U doba Ive Sanadera i Jadranke Kosor, oni i njihovi ministri govorili su o ''psihološkoj granici'' kada se je radilo o cijeni benzina....Ne ćemo dozvoliti da ona prijeđe osam kuna, pa nikako devet, a Bože sačuvaj kad bi netko spomenuo cijenu od deset kuna. I sada, pomakla se granica na dvanaest kuna, možda toliko ali nikako i nakada ni lipu više rekao je Slavko Linić, da bi dan kasnije Davor Štern predvidio litru benzinu po četrnaest kuna. Naravno, bude li potrebno, a bit će potrebno kad sami oni izmišljaju granice kako bi ih rušili. I tako, granica je upravo komedija, i bit će takvih granica koliko će im pasti na pamet. A narod nema drugog izlaza, jer nakon što je odabrao jedno ili drugo zlo za Pantovčak i trg sv. Marka, nema što očekivati.

Ali, svi znamo pa tako znadu i ti genijalci iz Sanaderovih i kukarikavskih organizacija, da u ekonomiji ne postoje nikakve ''psihološke granice'': u ekonomiji postoje potrebe, nužnosti, promašaji, uspjesi, korupcija, interesi, oportuni ili nespretni potezi, ali ne ''psihološke granice''. Istina jest, takva tobožnja ''granica'' nije izum mešetara u Hrvatskoj, izmislili su je financijski tehničari pred mnogo godina i njome zavaravaju široku javnost u svijetu, predstavljajuči je kao neki stvarni iako neopiplliv entitet.

Tko radi s one strane političkik granica?

Međutim, tamo gdje ''psihološka granica'' postoji kao sociološki fenomen, to je zasigurno u svijetu politike. Nije li Stjepan Mesić srušio sve granice prijevara koje je narod smatrao neoborivima, čak kad se radi o političkim prevarantima? Nije li Ivo Sanader srušio i zadnje granice mogučega nepoštenja u stranačkim i financijskim poslovima? Nakon njih dvojice, u Hrvatskoj politici psiholoških granica više nema.

Mahatma Gandhi je ustvrio da se ''čovjek razara politikom bez etičkih načela i poslovima bez morala''. U tom uništavanju, i Mesić i Sanader su se poigrali s Machiavellijem i njegovom nemoralnom doktrinom: on je opravdavao osvajanje vlasti i održavanje na vlasti nasiljem, izdajništvom i prijevarom, ali na našoj sceni i Mesić i Sanader su išli mnogo dalje od staroga majstora dekristijanizirane politike. Oni su sav svoj nemoral koristili ne samo za vlast, nego i za uništavanje svoga vlastitoga naroda.

Sve granice su probijene, sada preostaje razgrađivanje zdravog razuuma hrvatskoga naroda, korak po korak. Evo Jadranke Kosor, razuzdane na tom putu. Sanaderova partnerica i osoba koja je svijesno predala kroz svoje predizborne manipulacije, državnu vlast Ivi Josipoviću i Kukuriku koaliciji, rukama i nogama bori se danas za svoj ostanak na čelu Hrvatske demokratske zajednice kako bi je razorila do kraja. Nema vratolomije u pripremama koje njeni - obiljno financirani - operativci ne izvode kako bi pobjedila u unutarstranačkim izborima.. I to makar tu razotkrivenu kumrovečku glumicu podupire manje od 15 posto članova.

Evo, istovremeno, i one druge dame drugarice, ''babuške sa Zrinjevca'', koja pažljivo priprema ovih dana strategiju opasnih dogovora s Borisom Putinom, za drugu polovicu ožujka 2012. Zašto bi Hrvatska bila manje ''ruska'' od Srbije, a geostrateška joj je važnost daleko veća? Inteligentni Putin neće u Moskvi propustiti pladanj kojeg stara suradnica tako pažljivo sprema u Zagrebu.

Ne zaostaje ni Radomir Čačić u tim igrama na blatnjaku koki je nastao nakon rušenja svih granica. Prvi podpredsjednik (a tko su drugi, pa treći ili četvrti podpredsjednik?) nije ideološki toliko angažiran u širokim strategijama, ali financijski ima jasne zadatke. S one strane svih granica, on obečaje (a u ovom slučaju kao da se radi o prijetnji) ''val ulaganja'' u naše gospodarstvo. Čuda li neviđena, u ekonomiji koja je navodno samo korak od propasti! Evo, vjerojatno se radi o novcu kojeg će on i Linić svojim genijalnim sposobnostima stvoriti, pa makar i crnilo trebali pretvoriti u sjaj kojeg inače samo Ariel može postiči.

Psihološke granice! Moralne granice! Opstanak države i demokratskog sustava i samopoštovanja cijeloga naroda! Nema to veze sa cijenom benzina, gorivo je samo odraz općega stanja.

Na hrvatskim je građanima teški zadatak ponovne uspostave moralnih europskih kriterija, granica dostojanstva, ekonomskoga sustava proizvodnje i rada, vladavine zakona. Dok se to ne dogodi, Hrvatska će i dalje puziti na rubu litice.