Ivo Sanader je optuženik kojem se na teret stavljaju korupcionaška kaznena djela. Obaviješten da mu prijeti pritvor, pobjegao je. U bijegu je stigao do neke njemačke zračne luke kad su mu rekli da njegova viza za Ameriku ne vrijedi. Pobjegao je, kaže, jer je posumnjao u politički utjecaj na sudstvo i tu u državi koju je vodio. To valjda on dobro zna, i za to je odgovoran. Iako je tvrdio da se odmah želi vratiti da bi pred hrvatskim sudom dokazao nevinost, radio je sve da se to ne desi. Iskoristio je sve pravne lijekove da ga se ne izruči Hrvatskoj. Sud pred kojim ga se tereti za najteža kaznena djela, tri, četiri ili će možda biti i više, nije dozvolio da se brani sa slobode.

Javnost je s pažnjom pratila njegovo zdravstveno stanje. Odjednom se pojavio sa štakom. U novinama ozbiljni liječnici tvrde da se od takvih ozljeda umire. A on je ozlijedio gležanj u teretani! U teretani, ne na mučenju. Mislim da mu ne treba štaka, zašto ne koristi štap? Budući da ne jede u „Baltazaru“, smršavio je. Nalazi kolesterola, šećera u krvi i tlaka bolji su vjerojatno nego onda kada je bio premjer. Ima srčane smetnje. Polovica odraslih Hrvata ima veće vrijednosti tlaka i šećera u krvi. Nije on više mlad i vjerojatno je da situacija suđenja mora podići tlak. Njegovi nalazi su vjerojatno, ma sigurno, bolji od mojih. Prošao je sistematski pregled kada je dospio u Remetinec. Zdrav. Ne treba premosnicu i ne treba hitnu operaciju, ima aritmije. Obzirnim riječima rečeno, zdrav je i uzbuđen. Zašto onda strka oko njegovog zdravlja? Zato što se osjeća kao optuženi zločinac, zato što je omrznut kod naroda. Ovako računa na samilost, zato što je bio arogantan i zna da sada plaća cijenu toga. Sistematski ga navode da glumi, sistematski se govori i piše o irelevantnim stvarima. Njegovi odvjetnici valjda misle da će priče o bolestima, trivijalnostima oblačenja i smještaja potisnuti ozbiljnost osnovnih optužbi. Vjeruju da će visina tlaka biti važnija od upravljačkih prava u INI, da će bol noge zamijeniti bolove radi nestalih novaca. Oni glume zabrinutost, pretjeruju i tako svjesno lažu kada opisuju Sanaderov jad i bolesti. On je jadan i u panici, ali zato se ne ide u zatvor niti se tako ikoga oslobađa kazne. On je u panici jer kronična bolest, aritmija i visok tlak ne pomažu kod izlaska iz zatvora. Vidio je Mubaraka kako leži u sudnici. Zaboravio je Oreškovića i njegove vrijednosti šećera u krvi. Ne sjeća se da ni Glavaš nije uspio odgoditi presudu. Mladić navodno umire no sud ga ne sažaljeva. Bolest treba biti vrlo, vrlo ozbiljna da bi se radi nje prekidalo suđenje. Ostalo je još samo to da odglumi ludilo, da padne u depresiju ili da započne štrajk glađu. Postoje indicije: da nije lud ne bi davao ostavku, ne bi Jadranku Kosor postavio za zamjenicu i na vrijeme bi smijenio Karamarka, Cvitana i Bajića. No i za simulirano ludilo malo kasni.

'Tko kaže da se korupcija ne isplati?'

Vrhunac predstave je rasprava o tome je li trebao u sudnicu ili u bolnicu, a u tome su optuženi svi u zapovjednom lancu: od šofera, ravnatelja zatvora do ministra. Ako nije trebao doći u sudnicu, što su tamo tražili njegovi odvjetnici? Jesu li rekli sudu da je nastala zbrka? Oni su uredno obaviješteni o terminu rasprave. Mislili su da će rasprave biti i da suđenje počinje. Kako mogu tvrditi da zakazani pregled ostaje kada je zakazana rasprava. Na pregled se može otići i može ga se dogovarati, ali ne kada je zakazano suđenje. Nije u odjelu jer ide na pregled? Tko mu je to rekao? Sljedeće je to da je nesposoban za raspravu jer nije u odjelu. Ili on o tome odlučuje bez obzira što je pritvorenik? Uostalom, da su se I. S. i njegov odvjetničko –promidžbeni tim žalili na zdravstveno stanje, taj pregled se vrši u zatvorskoj bolnici ili tim posredovanjem, a ne slobodnim dogovorom. Sudac takve stvari mora odobriti ili narediti, a ne ulaziti u sudnicu bez optuženika. I ovdje se optuženi ponaša kao da je slobodan, a ne pritvorenik. Ima nedodirljivih.

Bilo bi pretjerano pitati kako I. S. može na pregled preko reda, kako odmah dobije apartman, a ne vjerujem ni da će mu se ispostaviti račun. Ipak nismo svi jednaki pred zakonom i nismo svi jednaki pred doktorom.

Mislio sam pisati u ironičnom tonu kako pišu komentatori ispod vijesti portala. Dao sam oduška svojoj zajedljivosti, htio ismijati umišljene bolesnike, prestrašene doktore-vještake, htio sam se narugati ozbiljnoj zabrinutosti obrane za honorare. Odustao sam jer mi nije do smijeha. Umjesto katarze i ozbiljnog napora da se pokaže da nema nedodirljivih, da se korupcija ne isplati, dobivamo cirkus. Tko kaže da se korupcija ne isplati? Nitko više ne pita: gdje su novci Ivo? Kod odvjetnika. Tako i treba.