savjest KOLUMNE

https://www.facebook.com/pages/Savjest/215697858559?kolumna=682&nogomet-je-novi-opijum-za=  https://twitter.com/savjest_com?kolumna=682&nogomet-je-novi-opijum-za=  https://www.youtube.com/user/savjestcom?kolumna=682&nogomet-je-novi-opijum-za=  http://savjest.com/savjest_rss.php?kolumna=682&nogomet-je-novi-opijum-za=

Autor:

../kolumne/kolumne_autor.php?autor=3143&slaven-letica

Letica Slaven
Datum:
15.04.2012
Objavljeno na:
Slika autor/izvor:
Objavi na:

Share on Google+

 

 

„Religija je opijum za mase."Ta se najpoznatija misao Karla Marxa iz njegove knjige „Prilog kritici Hegelove filozofije prava" često pojavljuje i u verziji "Religija je opijum za narod" koja je vjernija njemačkom izvorniku "Die Religion ist das Opium des Volkes." .

 
Prije par mjeseci, u listopadu 2011., tu sam misao, pomalo iznenađen, pronašao u publikaciji u kojoj je nisam očekivao: u kratkoj studiji Europske središnje banke koja se bavi problemima europske recesije, krize eura i europske dužničke krize.
 
Autori te nevelike publikacije (51 stranica), objavljene pod naslovom "Marx protiv Webera: utječe li religija na politiku i ekonomiju", Christop Basten i Frank Betz, dokazuju tezu kako religija nije, kako je tvrdio Marx, nikakva iluzija, lažna svijest i narodni opijum, već presudno važna odrednica ekonomskoga i politčkoga ponašanja pojedinaca i cijelih naroda (ako vas zanima što piše u spomenutom knjižurku, slobodno virtualno „prošećite" do ove mrežne stranice: http://www.ecb.int/pub/pdf/scpwps/ecbwp1393.pdf)
 
Na temelju ozbiljnoga empirijskog istraživanja koje su proveli u zapadnoj Švicarskoj, usporedbom ekonomskog ponašanja katolika i protestanata (istraživanje su proveli u katoličkom kantonu Fribourg i protestantskom Vauda), autori su osporili poznati stav Karla Marxa kako ekonomski uvjeti života ("baza") određuju ljudsku i društvenu svijest ("nadgradnja"). Dokazali su da „nadgradnja" zapravo određuje „bazu", da je bio u pravu njemački politički ekonomist i sociolog Max Weber koji je u svom kapitalnom djelu "Protestanska etika i duh kapitalizma" tvrdio suprotno: da kultura, posebice religija, utječu na ekonomiju i način ekonomskog života ljudi. Da utječu na našu radnu etiku, marljivost, produktivnost, skolnost štednji, potrošnji, investiranju, racionalnom ili neracionalnom gospodarenju.
 
 
nogomet1
 
Karl Marx (gore desno)  Max Weber
 
Osobno bih, da sam bio na mjestu eksperata ESB-a, otišao korak dalje, pa bih kazao kako Internet i druge suvremene informacijske i komunikacijske tehnologije sve više određuju ljudske misli i osjećaje, a time i našu sklonost ili nesklonost marljivom radu, strpljivoj štednji, rizičnom poduzetništvu, besposlici i dokolici, potrošnji i svemu drugome što čini ekonomski život pojedinca, obitelji i nacije.
 
Da je Max bio u pravu, a da Marx nije, to baš i nije neka vijest, a nije ni tema ovog kratkog eseja. Njegova je tema fenomen rađanja i nezaustavljivog širenja novoga "opijum za narod" – NOGOMETA - koji se u Europi i cijelom svijetu u nekoliko posljednjih desetljeća pojavljuje kao surogatna „svjetovna religija".
 
Taj je izraz vrlo davno skovao slavni filozof Jean-Jacques Rousseau u svojoj knjizi Društveni ugovor iz 1762. godine, a njime je izražavao sve zajedničke duhovne, duševne i moralne vrijednosti ili "dogme" na kojima se gradi neka država i društvo: sloboda, jednakost, pravednost, snošljivost, bratstvo, poštenje, istinoljublje itd.
 
Iako vodeći crkveni i vjerski autoriteti smatraju da je pridavanje svjetovnim, ovozemaljskim stvarima, atributa religijskog bezboštva i bogohuljenje, izraz "civilna (svjetovna) religija" pronašao je u suvremenoj sociologiji kulture i politike široku primjenu.
 
A da je vrhunski nogomet – klupski i, posebice, nacionalni – u Lijepoj našoj, Europi i cijelom svijetu - postao novim „opijumom za mase" baš i nije teško empirijski dokazati. U svijetu koji su suvremni mediji odavno pretvorili ne samo u „globalno selo", kako je tvrdio kanadski znanstvenik, prosvjetitelj i teoretičar suvremenih medija, posebice televizije, Herbert Marshall McLuhan, već i u „globalnu obitelj", vrhunski nogumetaši i klubovi pretvaraju se ne samo u zvijezde-uzore, već i predmete iracionalnog divljenja i obožavanja.
 
