 |
|
Autor:
Vukšić Branko
Datum:
10.05.2012
Objavljeno na:
Slika autor/izvor:
|
|
Objavi na:
|
|
|
Da se nije dogodila nesreća Antoniji Bilić hrvatska javnost ne bi saznala da gotovo tristotinjak traženih ili u drugim državama osuđenih kriminalaca uživa slobodu u Hrvatskoj. I što na to kaže premijerka Jadranka Kosor? Ništa. Što kaže prvi hrvatski pendrek Tomislav Karamarko? Ništa. S vremena na vrijeme oglasi se Krunoslav Borovec koji – a što drugo očekivati – niječe bilo kakvu odgovornost policije za bilo što. Nitko se ne osjeća nimalo odgovornim što ubojice, lopovi, silovatelji, mali i veliki kriminalci uživaju slobodu u Hrvatskoj te, naravno, vrebaju nove žrtve. I monstrum Paravinja je, usprkos međunarodnim tjeralicama, uživao slobodu i – neometan – izabrao svoju žrtvu. Usprkos tomu što su i policija, i DORH ali i Ministarstvo pravosuđa znali za teške Paravinjine zločine, pustili su ga da počini novi. Ali, vidi vraga, nisu oni krivi. Kažu, svi od reda, ništa Paravinji nisu mogli jer je zločine počinio u drugoj državi, a Hrvatska – pravdaju se gotovani – ne izručuje svoje građane. Naravno da su to priče za naivce. Naravno da se kriminalce poput Paravinje može, smije i mora staviti pod nadzor te im se može – izričiti su pravni stručnjaci – i suditi a može ih se, dakako, i zatvoriti. Uostalom, koga štiti policija; uzorne hrvatske građane ili hrvatske građane koji su počinili zločin u drugim državama?!
Zbog čega ministar policije, glavni državni odvjetnik ili šefica Vlade ne predlože efikasna rješenja s kojima bi kriminalce, bez obzira čiji su građani i gdje su zločin počinili, stavili onkraj brave?! Otkrilo se da su svi znali da je Paravinja zločinac ali nitko ništa nije poduzeo. Zašto? Zato što – pazite sad – Srbija nije tražila njegovo izručenje. Ali ni to nije sasvim točno. Čim je Interpol raspisao tjeralicu, hrvatske su vlasti Paravinju trebale pritvoriti te poduzeti sve kako bi odgovarao za zločin koji je počinio i za koji je pravomoćno osuđen. Uostalom, Hrvatska može, prema zakonskim rješenjima, svojemu građaninu suditi i za počinjeno djelo u nekoj drugoj državi.
Umjesto pritvora, istrage i kazne, Paravinja je u Hrvatskoj dobio posao. I to u nekoliko tvrtki. Niti jedna od njih nije tražila potvrdu o nekažnjavanju.
Zbog svih tih propusta državnih institucija Paravinja je slobodno birao žrtve. Tako dugo dok se nije počela nazirati tragedija.
Hoće li zbog svega ovoga itko iz vrha države; policije, DORH-a, ministarstva pravosuđa ili Vade odgovarati?
Neće. Nitko se, čuli ste, i ne osjeća krivim.
A tko je onda kriv ako nisu oni u čijim je rukama sigurnost hrvatskih građana?
Valjda građani. Zašto? Pa, ova nam vlast već godinama poručuje da ni za što nije odgovorna te da se moramo sami štititi. I od kriminalaca, i od vlasti. |
|||
