Kao i uvijek do sada u proteklih dvadeset godina, nekad više nekad manje, hrvatski političari, dakle, političari iz Hrvatske više štete nego pomažu hrvatskom narodu u Bosni i Hercegovini. U proteklih dvadeset godina nije nikada u Hrvatskoj postignuta suglasnost u strategiji prema Bosni i Hercegovini i osobito u pomaganju i zaštiti interesa tamošnjem hrvatskom narodu. Cijelo vrijeme može se reći da je odnos prema Bosni i Hercegovini i bosansko-hercegovačkim Hrvatima bila i ostala Ahilova peta hrvatske politike.

Uoči ovih, po mom mišljenju, presudnih izbora za budućnost hrvatskog naroda ali i za budućnost ostalih naroda u Bosni i Hercegovini, na žalost politika iz Hrvatske ponovno čini velike i neoprostive pogrješke. Prva je pogrješka što u državnom vrhu i između najvećih stranaka vlasti i oporbe nema ni minimuma suglasnosti o tome kakvu politiku voditi, kako pomoći i na koji način.

Josipovićeva dva kontroverzna poteza

Predsjednik Ivo Josipović je povukao dva kontroverzna poteza. Jedan za koji mu treba pljeskati jer se poklonio svim žrtvama i bošnjačkim i hrvatskim i srpskim. A za drugi potez ga treba žestoko kritizirati jer je u parlamentu Bosne i Hercegovine krivotvorio povijesnu istinu, amnestirao velikosrpskog agresora i preuzeo odgovornost za sve zlo koje se dogodilo u BiH na hrvatska leđa odnosno optužio je hrvatsku politiku 90-ih godina tako da je i Sulejman Tihić, vođa SDA imao potrebu reći da nije baš tako i da bi bilo puno gore u Bosni i Hercegovini bez pomoći Hrvatske.

Što se tiče ovih izbora predsjednik Josipović je pokušao držati neku ravnotežu. Nije tajna da podržava Željka Komšića koji mu je ideološki blizak, ali je predsjednik Josipović primio i Martina Raguža davši potporu njegovoj demokratskoj koncepciji koja otvara nade.

Najveća oporbena stranka SDP čvrsto je podržala Željka Komšića. Suprotno tome vladajući HDZ, dakle, Hrvatska vlada i predsjednica Vlade podržali su HDZ BiH Dragana Čovića i njihovog kandidata Borjanu Krišto. Dakle, hrvatski političari su se na pogrješan način umiješali u izbore u Bosni i Hercegovini. Jedino na ispravan način intervenirala je Katolička Crkva naglašujući važnost izbora i pozivajući vjernike da svakako izađu na izbore i glasuju po savjesti tražeći od Hrvata u BiH da preuzmu odgovornost za budućnost.

Dakle, lutanje politike vladajućeg i oporbenog Zagreba se nastavlja. Vidljivo je da se ni vlast ni oporba, ni predsjednik države ni Vlada ustvari ne brinu za interese Hrvata, da ne postupaju načelno nego pomažu onu političku opciju koja bi trebala provoditi njihovu politiku i njihove interese. U takvoj situaciji teško je objektivno pisati i iznositi svoja stajališta nama Hrvatima iz Hrvatske, jer što god napisali i što god rekli i naša će se stajališta pokušati diskreditirati i prikazati kao nedopušteno miješanje u unutarnju politiku druge države.

Usprkos takvih opasnosti u kojima se dobre namjere mogu pretvoriti u put u pakao iz više razloga odlučio sam iznijeti neka svoja stajališta i preporučiti Hrvatima neka rješenja za koja sam uvjeren da mogu pomoći.

BiH je ključ za razumijevanje ratova, sukoba i tragedija

Iako nisam Hrvat ni iz Bosne ni iz Hercegovine, iako nitko iz moje porodice nije nikada živio u Bosni i Hercegovini, moja politička sudbina ali i moja karijera profesora, znanstvenika i publicista u znatnoj je mjeri vezana za Bosnu i Hercegovinu. Već više od dvadeset i pet godina bitno sam uključen u zbivanjima u Bosni i Hercegovini jer je BiH ključ za razumijevanje ratova, sukoba i tragedija koje su se događale na ovim prostorima pa nije bilo moguće ni sudbinu hrvatske države odvojeno razmatrati od sudbine Bosne i Hercegovine.

Zbog Bosne i Hercegovine i neslaganje s hrvatskom politikom davao sam ostavku, tražila se moja smjena a sotoniziran sam jedanput kao antihrvat koji ne brani hrvatske interese, a drugi puta kao hrvatski nacionalist. Sudjelovao sam u svim bitnim zbivanjima u proteklih dvadeset godina i zato ne mogu, iako sam danas u mirovini, mirno gledati kako s raznih strana prijeti potpuni slom i pretvaranje hrvatskog naroda u potpunosti od suvremenog naroda u nacionalnu manjinu, kako čak prijeti i nestanak hrvatskog naroda.

