Hoće li parlamentarni izbori, 4. prosinca 2011., biti početak jednoga novog političkog razdoblja demokracije u Republici Hrvatskoj, ili će zbog najavljivane dvotrećinske većine lijeve ikrajnje lijeve koalicije u Hrvatskome saboru, izbori voditi u okončanje hrvatskih sloboda i nacionalnoga suvereniteta? Jadranka Kosor, koja je voljom Ive Sanadera i voljom političke korupcije koju je on stvorio na vrhu Hrvatske demokratske zajednice, postala lažnom lidericom hrvatske opcije na izborima, već je komentirala mogućnost da lijevo-lijevi, projugoslaveni, osvoje tu željenu dvotrećinsku većinu. Nitko ne zna bolje nego ona, što je sve uradila i što sve radi da do toga dođe, mimo njene retorike i njenih loših, kumrovečkih izvježbanih vještina.

U Varaždinu, dvotrećinsku većinu je upravo 30. listopada 2011. u drugom izbornom krugu - isto kao i u onome prvom krugu održanom 16. listopada - postigla Kukuriku koalicija, i to jednostavnom formulom: ogromna većina građana ne izlazi na izbore jer prezire sve poznate stranke, izlaze tek disciplinirani lijevo-lijevi, a čestite male stranke podvrgnute su medijskoj blokadi, pa uopće nisu uspjele predstaviti se biračima. U tom abnormalnom stanju, HDZ je stranka poraza, poražena iznutra i spretno vođena u novi poraz.

Bajić, USKOK, DORH, pravosuđe..., sve po zakonu

Treba li Mladena Bajića, USKOK, DORH i hrvatsko Pravosuđe prozivati zbog ovoga nevjerojatnog političkog scenarija? Zapravo i ne: unutar zakonskih okvira, okvira koje omogućava Pravo, i sukladno s onom osvetničkom pravednosti koju prihvaćaju građani, danas se raspada HDZ po zaslugama Ive Sanadera, zaslugom svih korumpiranih slugana Josipa Manolića unutar HDZ-a, i zaslugom nasljednice Ive Sanadera. U stvari, Bajić i sva legalna tijela koja su stvorila današnju predizbornu situaciju, trebali bi zaista posjedovati herojske demokratske krijeposti a da ne iskoriste ono što u srcu kriju, za konačni obračun s HDZ-om. Prevagnuli su, ali po zakonu. Dapače, da su odgodili sve te zadnje odluke koje jasno štete HDZ-u, okrivilo bi ih se za pristranost, za propuste koje ni javnost ne bi prihvatila.
 

Treba se pitati sada gdje je bila vladajuća garnitura HDZ-a a da nije zaista moralizirala politički život: imala je mogućnost i dužnost da Pravosuđu preda sav materijal koji opterećuje mnoge vodeće ljude iz Kukuriku koalicije. To nije učinjeno jednostavno zato jer je vodeća hadezeovska kamarila upravo toj grupaciji htjela 2011. predati vlast, a na tome se je u HDZ-u pažljivo radilo svih četiri zadnjih godina.

Što je pred nama danas, 30 dana prije parlamentarnih izbora?

Na prvom mjestu, ne treba vjerovati u točnost skupo promoviranih anketa, ni smatrati da je nesretan slučaj varaždinske političke nekulture neizbježan putokaz za izbore na nacionalnoj razini. Čak i ako se potvrdi da je Laburistička stranka g. Lesara neka ispostava Kukuriku koalicije, još uvijek nije fatalno osigurana dvotrećinska većina lijevo-lijevih.

Na drugom mjestu, i suprotno anketama, predvidljiv je ulazak u Sabor stanovitog broja zaista neovisnih zastupnika iz Saveza za Hrvatsku (general Željko Sačić, Milovan Šibl, Goran Dodig), isto kao i raznih nositelja nezavisnih lista (Milan Bandić, Milan Kovač, Ljubo Jurčić, Željko Kerum, Petrina, itd.) koji će braniti čast Hrvatskoga sabora veoma snažno i unatoč formacijama kukurikavaca i kosorićevaca, te usred te paklene vatre i dima održati uz HDSSB-a i neke pravaše, granicu nacionalnih interesa u toj danas poniženoj utvrdi hrvatskoga državnoga prava. Isto tako, na razini baze i u nekoliko Županija, unutar Hrvatske demokratske zajednice pojavljuje se otpor udbaškom diktatu s vrha stranke, koji je konačno prepoznat kao ono što jest.

Pojava Tomislava Karamarka i uhićenje prvog megazločinca

Uhićenje Josipa Boljkovca, pa makar i s kašnjenjem od 20 godina, podrezalo je krila i Stjepanu Mesiću i Josipu Manoliću. Ovaj potonji u toj vrhuški raspolaže do danas s barem jednom trećinom svojih bivših agenata. Nenadano, ministar Tomislav Karamarko je potresao tu strukturu 2. studenoga, kad je Boljkovca uhitio. Što će biti s Karamarkom, hoće li preživjeti novu partizansku i mafijsku ''ofanzivu'' ili ne će, hoće li pročistiti život HDZ-a i prinukati poraženu stranku da prihvati demokratska pravila, nije sigurno. Glavna mu je protivnica upravo Jadranka Kosor, koja bi se morala podvrgnuti unutarstranačkim izborima. Ako dođe do demanolizacije HDZ-a, velika će usluga biti učinjena političkom životu naše zemlje. I možda se tada otvori put političke regeneracije javnoga života.