Privođenje Mladena Barišića (28. rujna 2010.), događaj je s kojim je toliko izrugivana ''pravna država'' (to jest pravni poredak Republike Hrvatske) dokazala da djeluje. Pravnoj državi su se izrugivali toliko galamdžije iz ekstremno lijeve oporbe, koliko i neki od nečasnih likova koji su se nakon smrti predsjednika Franje Tuđmana dočepali vodstva Hrvatske demokratske zajednice. Bili su uvjereni da će trajno održati pod svojim kamarilskim nadzorom pravosudni i redarstveni sustav pa su arogantno na svaku optužbu odgovarali ''neka pravna država odradi svoj posao''. Arogantno i cinično.

Jedan od njih je bio i Mladen Barišić, ukorijenjen u udbaškom milieu, izgrađen kao birokrat, financijski obrazovan, čovjek dobrih manira u javnosti, pravno potkovan a politički poslušan moćnicima koji govore lažnim liberalnim jezikom. U jugoslavenskoj carini je započeo svoju karijeru pred gotovo 30 godina, u KomPartiji naučio je ono što je bilo potrebno kako bi u detuđmaniziranom HDZ-u postao osoba od najvećeg povjerenja Ive Sanadera. I to ne samo kao carinski čarobnjak, nego i kao savjetnik za obavještajna pitanja. Bio je po svojoj stvarnoj moći, možda treći čovjek u vladajućoj stranci, nakon Sanadera i Jadranke Kosor.

Pad moćne i mračne ličnosti

Danas smo svjedoci toga, da je pao. Sada će neki zapadni, lokalni i balkanski čimbenici, koji su se koristili njegovim carinskim rutama, zasigurno uporno prijetiti i vršiti pritisak da ga se žurno oslobodi. Ipak, čak da se i to dogodi, Barišiću povratka na stare pozicije ne će biti. Narod se pita zašto se je tako dugo pripremalo privođenje, pa su Barišić i družba mogli počistiti do tog 28. rujna ono što se je počistiti moglo. Tu odgovora nema osim onoga službenoga, to jest da su svi pripremni radovi za njegovo privođenje iziskivali veliku stručnost i oprez.

Barišić nije bio naivac kao Damir Polančec, koji je odrađivao bez nekih sigurnosnih mjera sve ono što je Sanader htio. Naivci nisu ni Jadranka Kosor koja na svoju sreću ima dobre intimne prijateljice, ni ministar Branko Vukelić o čijim krivnjama su govorili oni koji žele razjasniti neke afere ali koji žele da netko povjerljiv bude na čelu hrvatske obrane. Tračeva o krivnjama je uvijek bilo i bit će. Stranke su samo stranke a i one se mogu preporoditi.

Nakon teških mjera protiv Barišića, trebali bi zašutjeti razni Jovanovići i drugi zaslijepljeni ljevičari, koji bi o HDZ-u htjeli stvoriti sliku neke ''kriminalne organizacije''. U mnogim državama, a bliski nam je primjer Italija, strašne afere pronevjere, falsifikati mafijaških mreža, urota pa čak i ubojstava, potresle su vrhuške stranaka. Dapače, ne samo trenutačne vrhuške nego i njihove srednje pozicionirane redove. Uz sve to, stranke su se reorganizirale i danas su snažne, demokratski poredak je napredovao, a suverenitet i ugled države nije nipošto ugrožen.

Važno je da je također i u Republici Hrvatskoj predstava pri kraju (nikako još nije završena), da je gluma došla na naplatu. Priznajmo, ovi glumci su bili opako odlični, a neki su to još i danas na istim položajima. Sanader je zavarao i Božju dvijetisućljetnu Crkvu: Papa Ivan Pavao II. je pred samu svoju smrt skupio posljednje snage kako bi primio u audijenciju Ivu Sanaderu koji ga je to molio gotovo patetično, i to je bio njegov zadnji razgovor s državnikom u njegovoj papinskoj vladavini. Vjerovao je Papa da gost iz Zagreba zaslužuje taj dodatni napor, kao kršćanin i kao istinski predstavnik hrvatskoga naroda. Na žalost, pred njim se je još jednom našao tek jedan savršeni glumac.

Sanacija HDZ-a - nakon Barišića, možda i Sanader

Činjenica jest da se o Ivi Sanaderu u Hrvatskoj i dalje mnogo govori i piše: nekadašnji pobornici s ogorčenjem i čuđenjem, njegovi protivnici s pakosti, a cijeli spektar neojugoslavena potpiruje raspravu oko njega kako bi neprestano ocrnjivali sve ono što je taj bivši predsjednik Vlade lažno predstavljao. Međutim, istina jest da je moguće da će se i odbjegli moćnik naći u situaciji Barišića. Pravni sustav odrađuje svoj posao, a za završetak slučaja Sanader na jedan ili drugi način moramo biti pripravni. Štoviše, definitivno osvjetljenje toga kratkog dijela naše državne povijesti kojeg su označili Sanader i njegovi suradnici i suradnice, moramo očekivati s pozitivnim nestrpljenjem.
 

A upravo rušitelji Hrvatske, stvaratelji konfederacije zapadnoga Balkana i crvena retro-horda u cijelosti, počevši s onom koja se ponekad zapaža u redovima trijumvirata SDP-HNS-IDS, zapravo ne želi da se afere završe. Mediji te orijentacije veoma spretno – koliko god Sanadera ruše – štede one osobe koje unutar HDZ-a onemogućavaju da se stranka reorganizira i preporodi. Takva nastojanja, uz vanjsku potporu marksističkih čimbenika, naprosto su skandalozna: pao predsjednik stranke i premijer, pao jedan od potpredsjednika, a silno važan u stranačkom smislu ali i u međunarodnim transakcijama, pao je čovjek koji je financijsko poslovanje vodio na svoj način, na užasan način, i bio glava Carine i brinuo o njenim rutama. Pa da ne dođe nakon toga do reorganizacije i preporoda!?