Osim toga hrvatski narod je u posebnom povijesnom položaju. Hrvatski narod kao jedinstven narod živi u različitim uvjetima. Polovina hrvatskog naroda živi u hrvatskoj državi a polovina izvan Hrvatske. Hrvatski narod Bosne i Hercegovine je konstitutivan i suveren narod, dakle, hrvatski narod ima dvije države, Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu i brojno iseljeništvo. Zato svi protivnici hrvatskoga naroda nastoje onemogućiti bilo kakvo zajedništvo i slogu hrvatskog naroda i formuliranje zajedničke nacionalne politike cijeloga hrvatskog naroda.

Samo zajedništvo može spasiti sve Hrvate

Ogromnu štetu Hrvatima u Bosni i Hercegovini nanijela je politika onog dijela hrvatskog naroda u Hrvatskoj koji se odrekao zajedništva, koji ustvari vodi politiku protiv Hrvata u BiH i čak rasističku. Smatram da postoje potrebe za zajedništvo, da postoji potreba za jedinstvenom nacionalnom politikom u kojoj hrvatska država i Hrvati iz Hrvatske ne će biti tutori Hrvatima iz Bosne i Hercegovine, u kojim se ne će trgovati s njihovim interesima, nego će se pomagati da se stvore uvjeti da hrvatski narod u Bosni i Hercegovini čvrsto uzme sudbinu u svoje ruke, u kojoj će se pomagati da u demokratskoj BiH Hrvati budu u svakom pogledu ravnopravan narod.

Kako se danas Hrvati nalaze možda u najtežem položaju u posljednjih dvadeset godina, kako su ovi izbori možda zadnja prilika da se zaustavi propadanje i nestanak hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini, smatrao sam svojom moralnom obvezom kao i do sada, bez obzira na kritike da ukazujem na pogrješke hrvatske politike i međunarodne zajednice, i da eventualno ukažem na putove izlaska iz krize.

Zašto su ovi izbori toliko značajni? Prije svega zato što u Bosni i Hercegovini, bez obzira što se mnogi tomu opiru, slijede značajne ustavne promjene i hrvatski narod u zajedništvu s druga dva naroda Bosne i Hercegovine ima možda zadnju od prilika da konačno urede BiH kao suvremenu demokratsku državu ravnopravnih građana i naroda, da se konačno odupru i separatizmu i nacionalizmu ali i unitarizmu.

Svi narodi i svi građani Bosne i Hercegovine moraju konačno shvatiti da je Bosna i Hercegovina njihova zemlja, njihova država, njihova sudbina i da jedino samo svi zajedno mogu pronaći rješenja za budućnost. Nije izlaz u dominaciji bilo kojeg naroda i zato treba izabrati političara čiji je program suradnja, ravnopravnost svih naroda ali i čvrsta obrana interesa vlastitog naroda.

Izlaz je u federalnoj državi

Nije izlaz u nacionalnom ekskluzivizmu i izolaciji, izlaz je u federalnoj državi u kojoj će svaki građanin i svaki narod biti ravnopravan na cijelom teritoriju Bosne i Hercegovine. Nije izlaz u unitarizmu i negiranju postojanja naroda i njihovih interesa jer unitarizam jača nacionalizam i nove sukobe. Nije izlaz u vezanju bošnjačke politike za Tursku, srpske politike za Srbiju, a hrvatske za Hrvatsku. Nije izlaz u biranju političara koji će pokorno slušati strane gospodare koji će raditi za njihove interese a ne za interese Bosne i Hercegovine.

Zato je važno da na ovim izborima pobijede političari koji Bosnu i Hercegovinu smatraju svojom zemljom, svojom državom i domovinom, koji će interese svoga naroda čvrsto braniti, ali će jednako čvrsto braniti prava i interese drugih naroda, političari koji ne će biti produžene ruke bilo čije politike izvan Bosne i Hercegovine. Ne ću ovdje govoriti o kandidatima drugih naroda, bošnjačkom i srpskom, jer o tome trebaju odlučivati Bošnjaci i Srbi. Napisat ću nekoliko riječi o kandidatima za člana Predsjedništva iz hrvatskog naroda.

Treba izabrati onog kandidata koji je svojim dosadašnjim radom i djelovanjem pokazao da je sposoban braniti interese vlastitog naroda ali i priznavati interese i ravnopravnost drugih naroda i svih građana i boriti se za demokratska ustavna rješenja. Da bi mogli izabrati najbolje kandidate Hrvati se moraju sjećati bitnih događaja koji su ih doveli u sadašnju neravnopravnu situaciju te prepoznati i znati koji su ih političari u to doveli a koji žele promijenit takvo stanje.

