Predviđanja su krajnje nezahvalan posao. Znanje malo pomaže jer sudionici (investitori, poslodavci, poduzetnici itd.) reagiraju emotivno, instinktivno, a nekada i sebično.
Predviđanja su krajnje nezahvalan posao. Racionalno razmišljanje tjera nas na procjenu situacije na temelju znanja i povijesnog iskustva. Povijesno iskustvo ne pomaže jer je svaka kriza drugačija i prema uzrocima i prema posljedicama. Znanje također malo pomaže jer sudionici (investitori, poslodavci, poduzetnici itd.) reagiraju emotivno, instinktivno, a nekada i sebično.
Važno je za ekonomiju je li problem na strani ponude ili potražnje. Potražnja je u razvijenom dijelu svijeta ovisila o financijskoj infrastrukturi, bankama i tržištima kapitala koja su iz jednog dolara napravila 20. Onda se ustanovilo da tih dvadeset i nije zapravo dvadeset nego manje. Koliko manje, još ne znamo, ali je više od jednog.
Banke će se suočiti s većom razinom regulative, kako međunarodne tako i nacionalne, platit će troškove osigurane štednje i stalno će procjenjivati rizike. Tu vidim veliki problem jer ni dosad nije bilo nekog univerzalnog sustava za procjenu rizika, kako komercijalnog tako i političkog.
Investicijsko bankarstvo, koje je i prouzročilo krizu, morat će osmisliti projekt vraćanja povjerenja investitora, regulatora, rejting agencija i, naravno, javnosti. Tržišta kapitala vjerojatno će morati tiskati upozorenja poput duhanske industrije “ulaganje može proizvesti ozbiljan gubitak”, što će marketinškim stručnjacima i financijskim analitičarima biti veliki izazov.
Matrica odnosa u globalnoj ekonomiji toliko je složena i različita na razini poduzeća, sektora, države, zajedničkog tržišta da svaka od tih strana ne mora i neće jednako reagirati. Bez obzira na velike pomake u globalizaciji, mnogo je interesa isprepleteno. Postoji velika neravnoteža bogatstava i to se neće riješiti preraspodjelom već ubrzanim razvojem onih koji su siro
| Investicijsko bankarstvo, koje je i prouzročilo krizu, morat će osmisliti projekt vraćanja povjerenja investitora |
mašni.
Ali taj razvoj ne može ići prema starim obrascima već prema novoj filozofiji koju će predložiti bogati i ako bude iole poštena, ima izgleda za uspjeh. Međunarodne institucije poput MMF-a i Svjetske banke moraju se decentralizirati kako bi bile bliže korisnicima jer Washington je daleko od mnogih krajeva svijeta. Prilika na strani ponude ima bezbroj.
Danas je pitanje opstanka tvrtke ulaganje u najširem smislu te riječi - ulaganje u ljude, u tržište, u tehnologiju, u zaštitu okoliša. Ako poduzetnik na razini poduzeća odluči smanjiti bilo koje od ovih ulaganja, prije ili kasnije bit će nekonkurentan, jer neće svi jednako reagirati. Uostalom, konkurentnost je vrlo relativna jer ipak dominantno ovisi o stvorenom okruženju na koje poduzetnici često i nemaju utjecaja. Jasna i transparentna komunikacija svih sudionika mogla bi jako ublažiti krizu i brzo je prevladati, pod uvjetom da krene istodobno s obje strane.
Kad je o Hrvatskoj riječ, moramo odmah prepoznati kamo svijet ide i kakva je naša uloga u tome. A tko smo mi? Mi smo i poslodavci i sindikati i vlast i oporba. Dakle, bilo bi važno da se institucionalno dogovori kakav je naš odgovor na krizu i što želimo postići, i tko će nastradati a tko će biti spašen. Ignoriranje krize bilo bi pogubno, demagogija ne pomaže, već samo iskreni nastup i djelovanje.
Podrazumijeva se da odgovorni ljudi znaju kako nešto provesti i ako ne znaju da su toga svjesni. Odgovornost je velika i nije ravnopravno raspoređena, ali to je tako, uvijek netko dobije povijesnu priliku. Kriza može biti i prilika kako za državu tako i za svijet, jer u konačnici nakon svake velike krize svijet je drugačiji, ako ne i bolji. |
