Braća Slavko Goldstain i Danijej Ivin naprosto ne žele dopustiti sebi samima, ali ni nama Hrvatima i Hrvatskoj, da se pomirimo ili barem načas odmorimo od tegobne i turobne hrvatske, balkanske, europske i svjetske prošlosti ZLOČINAČKOGA XX stoljeća prepune osvajačkih i zločinačkih ratova, krvavih diktatura, sabirnih logora, državnih pogroma i masovnih zločina, holokausta i genocida. Da se radi o zločinačkom stoljeću baš i nije teško dokazati. Svjetski poznati teoretičar ljubavi i mržnje Robert Sternberg izračunao je da je u 36.525 dana XX stoljeća ubijeno između 100 i 160 milijuna civila ili preko 3.000 ljudi-žrtava „plamtećih (kolektivnih) mržnji" svakoga dana!

''Poštovani Predsjedniče,

Ponovno pišem ovo Otvoreno pismo, kao i vašem prethodniku gospodinu Luki Bebiću. Nadam se da će vaš odgovor, za razliku od prethodnog, biti u skladu s mišljenjem velike većine građana Europe. Vi ste u više prilika i na razne načine izražavali svoja antifašistička uvjerenja. Zbog toga želim skrenuti Vašu pažnju na pripreme da se i ove godine, slično prethodnim, imenuje izaslanstvo Sabora Republike Hrvatske na fašističku komemoraciju u Bleiburškom polju, odnosno prihvati se njenog pokroviteljstva. Ovim činom, u suprotnosti sa Vašim izjavama i Ustavom Republike Hrvatske, naša država postaje slijednik poražene vladavine nacifašista u Hrvatskoj. Na polju kod Bleiburga 15. svibnja 1945. zarobljene su posljednje oružane postrojbe takozvane NDH, koje su se predale Jugoslavenskim partizanskim jedinicama, nakon što su ih odbile Savezničke snage. Naime, ove postrojbe – sastavljene i od poznatih ratnih zločinaca – vršile su oružane napade i nakon svršetka Drugog svijetskog rata i to pod zapovjedništvom Maksa Luburića, jednog od najozloglašenih zločinaca nekadašnjih nacifašističkih snaga u Hrvatskoj. Na Bleiburškom polju, osim međusobnog sukoba ustaša u kojem je bilo i mrtvih, dogodili su se možda i pojedini zločini, ali nisu izvršena nikakva masovna ubijanja zarobljenika, dok su djeca i žene sa civilima – dovedeni prevarom ili u zabludi i prisilno – rastjerani prema svojim kućama. Zarobljenici su odvedeni u Maribor, na stadion, odakle je u okolnostima bezakonja pobjedničke i osvetničke euforije jedan dio tragično završio u Teznu ili na drugim stratištima. Prema tome, na Bleiburškom polju komemorirati 15. svibnja znači usred Europe uzdignuti u službenu svečanost žalovanje za svršetkom posljednjeg ostatka fašističke vladavine u Hrvatskoj, pa tako i u Europi. Nadam se da ćete ovu sramotu spriječiti. Daniel Ivin''