![]() |
Autor:
Grčić Branko
Datum:
30.12.2009
Objavljeno na:
Slika autor/izvor:
|
Objavi na:
|
Hrvatska i njezino gospodarstvo nalaze se pred najvećim izazovima u posljednjih desetak godina. Trendovi erozije ekonomija u našem okruženju polako se zaustavljaju, a Hrvatska još nije dotaknula dno. Godinama poticana potrošnja iznad vlastitih mogućnosti, temeljena na zaduživanju u inozemstvu i uvozu svega i svačega, te uporno zanemarivanje domaćeg realnog sektora učinili su hrvatsko gospodarstvo slabašnim i neotpornim na izazove ovakvih kriza.
Monetarna politika odavno je zadana, a njezin doprinos svodi se na tezu: osigurat ćemo dodatnu likvidnost u sustavu ako ste je spremni potrošiti u produktivne svrhe, a ne u krpanje proračunskih rupa i saniranje ionako nepodnošljivo velike državne potrošnje.
A fiskalna vlast upravo se trudila zadržati tu i takvu potrošnju neokrnjenom prevaljujući teret na sve ostale u ovoj državi. Tako je u 2009. osobna potrošnja pala za više od osam posto, investicije za više od 10 posto, izvoz se srozao za više od 15 posto, a istodobno je javna potrošnja jedina porasla, i to za nešto više od jedan posto.
Brine izostanak programa strukturnih reformi
I ne bi to bio tako veliki problem da je novi deficit države bio antirecesijski usmjeren. Nažalost, novac je uglavnom otišao u klasičnu, neproduktivnu potrošnju, a prave antirecesijske mjere nikad nisu provedene.
Čaša optimizma
Cijeli sustav mora se okrenuti od puke (pre)raspodjele ka proizvodnji, od uvoza prema izvozu, od kulta nerada prema većem dostojanstvu rada i radnika, od ovisnosti o socijali prema ekonomskoj neovisnosti građana.
|
||||