U Jutarnjemu listu od 12. kolovoza 2010. Zoran Pusić u članku pod naslovom „Predrag Matvejević i slučaj pravosuđa“ i podnaslovom "Hiroviti hrvatski suci danas bi i Sokratu za utjehu nudili zastaru" iznosi laži o mojim stavovima u odnosu na proces i presudu Predragu Matvejeviću. Zoran Pusić lažno me optužio da zajedno sa Zvonimirom Šeparovićem, Matvejevićev tekst za koji je osuđen "opisujem" kao četnički, iako on tu kritizira Karadžićeve i Miloševićeve pisce-ideologe.

Pusić najprije citira prof. dr. Zvonimira Šeparovića, te navodi da on u članku "Kleveta je ozbiljan zločin" (objavljeno na portalu Hrvatskoga kulturnog vijeća 26. 6. 2009.) piše (Matvejević): "…Uzletio je u svojoj mržnji na hrvatstvo i Hrvate... on iskazuje totalnu odanost četničkom srpstvu."
 

Pusić bezočno laže i podmeće

I sada se događa čudo jer Zoran Pusić moje stajalište iz Fokusa od 26. 4. 2008., dakle dvije godine prije nego što se dogodio pravosudni proces i presuda Matvejeviću, citira kao moje tumačenje toga procesa i te presude, te mi onda podmeće i optužuje me sljedećim tekstom što je izvučen kao podnaslov u članku: "Matvejevićev tekst za koji je on osuđen Z. Šeparović i Z. Tomac sada opisuju kao četnički, iako on tu kritizira Karadžićeve i Miloševićeve pisce-ideologe."

Pusić bezočno laže i podmeće. Nisam napisao niti jedan jedini redak, niti sam komentirao na bilo koji način Matvejevićev tekst za koji je on osuđen. Komentirao sam u Fokusu u opširnom članku pod naslovom "Predrag Matvejević brani i zastupa velikosrpske četničke stavove", stavove iznesene u opširnom intervjuu u Večernjem listu. Taj članak objavio sam i u svojoj knjizi Obraćenje, tiskanoj 2008., dakle pune dvije godine prije procesa Matvejeviću, te se stavovi iz toga članka ne mogu odnositi niti prikazati kao moji stavovi i moja osuda Predraga Matvejevića vezano za sudski proces.

Pusić citira jednu rečenicu iz tadašnjeg moga teksta i prenosi je iz članka prof. dr. Zvonimira Šeparovića. Pusić piše: "Da bih potkrijepio tvrdnju (odnosi se na Zvonimira Šeparovića) da je Matvejević počinio klevetu, da je to ozbiljan zločin, prof. Šeparović citira prof. dr. Zdravka Tomca, "domoljuba koji zna što piše i govori"; "ono što Matvejević govori zapravo je bit ideologije velikosrpskog nacionalizma i zlatnih pravila nacističke propagande, on zastupa velikosrpska četnička stajališta" (Fokus, 26. 4. 2008.).

Dakle, jednom rečenicom iz teksta objavljenog dvije godine prije nego što je Matvejević osuđen na pet mjeseci uvjetne zatvorske kazne, s rokom kušnje od dvije godine, Pusić pokušava od mene napraviti ne samo nacionalistu nego i budalu pa se zgraža i čudi kako sam mogao tako oštro osuditi navodni tekst zbog kojega je Matvejević osuđen, a u kojem ustvari Matvejević kritizira Karadžićeve i Miloševićeve pisce-ideologe, Pusić krivotvorenjem nastoji dokazati kako tekst zbog kojega je osuđen Matvejević ne daje nimalo osnove za moju tvrdnju koju on citira "ono što Matvejević govori zapravo je bit ideologije velikosrpskog nacionalizma i zlatnih pravila nacističke propagande. On zastupa velikosrpska četnička stajališta" (Fokus, 26. 4. 2008.).

Da bi se vidjelo na koji način Pusić manipulira, podmeće i laže potrebno je navesti argumente koje sam u svojem članku iznio za tako tešku optužbu protiv Predraga Matvejevića. Povod je bio intervju Predraga Matvejevića Večernjem listu na pune četiri stranice, u kojemu je, dakle prije više od dvije godine, Predrag Matvejević ustvrdio da je hrvatska politika kriva za "balvan revoluciju", te je između ostaloga rekao: 'Balvan revoluciju' nije digao samo jedan priglupi milicajac i uz njega nesretni zubar koji se kasnije ubio. Digla ju je prije svega memorija: ljudi su pamtili što se dogodilo njihovim najbližima, braći, majkama, očevima, sestrama u pokoljima od 1941. do 1943."

