Nisu se ušutkali odjeci nastupa Ive Josipovića pred Parlamentom Bosne i Hercegovine, što je dobar znak. Povrijedio je Hrvate i Bošnjake a sporan sadržaj, onaj uperen protiv Republike Hrvatske se može tumačiti čak i kao pokušaj poziva na protupravne i nepravedne akcije ''na ovim prostorima''. Zašto? Zato jer iz povijesnih neistina (ovaj puta nauštrb Hrvata), mogu proizići samo povijesna nasilja, to jest nasilja koja bi mogla buduću povijest obilježiti i nanijeti nam teške štete u međunarodnoj zajednici, isto kao i u nastojanjima većine hrvatskoga naroda da Bosnom i Hercegovinom izgradi zonu mira. Ništa manje provokatorska nisu ni predavanja, govori i izjave Josipovićeva prijatelja Stjepana Mesića, koji preko televizije, na javnim skupovima, a sada i po školama, propovijeda teške neistine i sije mržnju na račun hrvatskoga naroda. Opravdavanje masovnih zločina, na osnovi nacionalne, ideološke i vjerske pripadnosti, poticaj je i huškanje na nove individualne i masovne zločine, na osnovi nacionalnosti, vjere i ideologije. Do takvih razmjera patološke žurbe i mržnje je došlo Mesićevo harangiranje, da je čak(!) kolumnist Miljenko Jergović u ''Jutarnjem listu'' reagirao protiv delirija bivšega predsjednika. Događa se tako da Josipović stvara ''politički korektnu laž'' kako bi s Borisom Tadićem, Vesnom Pusić i sa svojih 55 mračnjaka s Pantovčaka - osnovao „zapadni Balkan“ ili novu Jugoslaviju, a ustvari Mesić na sinkronizirani način stvara figuru ''politički korektnih zločina'', kako bi na taj način izvršio pripreme za ulazak u tu istu Josipovićevu kreaciju, s metodama iz 1945. godine.

Neistina spašava neprijatelje Hrvatske

Ako se je papa Benedikt XVI. snažno primio evanđeoske poruke ''samo istina spašava'', te sada primjenjuje uspješno na svim kontinentima to načelo i tu zapovijed kako bi izveo Katoličku Crkvu iz olujnog mora – u Republici Hrvatskoj lokalna mreža udbaša i jugonostalgičara se drži, po načelu logične suprotnosti istoga tog principa, samo na suprotan - demonski način. Za njih vrijedi kao spasonosni recept izreka ''samo laž spašava''. I toga se drže i držat će se samo kako bi u Hrvatskoj, nakon razdoblja potkopavanja morala, dostojanstva i etike, isto kao i Hrvatske vojske, gospodarstva i diplomacije, putem novih zločina ostvarili novu totalitarnu državu pod tuđim diktatom. Upravo ovi sadašnji teški dani za Petrovog nasljednika i za dostojanstvo Crkve nastadoše zbog lažova i glumaca unutar same Institucije. Nitko tim lažovima i glumcima donedavno nije pridavao dovoljnu pozornost: zar 0,02 posto pervertita može ugroziti mir, ustroj i ugled cijele Crkve? To je izgledalo nemogućim. A idimo u povijest država i svjetskih sila: zar je neko pojedinačno izdajstvo 1815. godine moglo uništiti sve Napoleonove snage i cijelo njegovo carstvo u Waterloou? Naoko, ako je i sam Napoleon nešto sumnjao, smatralo se je nemogućim da bi mogao propasti zbog nekog izdajnika. Ali dogodilo se. Tko je u Republici Hrvatskoj osujetio i još uvijek osujećuje osnivanje Katoličke televizije i Katoličkoga sveučilišta? Ti dotični nisu samo ''među njima'', oni su istodobno i među nama! Pa zatim, ako Franjo Topić pjeva hvalospjeve i savjetuje Josipovića prije teškog sarajevskog čina, ako Rebić slavi Mesića nakon teških moralnih zlodjela, i ako Ivan Grubišić ulazi u crni zbor Predsjednikovih savjetnika te ustoličuje u svojoj udruzi u Splitu Predraga Matvejevića kao balkansku crvenu zvijezdu… onda ponovno treba opetovati isto: ti dotični nisu samo „među njima“. Oni su unatoč svega i dalje „među nama“: sva trojca su još uvijek na sveučilištima ili vodećim pozicijama sustava; Grubišić je bio na Bogoslovnom fakultetu u Zagrebu profesor za katehizaciju, a Rebić profesor biblijskih znanosti i vršitelj drugih ključnih funkcija. Kako je Sveti Otac rekao nadahnut snagom Duha Svetoga u trenutcima kad tmine udaraju katoličanstvo, ovo što Crkva proživljava je strašan napad, ali taj napad ili krivica djelomično dolaze iz same Institucije. A nisu te danas žigosane seksualne perverzije jedina mrlja, dapače, one su posljedica moralnih perverzija, marksističkih pojava i ideoloških odstupanja. Istodobno u državi Hrvata, napad na dostojanstvo i pravo u RH dolazi iz same države, kao što su došle i malverzacije, i birokracija koja zemlju koči, i udbaško-kumrovečki monopol nad nekim sektorima, te veleposlanici s hrvatskim vjerodajnicama koji, kao što to bez stida javno tumače, radije žive u Beogradu nego u svojoj domovini ili nekom drugom demokratskom središtu.

Umorni, zavarani i neinformirani

Vidljivo je da je lako vladati i manipulirati državom gdje je dobar dio građana umoran od razočaranja i laži, od Vladinih uvrjeda i povrjeda, gdje se je dio političara profesionalno posvetio ne samo fantastičnim financijskim prijevarama nego i političkim obmanama. Gdje mediji rade za razne mafije, a ponajviše za one udbaške, šire neistine, afere i pomutnju. Štoviše, u državi gdje su informacije o zbivanjima toliko filtrirane, skrivane i iskrivljavane, da narod više ne zna o čemu se to radi, pa ga konačno više niti izbori ne zanimaju. Evo, 1. svibnja trebali su biti neki radnički prosvjedi, pa na njih nisu ni sindikati uspjeli (u četiri grada zajedno), skupiti 2500 ljudi. Niti oni nemaju odaziva. Doći će i novi prijevremeni izbori, a ako narodna svijest ne progovori kroz prirodne kanale kojih danas nema, nakon tih narednih izbora opet ćemo biti bliži komunističkoj i balkanskoj tvorevini gdje će ''korektni zločini'' i ''korektne laži'' ponovno hrvatske domove uviti u crno. Narod glasovati ne će, a lažni desničari i centristi će ponovno izgubiti, dok će ljevica s minimalnom potporom osvojiti Hrvatski sabor. Osim, rekosmo, ako centar i desni centar, ili točnije rečeno državotvorna opcija, hrvatski čestiti narod, ne stvori prije tih izbora autentične putove u javnome životu.