"Tko kontrolira prošlost, kontrolira i budućnost"
(Aldous Huxley)

Mnogo puta sam pisao u mojim knjigama i kolumnama o opasnosti, odnosno o zastrašujućim procesima koji prijete uništenju ne samo hrvatske države nego i hrvatskoga naroda. Također sam pisao i obrazlagao da se hrvatski narod najlakše može "izbrisati" ako mu se presijeku njegovi korijeni, ako mu se krivotvori njegova prošlost, kako bi se na krivotvorinama nametnula budućnost suprotno interesima hrvatskog naroda. U opisivanju tih procesa mnogo sam pisao o vladarima svijeta, njihovim interesima i o sluganskoj hrvatskoj politici koja prihvaća i provodi politiku suprotno svojim nacionalnim interesima.
 

Također sam pisao o tome tko su objektivno najveći hrvatski protivnici, kome najviše odgovara da se hrvatski narod izbriše kao suveren narod, kao samostalan narod sa ovih prostora. Smatrao sam da narodu treba reći istinu, da se istina ne smije prešutjeti, ali još više da se moramo suprotstaviti krivotvorinama i pokušajima ne samo da nam se izbriše povijesno pamćenje kao narodu nego da se nametne krivotvorena povijest kako bi se na tim krivotvorinama nametnula budućnost suprotna našim nacionalnim interesima.

Sami smo sebi najveća prijetnja

Međutim za našu budućnost nisu najopasniji naši neprijatelji, ni velikosrpske pretenzije, ni muslimanski fundamentalizam ni britanski kolonijalizam, ni ruska želja da preko Republike srpske ostvari svoje interese na Balkanu, ni američka politika koja da bi se pokazala prijateljskom prema muslimanima daje Turskoj pravo na Bosnu i Hercegovinu i pokazuje se zaštitnikom muslimana na štetu Hrvata. Niti druge politike velikih sila i drugih naroda, nego smo najveći neprijatelji mi sami sebi.

Evo samo nekoliko argumenata koji potvrđuju da hrvatski narod, bolje rečeno, elite, sami sebe pobjeđujemo. Prihvatili smo bez otpora kulturnu i duhovnu kolonizaciju. Već je jako proširena svijest da sve što je hrvatsko ne vrijedi, da je to zastarjelo, konzervativno, nacionalističko, ali da je sve što je strano moderno i napredno. U Hrvatskoj se sustavno provode novi terori: teror protiv braka, teror protiv morala, teror protiv nacionalnosti i nacionalnoga. U Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini sve više prevladava politika u kojoj su nacija, vjera i brak najveći neprijatelji.

U hrvatskim medijima, kulturnim institucijama, nevladinim udrugama, političkim strankama vladaju ljudi koji na različite načine ruše nacionalni identitet. Gubimo svoj vlastiti hrvatski jezik. U Bosni i Hercegovini Hrvati ne smiju ni svoje institucije nazvati hrvatskim imenom. Intelektualci, novinari, književnici i političari, profesori… iako vide što se događa ne žele se suprotstaviti tim pogubnim procesima jer također znaju da ako se suprotstave da će izgubiti svoje položaje i da će im biti zatvorena sva vrata.

Najisplativije je blatiti domovinu

U gotovo svim institucijama zavladali su provoditelji radikalne detuđmanizacije, zagovaratelji i provoditelji kriminalizacije Domovinskoga rata, vjerni sluge stranih gospodara, europejci i globalisti. Oni kontroliraju najvažnije institucije društvenoga, kulturnog i političkoga života. Zato se ljudi koji brane naš identitet, našu kulturu, jezik, domoljubi koji se ne stide svojeg domoljublja sve više guraju u drugi plan. Na žalost, u Hrvatskoj se isplati biti zagovornik rehabilitacije titoizma, zagovornik novoga zajedništva na zapadnom Balkanu, zagovornik globalizma, NATO-a i Europske unije, isplati se biti kritičar domoljuba i svega domoljubnoga. Zato su hrvatski intelektualci postali oportunisti i da bi očuvali svoje položaje, uglavnom šute, a mnogi govore i ono što ne misle da bi se svidjeli i da bi ostvarili neku osobnu korist.