Po Predragu i Zoranu Srbi su se opravdano digli na ustanak

Dakle, po riječima Matvejevića Srbi u Hrvatskoj nisu bili instrumenti velikosrpske osvajačke politike, nisu bili agresori i zločinci, nego su opravdano podigli oružanu pobunu radi spašavanja golih života od navodno novog klanja koje im je prijetilo od Tuđmanove Hrvatske koja je navodni nastavak NDH i ustaške politike.

Dakle, za Matvejevića Ovčara, Škabrnja, i strašni zločini i etničko čišćenje Hrvata s područja tzv. Republike srpske krajine, posljedica su memorije na ono što se dogodilo njihovim najbližima: braći, majkama, očevima, sestrama u ustaškim pokoljima od 1941. do 1943. Dakle, velikosrpska agresija, etničko čišćenje i stvaranje tzv. Republike srpske krajine na hrvatskom teritoriju posljedica su straha od novih pokolja, straha od genocidnih Hrvata.

U tom članku u kojem argumentirano navodim što se stvarno događalo, između ostalog sam konstatirao da je Matvejević svojom izjavom da je "balvan revolucija" posljedica sjećanja na ustaško klanje i straha da se ono ne ponovi, Matvejević zapravo u jednoj rečenici rezimirao bit ideologije velikosrpskog nacionalizma koji se služio i nekim zlatnim pravilima nacističke propagande.

Dakle, Pusić laže, podmeće i falsificira jer moj tekst koji je nastao prije dvije godine želi protumačiti kao moj komentar događaju koji se dogodio dvije godine kasnije. Međutim, kako ne samo Zoran Pusić nego i mnogi drugi Matvejevića nastoje pretvoriti u još jednu nevinu žrtvu hrvatskog nacionalizma, a nas koji govorimo istinu o njegovim antihrvatskim i četničkim stavovima u zadrte nacionaliste koji ga neargumentirano optužuju, radi istine i obrane istine navest ću glavne argumente iz svoga članka iz 2008. objavljenoga u Fokusu.
 

Dakle, agresivni osvajački rat kojem je bio cilj da se onemogući stvaranje i postajanje samostalne hrvatske države, da se oduzmu hrvatski teritoriji, Matvejević kao i četnička velikosrpska promidžba, nastoji prikazati kao etnički sukob koji su izazvali Hrvati. On je na istoj koncepciji koja je iznesena u tisućama dokumenata, članaka, knjiga i drugim proizvodima beogradske tvornice laži i mržnje u kojima se Hrvati prikazuju neljudima, genocidnim zločincima koji su bili i trajno ostaju opasnost za Srbe.

Zakazalo hrvatsko pravosuđe

Sustavno je stvarana histerija da će se u Hrvatskoj ustaška klanja ponoviti i da je sveto pravo Srba uništiti protivnike da bi se spasili. Dakle, žestoko sam kritizirao "humanistu Matvejevića" koji umjesto da se takvim lažima suprotstavi, brani te laži i prihvaća ih kao glavni uzrok pobune Srba.

Dakle, nema nikakve dvojbe da je svojim stavovima Predrag Matvejević branio koncepciju koja je bit četničke promidžbe da se nije radilo o velikosrpskoj, dobro planiranoj agresiji koja je na zločinački način provedena, nego da se radilo o pobuni Srba iz opravdanog straha da će se ustaška klanja ponoviti.

Strašan je pokušaj podvale Zorana Pusića da moju opravdanu i argumentiranu kritiku konkretnih stavova i ponašanja Predraga Matvejevića, izrečenu prije dvije godine, koju nitko nije osporio, pokušava sada prikazati kao neopravdanu kritiku jednog relativno benignog teksta za koji je Matvejević osuđen.

Za mene je i danas ono što je rekao u intervjuu u Večernjem listu puno teže, opasnije nego njegovo komentiranje stavova pojedinih hrvatskih književnika. Kada bi bilo naše pravosuđe stvarno pravosuđe koje štiti demokraciju, slobodu, istinu i pravdu onda je trebalo pokrenuti proces protiv Matvejevića zbog izjava radi kojih sam ga žestoko kritizirao.

