Nakratko, došlo je do prividnoga preustrojavanja na hrvatskoj političkoj sceni. Na primjer, oni koji su se predstavljali kao vodeći nositelji humanističkih, hrvatskih i kršćanskih vrijednosti, pokazali su da su opasno zakazali, iako i dalje mašu hrvatskim zastavama i nastoje održati monopol nad demokratskim glasovima. A oni koji su se predstavljali i zaista bili agresivni predstavnici interesa srpskih šovinista i marksističkoga internacionalizma, oni su se nenadano izrazili na demokratski način i u skladu hrvatskih nacionalnih interesa. Kad bi ovi zadnji u takvoj politici ustrajali,to bi uklonilo prijetnje koje lebde nad neovisnošću Republike Hrvatske.

Proteklih dana dogodilo se je da je ''egzotično'' čelništvo Hrvatske demokratske zajednice pokušalo preko malih vrata ozakoniti u Hrvatskome saboru neku tek ublaženu i smanjenu varijantu krvave ''republike srpske krajine'', dodijelivši srpskoj “Zajednici Vijeća općina” posebni pravni status s odgovarajućim obiljem povlastica. Kada je taj nevjerojatan i zaplotnjački pokušaj bio na rubu ostvarenja, 16. lipnja 2010., pojavili su se kao glavni odvjetnici Hrvatske, saborski zastupnici Vesna Pusić (HNS) i Josip Leko (SDP) i prouzročili rušenje ovoga pogubnog protuhrvatskog prijedloga.

Vesna Pusić je s pravom rekla da je taj prijedlog predstavljao ''promjenu arhitekture cijele države''. Nevjerojatno, ali istinito. U svakom slučaju, bili su to legalistički i hvalevrijedni istupi Vesne Pusić i Josipa Leke, iako je u javnosti ostalo mnogo neodgovorenih pitanja. Zar HNS i SDP u obrani nacionalnih interesa!?

Hrvatski interesi na niskim granama

Gotovo istodobno, 20. lipnja 2010., predsjednik Republike Ivo Josipović, otputovao je u Bleiburg i Tezno, mjesta koja su simboli hrvatske nacionalne tragedije iz godine 1945., mjesta gdje su komunistički zločini zadobili masovno obilježje i trajali desetljećima, kako bi tamo odao priznanje nevinim žrtvama terora. Josipović, mimo daljnjeg širenja govora mržnje raznih Fumića, Kajina, Pupovaca, Mesića, Konstantinovićki i drugih ekstremista, izjavio je da se s njegovim državničkim činom može smatrati ''završen Drugi svjetski rat u Hrvatskoj''. Zar Ivo Josipović postaje pravi mirotvorac, nakon što je sijao iz Pantovčaka neistine i sjeme razdora isto kao i njegov prethodnik Mesić? Ipak, dogodilo se je i hvala Bogu da se dogodilo.

Prirodno je da je hrvatska javnost primila ta zbivanja s nepovjerenjem. U iskrenost ovog zaokreta malo tko vjeruje, makar gotovo svi podržavamo same te čine spomenutih javnih osoba i smatramo da bi oni mogli donijeti pozitivne posljedice u hrvatskome društvu. Međutim, za “zaokrete” Josipovića, Leke i Pusićke, neki analitičari misle da su posljedica snažnoga pritiska iz Washingtona i iz nekih država (samo nekih država!) Zapadne Europe, gdje komunistička propaganda, koja se širi iz Zagreba uz nova nastojanja stvaranja velike Srbije, više nisu prihvatljiva.

Ali isto tako, moguće je da sinkronizirana operacija Josipović-Pusić-Leko ima mnogo pliću pozadinu: nakon njihovih civiliziranih iskoraka – kažu neki drugi analitičari – mnogi povijesni birači HDZ-a imat će manje razloga za održavanje svoje vjernosti toj stranci. Jasno rečeno, u Hrvatskome saboru su upravo SDP i HNS spriječili prolazak kobnoga teritorijalnog prijedloga HDZ-a, a tri zagonetna sastanka Jadranke Kosor s Vladimirom Putinom i njezina potpora štetnome projektu Družba-Adria – projektu kojega je ona sama donedavno snažno odbijala – unose pomutnju u građanstvo i otvaraju pitanja o njezinom usmjerenju.

Upravo u vrijeme kada javnost vapi za jasnoćom, poštenjem i dosljednošću, stvaranje pomutnje izgleda dio političkog zanata. Barem ovdje, gdje politička znanost izostaje.

Neka se svatko dokaže

Za sada, maskenbal na lokalnom scenariju se nastavlja i hrvatski narod većinski smatra da nema svojih predstavnika na vodećim pozicijama. I Kosor i Josipović, nakon čudnovatih epizoda koje su obilježile prethodni tjedan, usuglasili su se u svemu u partizanskoj šumi u Brezovici 22. lipnja 2010., na proslavi tzv. antifašizma “á la maniére yougoslave”. I jednoglasno su izjavili da su ''okrenuti prema budućnosti''. Josipović je svojim govorom i obiljem podijeljenih odličja crvenim pristašama totalitarizma izbrisao svoj potez na crti Tezno-Bleiburg, a predsjednica Vlade je zaboravila da hrvatsko društvo očekuje demokratizaciju i modernizaciju države i prestanak revanšističkih mrgođenja.
 

Nekako je pokušano prešutjeti činjenicu da se je tomu crvenom brezovičkom putu predsjednika Josipovića pridružila i službena NR Kina, čiji je veleposlanik Shen Zhi Fei akreditiran u Zagrebu izvijestio da su ljudi iz šume brezovičke i Kina bili ratni saveznici! Pravi povjesni biser. To me jako podsjeća na godine 1998. i 1999. kada je 1,3 milijarde Kineza energično stalo uz Slobodana Miloševića, što ipak nije spriječilo njegov pad i raspad njegovih manipulacija... Očito, hrvatski državni vrh, koji je služio kao okvir tim izrazima potpore dragog nam prijatelja iz Pekinga, uvjeren je da će biti vječan, već kad Miloševiću to nije pošlo za rukom.

Vrijeme je da vodstvo HDZ-a stvarno, iskreno i djelotvorno krene u ostvarivanje kontinuiteta državotvorne i napredne, nacionalne i kršćanske politike koja se nalazi u korijenima stranke. Vrijeme je također da ljevičari u Hrvatskoj, ne samo osamljenim dobro smišljenim potezima, nego i realnim svojim djelovanjem, stanu uz bok svih ostalih lijevih stranaka demokratskih država, jer one više nemaju u svojoj viziji ni teror ni mržnju. U modernome svijetu, budućnost se ne pronalazi u retrovizoru.