savjest KOLUMNE

https://www.facebook.com/pages/Savjest/215697858559?kolumna=70&mucan-razgovor-s-predsjednikom-tudmanom=  https://twitter.com/savjest_com?kolumna=70&mucan-razgovor-s-predsjednikom-tudmanom=  https://www.youtube.com/user/savjestcom?kolumna=70&mucan-razgovor-s-predsjednikom-tudmanom=  http://savjest.com/savjest_rss.php?kolumna=70&mucan-razgovor-s-predsjednikom-tudmanom=

Autor:

../kolumne/kolumne_autor.php?autor=6380&martin-spegelj

Špegelj Martin
Datum:
08.01.2010
Objavljeno na:
Slika autor/izvor:
Objavi na:

Share on Google+

 

 

Nakon mučnog razgovora s predsjednikom Tuđmanom uvečer 29. srpnja 1991. pošao sam obilaznim putem u Zapovjedništvo ZNG na Tuškancu 36 i naišao na tenisko igralište. Predsjednik je već bio ondje, spreman za igru. Atmosfera kao da će biti sto godina mira, kao da je država apsolutno sigurna!? Poslije sam doznao da se te večeri igrao pravi turnir, pa preferans do zore.


Što sam podrobnije analizirao kako su gotovo sva skladišta JNA u Sloveniji osvojena bez sukoba ili uz kratku borbu, to sam bio uvjereniji da i mi situaciju možemo preokrenuti u svoju korist, čak lakše nego Slovenci. Osvojenim oružjem razvili bismo sve 32 brigade hrvatske vojske i nekoliko brigada rodovskih jedinica, što je s već postojećim snagama ZNG, pričuvne policije i samostalnih bojni više od 130.000 vojnika kopnenih snaga, te u konačnici jamči apsolutan uspjeh.


Tada bi i pregovori - istinski pregovori, a ne nagodbe i pogodbe u kakve se upletao predsjednik Tuđman - imali smisla i donijeli bi siguran uspjeh.


No, prije toga bilo je nužno srediti naše vojne snage, uključivši najstrože stegovne mjere prema razularenim ustaškim bukačima, privatnim vojskama i paralelnim formacijama. Nedisciplina i neredi bili su se toliko razmahali - pogotovo u području Osijeka, Vinkovaca i Vukovara - da je bio nužan radikalan i kontinuiran zahvat u pogledu posluha, uključivši uhićenja, a o svemu je trebalo obavijestiti i javnost. Iako nisam više imao iluzija, napisao sam naredbu koju je supotpisao zamjenik ministra unutrašnjih poslova Slavko Degoricija, jer se radilo i o policiji.
 

Pošao sam obilaznim putem u Zapovjedništvo ZNG na Tuškancu 36 i naišao na tenisko igralište. Predsjednik je već bio ondje, spreman za igru. Atmosfera kao da će biti sto godina mira, kao da je država apsolutno sigurna!?

  Pogubne i nestručne vojne obrambene pripreme na Predsjednikov i Šuškov način

  Osnivali su se krizni stožeri ali oni nisu bili ništa drugo nego sredstvo da HDZ preuzme zapovijedanje vojskom / Situaciju smo mogli preokrenuti u svoju korist osvajanjem skladišta oružja, čak lakše nego Slovenci

Zapovjedili smo da se »na licu mjesta razoružaju, uhapse i pritvore« sve »razbojničke bande, uniformirane, poluuniformirane i u civilu«, »polupijani banditi« i »privatne vojske« koje »napadaju bezobzirno svakog, pljačkaju pa i ubijaju, ne pitajući ni za ime i prezime«. Protiv onih koji bi pri razoružanju pružali otpor, neka se upotrijebi oružje, a »zapovjednike svih razina koji nisu u stanju provesti ovu zapovijed također uhapsiti, jer su propustili obvezu prema Ustavu i Zakonu, što predstavlja teško krivično djelo«, te o svemu dostaviti izvješće 26. srpnja.


I ta je depeša, dakako, prošla bez učinka.
Iz Zapovjedništva ZNG, kao i ranije iz Ministarstva obrane, već su bili istjerani izuzetno sposobni časnici profesionalci i ostao sam gotovo sâm, s nekoliko časnika nižih činova, uglavnom tehničkom posadom. Jedini operativac bio je pukovnik Tomislav Mesić, no i on na odlasku. Njegov odlazak - zapravo istjerivanje - desetak dana kasnije zorno pokazuje svu pogubnost i nestručnost vojnih obrambenih priprema na Predsjednikov i Šuškov način, osnivanjem kriznih stožera, jer oni nisu bili ništa drugo nego sredstvo da HDZ preuzme zapovijedanje vojskom.


