4X4, biračima ponudio magičnu razvojnu „formulu“3X7.
U košarkaškoj dvorani Dražen Petrović u Zagrebu 30. lipnja 2007. godine, pred više od 6.000 stranačkih deputata, nakon zvukova stranačke budnice „HDZ zna“, dr. Ivo Sanader objasnio je smisao razvojne „formule“ „3X7“: osmišljavanje i primjenu „nove“ ekonomske politike koja osigurava stopu rasta od 7%, smanjenje nezaposlenosti na 7% i ostvarenje 7 kapitalnih razvojnih projekta.
Prvi od tih projekata trebao je biti dovršetak tranzicije: završetak privatizacije, restrukturiranja državnih poduzeća, reforma pravosuđa i uprave i općenito jačanje institucija. Drugi projekt bila je izgradnja infrastrukture, u prvom redu dovršetak izgradnje cestovne i željezničke infrastrukture. Treći razvojni projekt bila je briga o vodi kao najvećem prirodnom resursu kojeg Hrvatska ima. Četvrti projekt bio je završetak plinofikacije cijele Hrvatske. Peti projekt bila je primjena strogih kriterija za očuvanje okoliša i održavanje Hrvatske čistom u ekološkom smislu. Šesti povećanje energetske stabilnosti i samodostatnosti. Sedmi je projekt, po Sanaderu, najvažniji za postizanje svih prethodnih šest ciljeva, bilo je pretvaranje hrvatskoga društva u „društvo znanja“.
Mom čitatelju ne trebam objašnjavati što je bilo s ostvarenjem „Gospodarskog programa 3X7“.
Tragikomični je apsurd što se povijest još jedan put ponavlja kao – farsa. Naime, četiri godine nakon Sanaderova fantomskog Programa 3X7, Zoran Milanović je u ime Kukuriku koalicije 15. rujna 2011. godine ponudio „Plan 21“.
Ta doista neobična podudarnost u igri brojaka i slova bio je dobar povod stupničaru Tomislavu Klauškom za, s dobrim razlogom, cinizmom prožeti komentar: „Netko bi mogao uzeti u ruke kalendar i kalkulator i dobro se zabaviti. Naime, program koalicije zove se ‘Plan 21’. Prije četiri godine Ivo Sanader predstavio je predizborni program HDZ-a pod nazivom ‘3x7’. I eto vica. Sanader: ‘Koliko je tri puta sedam?’. Milanović: ‘21’! Zašto, zaboga, nisu dodali jednu točku? Ili oduzeli? Čak i uz rizik da se poslije priča kako šef SDP-a ne zna računati.”(vidi: http://www.index.hr/like/clanak/sanader-2007-3x7-milanovic-2011-21/571945.aspx )
Banalnost i populizam
Pomodnoj navici dodvoravanja i zavođenja zbunjenih i zaluđenih birača pridružuju se, nažalost, i ljudi koji to nikako ne moraju i ne smiju činiti. Moj mladi strukovni kolega i dekan Ekonomskog fakulteta u Splitu prof. dr. Branko Grčić dao je tako nedavno Jutarnjem listu intervju u kojem ga novinarka Branka Stipić ovako predstavlja čitateljima: „Branko Grčić jedan je od glavnih koautora gospodarskog dijela Plana 21, platforme s kojom Kukuriku koalicija izlazi na izbore. Dekan Ekonomskog fakulteta u Splitu posebno je ponosan na svojih '5i' u tom programu, a to su investicije, izvoz, industrija, inovacije i integracije, jer bez toga, kaže, nema gospodarskog oporavka. Tih 5i mu je simbolično jer se izgovara kao 'peti'. To vam je dan poslije 4. prosinca, peti, kad počinje provedba našega programa – kaže Grčić.“ (Jutarnji, 18. rujna 2011.)
Prilično je bizarno i banalno što jedan sveučilišni profesor naziv svog djela Plana 21 izvodi iz nadnevka izbora i svodi na petparačke populističke fraze o čimbenicima rasta i razvoja.
Istodobno, svojim stranačkim kolegama i koalicijskim velmožama (promotor je njegovih „5i“ čovjek koji bi trebao završiti u tamnici jer je lišio života dvoje Mađara koji su mu se našli na putu) nije objasnio ono što je morao učiniti: da je teorijski nedopustivo da u Plan 21 unose obećanje kako će tekući proračunski manjak (deficit) smanjiti ispod 3%, a javni dug ispod 60% BDP-a i da će to postići bez prodaje narodne imovine i bez dodatnog zaduživanja.
Jao i kuku nama Hrvatima
Porast popularnosti „stranke“ neodlučnih logična je posljedica lažnih obećanja, izbornih prevara i štetočinskog djelovanja stranačkih kasti u hrvatska dva „izgubljena desetljeća“.
Već sama okolnost da se stranački savez koji će odnijeti pobjedu na slijedećim izborima naziva Kukuriku koalicijom znači ismijavanje i podcjenjivanje biračkoga tijela. Svjestan te činjenice, a nesklon HDZ-u, predsjednik Josipović upravo je zato sadašnju koaliciju nazvao Kukulele koalicijom. Ono što bih osobno tome mogao dodati je nova formula, sastavljena od riječi i slova (a ne brojeva): Kukuriku + Kukulele = Jao i kuku nama Hrvatima.
|
|||
