Je li točno da se Hrvatska iz dana u dan sve više crveni? Jesu li opravdani strahovi da će treći predsjednik u potpunosti zacrveniti Hrvatsku? Niz događaja uoči izbora, za vrijeme izbora a osobito nakon izbora pokazuju da je Hrvatska krenula prema rehabilitaciji crvene zvijezde petokrake, prema stvaranju novog zajedništva na Balkanu. Ključni događaj zbio se na pravoslavni Božić uz nazočnost hrvatske političke elite na kojoj je Protojerej rekao čuvenu rečenicu: "Pozivam domovinu i otadžbinu da povuku tužbe i pruže ruke prijateljstva mira i kažu, oprostite ne ćemo više". Ta rečenica popraćena je oduševljenim pljeskom nazočne hrvatske i srpske političke i religijske elite. Nakon izbora, na žalost, i novi predsjednik Josipović i Hrvatska vlada preko ministra pravosuđa Ivana Šimonovića krenuli su, doduše oprezno, prema ostvarivanju dobivenog zadatka uoči izbora. Počeli su pripremati teren za povlačenje tužbe za genocid protiv Srbije.

Treba reći da cijela haaška struktura vrši žestok pritisak da se odustane od tužbe za genocid protiv Srbije jer bi otvaranje rasprave o toj tužbi srušilo cijelu koncepciju Tužiteljstva Haaškoga suda jer bi se dokazalo da se ne radi o građanskom ratu, da se ne radi o etničkom sukobu, nego o agresivnom osvajačkom velikosrpskom ratu u kojem se Hrvatska branila, u kojem je Hrvatska žrtva. Time bi pala u vodu konstrukcija Tužiteljstva, ali bi bili ugroženi i svi pomagači Haaškoga suda iz Hrvatske. Dokazalo bi se da je optužba protiv državnoga i vojnog vodstva Hrvatske i protiv Hrvata iz Bosne i Hercegovine, da su smislili i proveli zločinački pothvat etničkog čišćenja Srba i stvaranja etnički čiste velike Hrvatske, puka konstrukcija i izmišljotina. S druge strane, samo prihvaćanje rasprave o odustajanju od tužbe je akt izdaje nacionalnih interesa, jer državno vodstvo i svi koji ga podržavaju, prihvaćaju krivotvorine i lažne optužbe, amnestiraju agresora i prihvaćaju hrvatsku krivnju koje nema. Što se tiče Haaškoga suda i nakon izbora nastavlja se stara protuhrvatska politika i novo vodstvo kako predsjednik tako i Vlada i svi oni koji su na njihovoj liniji i dalje su na strani Haaškog suda.

General Praljak junački brani istinu

U optužbi protiv hrvatskoga generala Slobodana Praljka i ostalih neposredno se optužuje za zločinački pothvat i agresiju na BiH hrvatsko državno i vojno vodstvo na čelu s Franjom Tuđmanom. General Praljak i ostali optuženi herojski brane istinu. Ali o toj obrani nema ni riječi u hrvatskim medijima. Tu obranu s kojom se brani i čast Hrvatske države ni na koji način ne pomaže Hrvatska država, hrvatske političke stranke, mediji, a vrlo mali je i broj pojedinaca, intelektualaca koji je spreman braniti istinu. U hrvatskoj politici i dalje se smatra da se Hrvatska ne treba miješati u haaški proces te da ne treba ni na koji način dati do znanja da brani istinu i dostojanstvo optuženih generala. Zato ne iznenađuje što nema adekvatnih odgovora na izmišljene i uvrjedljive optužbe predsjednika Srbije Borisa Tadića. Srbijanski predsjednik želi Hrvatima zabraniti da slave svoju pobjedu u ratu. On Domovinski rat pretvara krivotvorinama u najveći zločinački pothvat i u najveće etničko čišćenje. Tadić ide tako daleko da prijeti Haaškim sudom da će oslobađanje generala Ante Gotovine bitno pogoršati odnose na Balkanu, osobito odnose Hrvatske i Srbije. On vrši pritisak da se nevini general Gotovina mora osuditi radi viših interesa. Umjesto da mu argumentirano i žestoko odgovori, novi hrvatski predsjednik šuti i pokušava na različite načine udobrovoljiti Borisa Tadića nudeći mu ruku pomirenja bez bilo kakvog uvjeta za međusobni susret i pomirenje.