Pukovnika Mesića postavio sam 23. srpnja na dužnost načelnika Stožera i zamjenika zapovjednika ZNG, a postavljenje je potvrdio i potpisao predsjednik Tuđman. Zapovjedio sam mu 4. kolovoza neka preko zapovjednika 1. brigade ZNG izda zapovijed da se dio postrojbe koja je bila u Hrvatskoj Kostajnici izvuče, jer mi je trebala za jedan drugi zadatak, te da se kontrola u gradu prepusti jedinici MUP-a. On je to proveo, a onda mu je uvečer iz Siska telefonirao predsjednik Kriznog stožera za Baniju Ivan Bobetko i naredio da opozove zapovijed. Prijetio je da će osobno doći u Zagreb i pukovnika Mesića - doslovce - zadaviti bodljikavom žicom, kao i poubijati sve koji se prezivaju Mesić, da je on šef Kriznog stožera i da se ni jedna odluka u Hrvatskoj ne može donijeti bez njegova znanja!?


Taktički postupak oko izvlačenja dijela postrojbe riješio sam istu večer u sporazumu s novim ministrom unutrašnjih poslova Ivanom Vekićem, a pukovnik Mesić izvijestio je napismeno o nedopustivu Bobetkovu ponašanju predsjednika Republike. Bez rezultata.


Osim nediscipline, samovolje i miniranja kuća, u lipnju i srpnju događaju se bez moga znanja sulude vojne akcije. Ujutro 26. srpnja Predsjednik mi telefonira neka vidim što se događa u Mirkovcima kod Vinkovaca i neka obustavim napad. Najljubaznije što sam mogao priupitao sam ga na kakav napad misli, jer ja nemam pojma ni o kakvoj našoj ofenzivnoj akciji u tom području.


»Dobro, dobro, prekini taj napad!«, nervozno je odgovorio i spustio slušalicu. U međuvremenu je akcija ionako prekinuta s užasnim ishodom.
Počeo sam istraživati kakav je to napad bio i tko ga je tako diletantski naredio i vodio, pa sam doznao da je dva dana ranije Vinkovce posjetio predsjednik Tuđman u pratnji Gojka Šuška. Tada mu je Šušak objasnio da mogu vojno osloboditi Mirkovce, gdje su se bili utvrdili srpski pobunjenici u jačini jedne bojne. Duž ulica iskopali su rovove, na više mjesta postavili mitraljeska gnijezda i protupješačka minska polja, imali su minobacače i općenito bili dobro naoružani od strane JNA, dok naše lokalne snage u tom trenutku nisu bile dovoljno jake ni opremljene za slamanje pobune niti je takva akcija imala vojni rezon.


Svejedno, Predsjednik je pristao i važnim glasom dodao: »Samo nemojte napadati frontalno!« Napad je počeo pred zoru i završio katastrofom: poginulo je 12 mladića iz Županje i Slavonskoga Broda. Tada sam shvatio zašto je izbjegavao odgovor na pitanje o naredbodavcu napada i samo nervozno ponavljao neka zapovjedim prekid.


Koji dan poslije tragedije kod mene su, po logici da sam ja zapovjednik ZNG, došle očajne supruge i majke poginulih, ali sam im mogao reći samo jedno:
»Ja jedino mogu plakati skupa s vama i ništa drugo. O tim događajima znam koliko i vi. Otiđite odmah kod predsjednika Tuđmana, on zna sve i može sve!«


Poslušale su me i otišle k njemu. Drugi ili treći dan poslije zlokobne sjednice VDV-a, noću 30-31. srpnja, na kojoj sam podnio ostavku, susreo sam se sa Stjepanom Mesićem i doznao što su nesretnice doživjele:


»Kod Tuđmana su bile žene iz Županje i Slavonskoga Broda. Bilo je mučno! Kad su otišle, Tuđman je bjesnio u svom kabinetu, praskao lijevo i desno. Bila su nas četvorica ili petorica, Manolić, Domljan, ja, možda još netko. Tebe je optuživao kao provokatora, jer kako si mogao ucviljene žene poslati k njemu. Govorio je: 'On nije sudjelovao u toj šlampavoj akciji, ali nisam ni ja. On je morao tim ženama objasniti što se i kako dogodilo, a ne ih slati kod mene'«.


Što, dakle, činiti? Zar čekati da se neprijatelj oporavi poslije sloma u Sloveniji?
Jasno mi je da ovaj put moram ići do kraja. Ako Predsjednik, pošto je već iznevjerio Sloveniju, ne prihvati ni najnužniji dio obrambenoga plana uz savezništvo s onima u BiH koji to hoće, moram učiniti sve da on sam snosi posljedice pasivnosti i vezivanja s polusvijetom koji mu se nametnuo iz inozemstva, da se i ne govori o onome najopasnijem - pristanku na tajne razgovore s Miloševićem i neograničenu povjerenju u Kadijevića.
Ja u veleizdaji niti mogu niti želim niti smijem sudjelovati.

       
       


 

..
../izreke/izreke_osoba.php?osoba=3221&krunislav-olujicMumificirani Karaputin

Karamarko je došao na čelo stranke putem unutarstranačkih izbora. Riječ je o osobi koja je opasna za demokratske procese u Hrvatskoj. I prije sam ga nazivao mumificiranim hrvatskim Putinom, a pri tome stojim i danas.

Olujić Krunislav, Nedjeljom u dva HTV 1


28.03.1981  Crnić Silvia
28.03.1977  Parić Darko
28.03.1944  Slabinac Krunoslav Kićo