O svemu ovome treba javno govoriti jer, na žalost, ne samo za velikosrbe pa i srbijansku politiku danas, nego i za mnoge u Hrvatskoj u koje spada i Zoran Pusić, Domovinski rat je zločinački pothvat. Pokušava se napraviti inverzija i velikosrbe proglasiti za žrtve, a Hrvate od žrtava za krivce i zločince. Kako za to nema dokaza onda su se razni "Pusići" izvještili u krivotvorinama te pokušavaju svako iznošenje istine o Domovinskom ratu i obrane Domovinskog rata proglasiti govorom mržnje.

Na žalost, i danas velikosrbi nisu odustali od svoje strategije. I dalje je glavna teza velikosrpske i četničke promidžbe nastojanje da se lažima i krivotvorinama borba hrvatskoga naroda za slobodu i vlastitu državu proglasi obnovom ustaške politike i planiranjem novog klanja i novog genocida nad Srbima, tj. da zbog toga Srbima nije preostalo ništa drugo nego da podignu "balvan revoluciju".

Zdimio iz Hrvatske kada se trebalo obraniti od velikosrpske politike

Ni na koji način ne odustajem od izrečenih stavova o podržavanju od strane Matvejevića četničke politike, koju sam u spomenutom svom članku u Fokusu između ostalog na sljedeći način komentirao:
„Etničko čišćenje tzv. Republike srpske krajine - istjerivanje stotine tisuća Hrvata s hrvatske zemlje i stvaranje srpske države na hrvatskom teritoriju za Matvejevića je posljedica memorije i straha od novih pokolja.

Vjerojatno je za Matvejevića i obasipanje cvijećem tenkova koji su krenuli da sravne Vukovar sa zemljom posljedica memorije na ustaške zločine. Veliki 'humanist' Matvejević zdimio je iz Hrvatske kada se hrvatski narod borio za svoj opstanak, kada se radilo o biti ili ne biti. Zanimljivo i cinično kako danas Matvejević opravdava svoj kukavičluk: 'Vidio sam naše Srbe iz Hrvatske, među kojima imam starih i dobrih znanaca i prijatelja, kako se boje za sebe, a pogotovo za svoju djecu. Uvidio sam da im ne mogu pomoći.'

Matvejević napušta Hrvatsku jer navodno nije mogao podnijeti strah Srba za sebe i njihovu djecu. Matvejević ne vidi ili ne želi vidjeti niti ga brine ono što se događa u Vukovaru i drugim hrvatskim gradovima gdje je na stotine hrvatske djece ubijeno ili ranjavano. On se ne angažira da pomogne, on ne koristi svoj autoritet da o tome govori i piše, da digne svoj glas do neba. Njega jedino smeta strah kod Srba čija djeca nisu ubijena za razliku od hrvatske djece u Vukovaru i drugim hrvatskim gradovima, koja su ubijena.

Kukavica Matvejević koji u najtežim trenucima napušta svoju domovinu sada se vraća kao navodna žrtva i svoj kukavičluk pokušava pretvoriti u vrlinu, bezočno tvrdeći bez i malo srama: 'Otišao sam (u inozemstvo) da spasim govor, na neki način i poštenje'. Dakle, on bijegom iz domovine spašava govor i poštenje, a mi koji smo se ostali boriti za slobodu, koji smo se žestoko suprotstavljali onim pojedincima koji su i s naše strane pojedinačnim zločinima bacali tamnu mrlju na Domovinski rat proglašavamo se krivcima i sudionicima navodno zločinačkog pothvata.

Matvejević pokušava braniti neobranjivo, pokušava amnestirati velikosrpsku politiku, a optužiti hrvatsku politiku. Na žalost ima mnogo "matvejevića" u Hrvatskoj, čak i na važnim državnim dužnostima, u političkim strankama, nevladinim udrugama, medijima i drugim institucijama. U Hrvatskoj vrlo organizirano djeluje i haaška mreža koja je 'snabdijevala' Haaško tužiteljstvo krivotvorinama protiv vlastite domovine, koja je stalno ispirala mozak hrvatskim građanima te ponavljanjem neistina Hrvatsku od žrtve agresije, pretvarala u agresora.“

Rehabilitacija četničkog ustanka u Srbu, pretvaranje četnika u antifašiste, nove lažne optužbe srbijanskog državnog vrha i ponovno optuživanje Oluje kao zločinačkog pothvata i pokušaj da se Matvejevićeva četnička politika prikaže kao borba za slobodu i demokraciju zvone na uzbunu.