|
|
|
Autor:
Letica Slaven
Datum:
24.04.2012
Objavljeno na:
Slika autor/izvor:
|
|
Objavi na:
|
|
|
Hrvatski ratnici i ratni pobjednici Četvrte gardijske brigade koji se službeno nazivaju „hrvatskim braniteljima", a trebalo bi ih nazivati i ratnim pobjednicima i osloboditeljima, pozvali su me da u Splitu 24. travnja 2012. u 19.15 sati (Dvorana nadbiskupskog sjemeništa) sudjelujem na tribini pod nazivom „Devedesete: Cijena i vrijednost domoljublja". Moji su subesjednici o toj izuzetno zanimljivoj temi: brigadiri Hrvatske vojske Milan Perković i Jozo Šerić (tema: Motivi, ideali i očekivanja hrvatskih dragovoljaca 1991.), fra Ante Vučković (tema: Duhovna i moralna pozadina odluke sudjelovanja u ratu i suočavanja s društvenom realnošću poraća) i dr. Ante Nazor (tema: Povijesna analiza okolnosti koje su uvjetovale devedesete, ratna i poratna povijesna istina, korijeni povijesnog revizionizma). Meni su organizatori dodijelili zadatak da pokušam odgovoriti na tri teorijski i politički, pa i državotvorno izuzetno važna:
Maurizio Viroli, profesor i znanstvenik s dvije akademske i životne adrese – istodobno je profesor političke teorije na Sveučilištu Princenton i direktor Instituta za mediteranske studije Talijanskog sveučilišta u Luganu – svojedobno je domoljublje definirao kao moralnu obvezu svakog čovjeka i građanina. Napisao je: "Mi imamo moralnu obvezu prema našoj zemlji jer nas je ona zadužila. Našoj zemlji (domovini) dugujemo život, obrazovanje, jezik i u krajnje sretnim slučajevima, našu slobodu. Ako želimo biti moralnim osobama, zemlji moramo vratiti ono što joj dugujemo, barem djelomično, zalažući se za opće dobro."
Za razliku od Virolija koji vraćanje duga i dugova, pa i dugova prema zemlji (domovini i državi) smatra vrlinom i moralnom obvezom, mnogi ljudi domoljublje (ljubav, privrženost, odanost ili barem lojalnost prema vlastitoj domovini) smatraju nazadnjačkim, primitivnim, pa i opasnim „nacionalističkim" osjećajem, jer sebe same smatraju „dužnicima" i pripadnicima višega reda: „bivšim Jugoslavenima", Europljanima ili „građanima svijeta".
A da ljubav prema domovini, nacionalni prkos (primjerice u doba Domovinskog rata), nacionalno malodušje (danas) i nacionalni ponos (sutra) nipošto nisu „zastarjeli" pojmovi i nazadni osjećaji lako je empirijski dokazati.
Ovdje navodim rezultate jednog ne tako davnoga istraživanje o nacionalnom ponosu koji u potpunosti negiraju tezu o domoljublju, „dobrom nacionalizmu" ili nacionalnom ponosu kao zastarjelim pojmovima i osjećajima.
Za pravilno čitanje i razumijevanje grafičkog pregleda koji slijedi i iz kojeg je bjelodano da su Amerikanci još uvijek šampioni domoljublja i nacionalnog ponosa, dok su to među „Europljanima" Austrijanci, treba kazati da su istraživači pred ispitanike postavljali ove tvrdnje s kojima su se oni mogli složiti ili ne složiti: „Radije sam građanin moje zemlje nego bilo koje druge zemlje u svijetu" i „Općenito govoreći, moja je zemlja bolja od svih drugih zemalja".
 Moj čitatelj će vrlo lako, bez velikoga umnoga napora, zaključiti kako je domoljublje pozitivno, a ne negativno, povezano sa svakim vidom nacionalnog i ljudskog rasta i razvoja. Građani najbogatijih i najrazvijenijih zemlja svijeta ujedno su i nacionalno najponosniji ljudi, najveći domoljubi ili, kako to tvrde hrvatski jugo-bolnici (jugonostalgičari), „nacionalisti".
Upravo zbog toga nemojte se sramiti vlastite ljubavi i privrženosti prema vlastitoj Lijepoj našoj domovini – Republici Hrvatskoj, jer bi SRAM trebao moriti one koji domoljublje smatraju zastarjelim, nazadnim i primitivnim osjećajima.
Dakako, domoljublje danas u Hrvatskoj nije u modi. Uz to, sama je zemlja u ozbiljnoj gospodarskoj, političkoj, pa i duhovnoj i duševnoj krizi. Preplavljuju nas valovi europske i naše recesije i depresije. Hrvatski branitelji, ratni pobjednici i osloboditelji imaju opravdani dojam da zemlja u kojoj žive i u kojoj će živjeti njihova djeca i unuci ne sliči zemlji za koju su bili spremni umrijeti.
Na tribini u Splitu govorit ću o tome kako je „ta i takva Hrvatska" zemlja kojoj, kako nam je plakatom poručio veliki, svjetski slavljeni grafički dizajner Boris Ljubičić, nikako ne smijemo – okrenuti leđa!
Gore desno - plakat Borisa Ljubičića
|
|||