Nekad Pele u Brazilu, a zatim Diego Maradono u Argeniti i cijeloj Latinskoj Americi odavno su doživjeli svjetovne „beatifikacije", a nešto slično u Europi i cijelom svijetu u posljednjem desetljeću doživljavaju Leo Messi i Christiano Ronaldo ili, u Hrvatskoj, Zvonimir Boban, Davor Šuker i Luka Modrić.
 
nogomet3nogomet4
Svjetovni „sveci" novog doba: Messi i Ronaldo
 
Vrhunska nogometna natjecanja odavno su postala znatno više od puke igre! Europska Liga prvaka, Europsko prvenstvo i, posebice, Svjetsko prvenstvo u nogometu, magnetski privlače stotine tisuća ljudi na stadione i milijarde pred male ekrane. Ta natjecanja oslobađaju najbolje i najgore ljudske strasti i emocije. Nogometne momčadi – klubovi i nacionalne reprezentacije – imaju svoje mitove, simbole, slavne i tragične naracije, odore, slogane, obrede, relikvije i memorabilije. Nogometaši i njihovi „vjernici" čestu nadu i ufanje traže kod Svevišnjaga: križaju se, kleče, okreću pogled prema nebu ili, preplavljeni praznovjerjem, ne žele priječi ulicu s crnom mačkom na putu, križaju prste ili kucaju u drvo kako bi odagnali zle sile.
 
Za sve navijače Dinamo je „svetinja", iz koje svakodnevno – sloganima, vikom, transparentima i grafitima – pokušavaju otjerati nesretnoga Zdravka Mamića koji je za njih inkarnacija Sotone, Zloga. Viču mu i pišu: „Odlazi iz svetinje!
Gotovo sva velika klupska i nacionalna navijačka plemena postaju tako sljedbe i sekte koje se čas prijateljski i snošljivo, čas neprijateljski i razorno, pa i nasilnički i ubilački, odnose prema protivničkim i neprijateljskim (!) sljedbama i sektama.
Silnu emocionalnu moć današnjega nogometa, možda ću donekle ilustrirati nekim statističkim pokazateljima koje sam nedavno izguglao. Uz ispriku svim vjernicima, usporedit ću broj mrežnih stranica koje sam pronašao za pravoga Boga, Isusa Krista (438 milijuna stranica), njegovu majku (Blaženu Djevicu Mariju: 198 milijuna) i nove nogometne „bogove": Leo Messi 209 milijuna i Christiano Ronaldo 231 milijun. Popularnost ostalih najpopularnijih svataca, primjeroce, sv. Josipa (48 milijuna) ili sv. Franje Asiškoga (12 milijuna), desetostruko ili stostruko je manja od one „sv. Lea" li „sv. Christiana". Čak su i naši nacionalni „sveci" (za primjer uzimam Luku Modrića koji ima 8.3 milijuna stranica) višestruko popularniji od, primjerice, predsjednika Josipovića (1.4 milijuna), našaga najpoznatijega blaženika Alojzija Stepinca (samo 112.000 stranica) ili navodno besmrtnog Miroslava Krležu (oskudnih 414.000).
 
Ti uzgredni podaci puki su simptom znatno širega fenomena: udaljavanja europskog ljudstva od vjere i Boga. Najpoznatija kontinentalna anketa Eurobarometar iz 2005. pokazala je da prosječno tek 52% stanovnika EU-a „vjeruje u Boga", a 27% vjeruje u neku vrstu duha ili životne snage, dok 18% ne vjeruje ni u Boga, ni u bilo kavu nadnaravnu snagu (3% nije željelo odgovoriti).
 
Najbolji i najslavniji europski i svjetski nogometaši nisu zasad potpuno zauzeli „ispražnjeno" božje mjesto, ali su odavno postali uzori i predmet žudnje roditelja čija djeca nogomente lopte nagone po cijele dane kao mali vragovi grešne duše. Sama djeca i, još i više, njihovi očevi, pritom vjeruju da će jednog dana postati Messiji, Modrići ili Olići.
Najljepše žene (ne, nužno, i najpametnije) umjesto negdašnjih snova o prinčevima, sada sanjaju o ljubavi i braku s nogometnim zvijezdama. Druge mlade djevojke slijede nogometaše kao što su nekada njihove bake u stopu slijedile rock zvijezde tipa Johna Lennona ili Elvisa Presleya.
 
Nesretni Marx zasigurno se okreće u grobu: ne samo da ga je, nakon smrti, pobijedio Max Weber, već nije naslutio da će narod - sklon ovisnosti o pravim i lažnim bogovima - na prijelazu iz XX u XXI stoljeće, za vlastite bogove izbarati – nogomet i nogometaše.
       
       


 

..
../izreke/izreke_osoba.php?osoba=3221&krunislav-olujicMumificirani Karaputin

Karamarko je došao na čelo stranke putem unutarstranačkih izbora. Riječ je o osobi koja je opasna za demokratske procese u Hrvatskoj. I prije sam ga nazivao mumificiranim hrvatskim Putinom, a pri tome stojim i danas.

Olujić Krunislav, Nedjeljom u dva HTV 1


29.03.1978  Petković Fajnik Josip
29.03.1974  Novosel Lidija
29.03.1973  Slavić Lidija
29.03.1961  Krizmanić Jasmin
29.03.1956  Perožić Borislav
29.03.1952  Mirković Davor
29.03.1951  Medarac Ivan