Dakle, i nova pravda ostaje i dalje stara - Haaška nepravda. Mnogo se očekivalo od prvih poteza predsjednika Ive Josipovića. Vjerovalo se da će on biti krupan korak prema ispunjenju glavnog obećanja novog predsjednika, da će biti predsjednik svih državljana i onih koji su za njega glasovali i onih koji to nisu. Da će organizirati Hrvatsku kao državu znanja u kojoj će prestati ideološke političke borbe i podjele. Na žalost, prvi potezi su pokazali da se radilo o lažnim obećanjima, odnosno da su bila opravdana strahovanja da će Ivo Josipović nastaviti s ideološkim podjelama. Izbor njegovoga savjetnika Drage Pilsela potvrdio je ta strahovanja da Josipovićeve izjave o sukobu svjetla i tame i podjelu Hrvatske na svjetlo i tamu u kojoj je on princ svjetla, nisu bile gaf, omaška, nego svjesna koncepcija, ustvari ideološka platforma trećeg predsjednika. Da je Pilsel bio krivi izbor, potvrdili su nedavni događaji i njegovo tjeranje s Pantovčaka. Isto tako izbor na jednu od ključnih savjetničkih mjesta Zrinke Vrabec Mojzeš pokazuje da obećanje, da će znanje biti ključni kriterij njegove politike, ostaje samo obećanje. Zrinka Vrabec Mojzeš ljevičarska i neobjektivna novinarka iako nije završila niti jedan fakultet postala je savjetnik ni manje ni više nego za društvene djelatnosti, dakle za znanost, kulturu, obrazovanje, zdravstvo, socijalnu politiku, šport. Čak bi se moglo reći da je to uvrjeda za znanost, akademike, profesore, ali na neki način i uvrjeda za novoga hrvatskog predsjednika jer diskreditira i njega kao sveučilišnog profesora kojeg treba savjetovati osoba sa srednjom školom. Doduše, izabrao je i Josipović i neke kvalitetne ljude, stručnjake i znanstvenike, čak koji su doktorirali u inozemstvu. Među njima je i dr. Dejan Jović kojem se ne može prigovoriti nedostatak znanja. Međutim, problem je u tome što je doktor Jović poznat, ne po svojim znanstvenim radovima, nego po svojim neobičnim političkim stavovima o komunizmu, Titu, po svojoj političkoj orijentaciji koja vuče na crvenu Hrvatsku i novo balkansko zajedništvo. Zanimljivo je da Josipović nije izabrao ni jednog savjetnika za kojeg bi se moglo reći da uvjetno govoreći pripada desnici, čak ni umjerenoj desnici.

Nastavlja se sotonizacija Domovinskoga rata

"Nova pravda" je svojom rukom u zajedništvu predsjednika, Vlade i političkih stranaka udarila po državljanima Hrvatske, Hrvatima iz Bosne i Hercegovine. Prema njima se provodi diskriminacija. Protuustavno im se oduzimaju prava koja se ne oduzimaju hrvatskim državljanima Srbima. Istodobno se traži dvostruko pravo glasa za manjine što je također protuustavno. Traži se i promjena članka 141. Ustava Republike Hrvatske koji sprečava balkanske integracije. Nastavlja se sotonizacija Domovinskoga rata, odnosno ništa se ne radi da se ona zaustavi. I u odnosu na Drugi svjetski rat nastavlja se politikom rehabilitacije komunističkih zločina. Hrvati Ličani, čije su domove spalili četnici, na sve moguće načine pokušavaju predočiti istinu o ustanku u Srbu 27. srpnja 1941. godine koji se ponovno rehabilitira. Na žalost nitko ne će objaviti istinu. Tako da i u Hrvatskoj ide proces rehabilitacije četništva. Četništvo je već rehabilitirano u Srbiji i četnici su i službeno postali antifašisti. Obnova spomenika četnicima u Srbu uz veliku dotaciju Hrvatske vlade veliki je korak da se četništvo rehabilitira i u Hrvatskoj. Svi ti i mnogi drugi procesi potvrđuju, na žalost, da se Hrvatske sve više crveni ne samo zbog rehabilitacije crvene zvijezde peterokrake i sotonizacije križa koja se nastavlja, nego se i sve više crveni zbog srama, zbog izdaje nacionalnih interesa i protuhrvatske politike koja je na djelu. Zato je ključno pitanje kako zaustaviti negativne procese, kako vratiti dostojanstvo hrvatskom čovjeku i hrvatskome narodu.