Međunarodna zajednica je ustavnim promjenama faktično bez formalne promjene Daytonskog sporazuma bitno promijenila položaj hrvatskog naroda i pretvorila ga od ravnopravnog naroda u neravnopravni narod, a Bosnu i Hercegovinu faktično u državu dva naroda koji dijele vlast i suverenitet bez hrvatskog naroda. Hrvati su izgubili mnoga prava koja im je garantirao Daytonski sporazum tako da danas u Republici srpskoj suvereno vlada srpski narod, a u Federaciji bošnjački narod, dok Hrvati u jednom i drugom entitetu imaju samo neka prava.

Martin Raguž je spasio Hrvate i prije četiri godine

Godine 2006., na žalost, prijetila je opasnost još gorih ustavnih promjena koje bi potpuno cementirale svaku mogućnost da Hrvati ponovno postanu ravnopravan narod. U toj situaciji sadašnji kandidat Martin Raguž odigrao je ključnu povijesnu ulogu tako da je zaslužan što je ostala mogućnost da u novim ustavnim promjenama Hrvati ponovno postanu ravnopravan narod. To je razlog zašto sam smatrao da imam pravo javno podržati Martina Raguža.

On djeluje dvadeset godina kao političar u Bosni i Hercegovini. On i njegova obitelj vole Bosnu i Hercegovinu, ona je njihova zemlja za koju su vezali svoju sudbinu, on vjeruje da je Bosna i Hercegovina najljepša zemlja i da se može napraviti zemljom uzorom. Njegov politički program koji izražava slogan: "Bosna i Hercegovina je naša zemlja" otvara mogućnost za potpuno novu politiku, suradnje, zajedništva, umjesto politike sukoba i neprijateljstva.

Dakle, Martin Raguž čvrsto brani hrvatske nacionalne interese, ali smatra da se oni mogu obraniti samo u zajedništvu svih naroda i obranom na jednak način i interesa i prava druga dva naroda. Martin Raguž je integralni Hrvat, on voli i Hrvatsku i Hrvatska je za njega njegova zemlja ali ne priznaje pravo Hrvatima iz Hrvatske da budu tutori Hrvatima iz Bosne i Hercegovine. On i u tim odnosima želi suradnju i ravnopravnost i zato ga ne podržava ni jedna politička opcija iz Hrvatske jer on nije spreman voditi politiku u njihovom interesu.

Politička platforma Martina Raguža suprotstavljena je političkoj platformi Bosne i Hercegovine koji se oslanja na potporu HDZ-u Hrvatske a još više je suprotstavljana politici i platformi Željka Komšića koju pomaže Josipović i SDP Hrvatske i koji je najveća opasnost za interese i budućnost hrvatskog naroda a onda i stabilnost i budućnost Bosne i Hercegovine.

Bošnjaci trebaju spriječiti ponovnu izbornu manipulaciju

Demokratska politika i demokratska država temelje se na legitimitetu. Ustav Bosne i Hercegovine utvrđuje da se ravnopravnost tri konstitutivna i ravnopravna naroda osigurava i Predsjedništvom Bosne i Hercegovine u koje svaki narod bira samostalno svoga predstavnika. Dakle, kršenje je Ustava ako postoji izborni zakon i praksa koja omogućava da umjesto bilo kojeg naroda drugi narodi izberu predstavnika u Predsjedništvu. I to je slučaj upravo sa Željkom Komšićem.

On je izabran glasovima Bošnjaka i Srba suprotno volji hrvatskog naroda jer je dobio svega pet posto glasova Hrvata. On je građanin on nije Hrvat, on je titoist, anacionalan, on se ruga hrvatskom narodu, govori da ponekad čak i govori hrvatski. On je titoist, on ne zastupa hrvatske nacionalne interese, on zastupa interese crvenih Bošnjaka, Srba i Hrvata članova SDP-a. Na taj način Bosna i Hercegovina živi u neustavnom stanju jer Hrvati nemaju svoga predstavnika u Predsjedništvu što im garantira Ustav.

Takvo stanje je ne samo nelegitimno, nego i nemoralno i opasno za budućnost ne samo hrvatskoga naroda nego i za Bosnu i Hercegovinu u cjelini. Kako ponovno prijeti da se izbornom manipulacijom glasovima Bošnjaka i Srba Komšić izabere za hrvatskog predstavnika u Predsjedništvo, tim više što će se hrvatski glasovi podijeliti na više kandidata, velika je odgovornost i na bošnjačkom i na srpskom narodu, koji bi se trebali suprotstaviti takvoj nemoralnoj politici, osuditi takvu politiku kao nemoralnu i štetnu za Bosnu i Hercegovinu.

Ipak je najveća odgovornost na Hrvatima. Oni samo masovnim izlaskom na izbore i glasovanjem za najboljeg kandidata bez obzora na stranačku pripadnost mogu stvoriti pretpostavke da u Predsjedništvo izaberu čovjeka koji je dosadašnjim radom pokazao da zna i može u predstojećim ustavnim promjenama vratiti Hrvatima status ravnopravnog naroda.