Dana 17. svibnja krenula je iz Umaga, u Istri, takozvana Titova štafeta, u organizaciji jugoslavena iz Hrvatske i Slovenije, a u pravcu onoga prirodnog i jedinog odredišta koji na svijetu postoji za komuniste bivše Jugoslavije: u Beograd. Također i Komunistička partija Hrvatske (u osnivanju) naći će se tamo 25. svibnja, kad će se u srpskome glavnom gradu pred ''grobom maršala Tita koji i danas živi'', naći jugoudarnici iz cijele bivše Jugoslavije. Savez društava Josip Broz Tito i Srpsko Društvo Josip Broz Tito bit će domaćini blatnjavim putnicima. U toj srpskoj udruzi tvrde da u Hrvatskoj ima 35.000 tisuća članova novoformiranih titoističkih organizacija, u Srbiji preko 50.000, u Bosni i Hercegovini 30.000, u Crnoj Gori 11.000, u Makedoniji 7 a na Kosovu 2000. Slovenci su izgleda najlukaviji, pa tako i nisu još prikupili svoje statističke podatke o tim novim ili obnovljenim organizacijama.
Tvrtko Jakovina, jugoslavenski ''istoričar'' sa sjedištem u Zagrebu, i to u Uredu predsjednika Republike u svojstvu njegovoga savjetnika, izjavio je - prema objavi ''Slobodne Europe'', da silni uspjesi Titovi, nakon svega što se je poslije njegove smrti dogodilo, izgledaju ''gotovo poput znanstvene fantastike''. I stvarno, masovni zločini iz razdoblja 1945./47., i svi oni kasniji zločini u doba Jugoslavije, zaista izgledaju kao dio kriminalne fantastike. A znanstvenom ozbiljnošću svaki bi povjesničar uočio povezanost između onih komunističkih zločina s ratnim užasima iz 1991./1995.

Nisu svi za barikade, pa ni ''Novi Plamen''

Iako organizacije gore spomenute nisu za potcijeniti, ima i drugih koje nisu baš spremne za nastupe tipa ''drugovi, na barikade!'' Jedna od njih okuplja izdavače i suradnike časopisa ''Novi plamen''. U izadavačkom savjetu je i prisni suradnik titoiziranih hadezeovaca novoga kova, sadašnji potpredsjednik Vlade Slobodan Uzelac, a sadašnji predsjednik Republike Ivo Josipović dao je svoje do-prinose toj publikaciji. Tu su i Predrag Matvejević, Goran Marković, Mladen Jakopović (Dan Jakopovich) Slobodan Šnajder, Filip Erceg i Mladen Jakopović (glavni urednici), pa Milorad Pupovac, predsjednica PEN kluba Nadežda Čačinović, Antun Vujić (teolog ?) Inoslav Bešker, predsjednik Društva pisaca Velimir Visković, Igor Mandić, don Ivan Grubišić, Marin Jurjević, i drugi.
Uvodni članak prvoga broja toga časopisa spominje Domovinski rat kao ''bratoubilački rat'', a među najvažnijim ''događajima znanstvenika'' koje je tvrtka ''Demokratska misao-Novi plamen'' proizvela (osim Josipovićevog izbora za predsjednika Republike), bio je u Zagrebu forum pod naslovom ''Participacija i samoupravljanje'' u suradnji sa švedskom Lijevom partijom, minornog značaja u toj državi. Vänsterpartiet u Švedskoj surađuje danas s ekološkom Zelenom strankom, s radikalnim feminističkim udrugama i sačinjava Crveno-zelenu koaliciju. U njezinom programu je kao konstanta, borba protiv NATO-a.

Najsposobniji udbaši i kosovci spremni su za Sarajevo

Nakon što je Stjepan Mesić s Josipom Manolićem i Vesnom Pusić osmislio Igmansku inicijativu, preuzeli su realizaciju toga projekta mnogo civiliziraniji političari. Tako će se 29. i 30. svibnja u Sarajevu održati skup velikih redatelja nove Jugoslavije, gdje će Zoran Pusić postaviti osnove metodologije stvaranja te konfederacije pod vodstvom Srbije, a u okviru «zapadnoga Balkana». Josipović će predstavljati Hrvatsku.
Među točkama dnevnoga rata, naći će se snažnije financijska potpora Hrvatske Srbima koji su napustili Republiku Hrvatsku, jačanje ustavnosti Republike srpske, te jedinstveni nastup ''država Zapadnoga Balkana'' (već je potpuno nametnut pojam te izmišljene geopolitičke jedinice Srbija-Bosna i Hercegovina-Crna Gora-Hrvatska pod tim zajedničkim imenom) u odnosima s Europskom unijom. Na narednoj konferenciji, koja će se odigrati također u Sarajevu 2. lipnja, pojavit će se ruski predsjednički vrh i EU. Na toj drugoj konferenciji će se, zapravo ta još neformalna «Balkanska Konfederacija», predstaviti Europskoj uniji i Rusiji kao jedinstveni blok, spreman na poslušnost.

Prema vijestima iz Sarajeva, već pristižu u taj grad najsposobniji agenti KOS-a i UDBE iz Zagreba, Beograda i Podgorice, kako bi pružili svojim predsjedavajućima djelotvornu logističku i sigurnosnu infrastrukturu. Istodobno, postoje komentari u ljubljanskim političkim krugovima o tome kako je još jednom Slovenija odbila sudjelovati u Igmanskoj inicijativi, a razloga su dva. Na prvom mjestu, Predsjedništvo i Vlada Republike Hrvatske i Boris Tadić, dogovorili su da će srpska strana preuzeti činjenično vodstvo Igmanske inicijative. To Slovencima nije drago jer osim što oni ne će ući u «Balkansku Konfederaciju», za sada nemaju jasnu sliku o Tadićevim krajnjim namjerama.
A drugi veliki razlog za slovensko propuštanje tih skupova jest to da će na globalnom planu jedan od glavnih zadataka i prve i druge konferencije u Sarajevu biti potkapanje NATO-ve strategije na jugoistoku Europe, Kavkazu i Sredozemlju. Nije samo ruska nazočnost na drugoj od spomenutih konferencija usmjerena prema tom cilju: u samoj Europskoj uniji postoji podmukli otpor prema planovima te obrambene organizacije, i to je danas jedna od najvećih briga u Pentagonu.