Ljepšu zemlju, a neuspješniju državu od Hrvatske teško je naći. Ljepšu metropolu, a neuspješniji grad od Zagreba jednako je teško naći. Potvrdu paradoksalne stvarnosti ne treba tražiti u povijesti i proklinjati Zvonimirovu kletvu. Dovoljno je raščlaniti dvadesetak prošlih godina.

Sve dosadašnje vlade, ovi ili oni vlastodršci u državi i Zagrebu, pa i ratni, političke mandate kupovali su prodajom strateških dobara, obiteljskog srebra i zaduživanjem. Tom suludom, neodgovornom i sebičnom politikom stvaran je privid gospodarskog standarda u kojem su Hrvati živjeli iznad realnih mogućnosti. Živjeli smo lažnu stvarnost.

Mi smo pojeli kruh naše djece. Prodajom strateških dobara, lošim vođenjem države i grada Zagreba te zaduživanjima, političke elite i vlastodršci su učinili to da su izbijeni temelji državi i Zagrebu. Založena je budućnost. Izgubljen je gospodarski suverenitet, prestala politička samostalnost.

Politički model je istrošen

Ovisnost države o kreditnom rejtingu najbolji je pokazatelj gospodarskog znanja Kukriku vlade, Milanovićevih ministara i hrvatskih političkih elita.

Uspostavljeni politički i ekonomski model upravljanja državom i Zagrebom je naprosto istrošen i, bez promjene istrošenog političkog i ekonomskog modela, nema izlaska iz krize i željenog napretka.

Za obranu istrošenog političkog i ekonomskog modela, svoje nesposobnosti i neznanja, političke elite nalazile su i dnevno nalaze te građanima plasiraju lažne motive: država je loš gospodar, sve bezuvjetno treba privatizirati, to su europski standardi, moramo po svaku cijenu zadržati kreditni rejting, podjele na antifašiste i fašiste i tako dalje, sve u cilju održanja na vlasti ili osvajanja vlasti.

Loša država, loš grad je loš gospodar. Na ovoj priprostoj činjenici pada pogubni mit da su nam političari na vlasti uspješni. Od dva gospodarska modela, Hrvatska je odabrala gori: liberalno-tržišni. Bez ikave strategije, sve vrijedno u hrvatskom gospodarstvu, neodgovorno i sebično je ''prodano'' tajkunima i strancima.

Sad dolazimo do biti problem. Kako je to moguće da imamo neuspješnu državu pred bankrotom, da nam je Zagreb neuspješan i pred bankrotom, a vlastodršci za sebe tvrde da su uspješni?
Ne žele ništa mijenjati jer ih to drži na vlasti

Bandić, Čačić, Milanović, Kosorova, Karamarko, Bernardić, Kerum, Milinović, Mesić, Josipović smatraju sebe i tvrde da su uspješni i sposobni političari, gospodarstvenici, državnici. Mediji nam svakodnevno plasiraju te informacije i tvrdnje da je riječ o sposobnim i uspješnim osobama, naravno bez iznošenja konkretnih dokaza za te tvrdnje. Očito je glavni kriterij za tvrdnje da su oni uspješni činjenica da su na vlasti.

Stoga nas ne treba niti čuditi ni činjenica da je Mislav Bago postao glavni ekonomski hrvatski analitičar.

Eto, zašto živimo u neuspješnoj državi i gradu, uspješnih političara. Eto, zašto Davor Bernardić smatra da on treba biti novi gradonačelnik Zagreba. Eto, zašto ''uspješni'' političari ne žele mijenjati istrošeni politički i ekonomski model, naprosto zbog toga jer ih održava na vlasti.