Čak bi se moglo reći da sami sebe vodimo u propast. Da pobjedu u ratu kada smo stvorili samostalno i suverenu državu pokvarene i anacionalne elite pretvaraju u poraz. Te elite prihvatile su i provode politiku gubljenja identiteta, nacionalnoga ponosa hrvatskog naroda. One su ne samo prihvatile nego i nameću duhovnu kolonizaciju. Oni se odriču svoje narodne tradicije, hrvatske kulture i naših specifičnosti. Provode proces denacionalizacije nametanjem stranih svjetonazora, običaja i kriterija a sotoniziraju sve što je hrvatsko, rodoljubno, nacionalno i tradicionalno.

Odbacuju se kršćanski temelji hrvatskoga identiteta i kršćanski sustav vrijednosti. Nameće se konzumerističko-potrošačko društvo, odnosno nasuprot kulturi života propagira se kultura smrti. Hrvatski narod gubi svoju energiju. Sve nas je manje a za trideset godina bit će nas milijun manje nego danas zbog negativne populacijske stope.

Osim toga nastavlja se proces iseljavanja, posebno iz Bosne i Hercegovine. Propagira se ukidanje morala i moralnih normi. Masovni mediji propagiraju stvaranje generacije moralnih bogalja. Propagira se nejedinstvo i sukobi između dijelova hrvatskih naroda, tako da se može čak čuti u Hrvatskome saboru mnogo izreka koje su čisti rasizam jednog dijela hrvatskog naroda prema drugom dijelu hrvatskog naroda.

Zavladala materijalna i moralna korupcija

Hrvatska je došla u dužničko ropstvo. Na vlasti su elite koje su radi svoje pozicije spremne provesti sve što se od njih traži a što je u stranom interesu i na štetu našeg naroda. U našem društvu vlada intelektualna policija koja sustavno onemogućava izražavanje i obranu hrvatskih nacionalnih interesa. Zavladala je korupcija ne samo materijalna nego i moralna. Korupcija postaje način života, nameće se svjetonazor o kojem je najvažnije zadovoljiti svoje materijalne interese a sloboda se tumači kao pravo na zadovoljavanje svih svojih strasti i požuda. Obrazovanje gubi svoju najvažniju ulogu, stvaranje moralnih i odgovornih ljudi.

Mnogo toga bi se još moglo navesti što bi potvrdilo tezu da smo sami sebi najveći neprijatelji i da se trebamo moliti Bogu da nas sačuva od nas samih a ne naših neprijatelja bez obzira što su oni brojni i moćni. Ipak smo mi sami sebi kao narod najveći neprijatelji. Mislim da su brojni hrvatski intelektualci najodgovorniji za takvo stanje jer golema većina intelektualaca šuti, a mnogi i podržavaju neistine i krivotvorine radi nekih osobnih malih interesa. Mislim da je zato nužno odlučno zatražiti od intelektualaca da prekinu svoju šutnju i da počnu otvoreno i argumentirano, glasno i javno govoriti istinu hrvatskom narodu.

Intelektualci su dužni reći sve što je potrebno reći. Ništa ne smiju prešutjeti, čak ni ono što ih može dovesti u opasnost, što može ugroziti njihove interese i pozicije. Zbog svega toga se hrvatski narod nalazi na povijesnom raskrižju, kada će se morati probuditi i sam, a ne strani gospodari, a ne pokvarene „hrvatske političke i društvene elite“, određivati svoj identitet i budućnost. Hrvatski narod mora se vratiti svojim izvorima i svojoj moralnoj i kulturnoj tradiciji, izvornoj vjeri svojih djedova i otaca i obnoviti svoju moralnu čvrstoću i hrvatski narodni duh koji je svakom čovjeku davao jasne odgovore na dvojbe razlikovanja dobra i zla.