Od vrlo ozbiljnih optužbi da su svoje izborne kampanje financirali prljavim novcem iz crnih fondova HDZ-ovci se brane tragikomičnom mantrom: „Nismo znali“. Doista nas ne zanima rat između Zorroa Osvetnika, kako to reče za Ivu Sanadera HDZ-ova vječna siva eminencija Vladimir Šeks, i Jadranke Kosor. Između onih koji su Sanaderu – kada je ostao bez moći – okrenuli leđa i onih koji negdašnjeg velikog vođu a danas utamničenika i osumnjičenika za teški kriminal brane. Istina, samo neki od njih su krivi, prije svega oni koji su pljačkali i prali novac pa ga potom skrivali u tajne sefove, krivi su i oni koji su taj novac dijelili kapom i šakom, na crno, krivi su i oni koji su prljav novac uzimali.

Ali, također je nepobitna istina da su svi u vrhu HDZ-a odgovorni za nesankcionirani lopovluk, za zatvaranje očiju, za nečinjenje, za glorificiranje Sanadara. Odgovorni su za stvaranje sustava koji je omogućio pljačku. A, bogme, stvarali su ga oni na najvišim položajima. Tako što su bili neodgovorni i blagonakloni prema lopovima. I nisu ti danas tobože veliki borci protiv korupcije dali riječ progovoriti protiv njihovoga Ive, velikog europskog političara, reformatora, vođe, učitelja... Nisu dali na njega niti argumentima. Pa, zbog kritike Sanaderova lika i (ne)djela micali su se urednici i novinari, smjenjivali direktori, upropaštavale egzistencije stotine obitelji.

Izvršitelji tih informbirovskih metoda i danas su u vlasti.

A nisu smjeli biti na vlasti – pokazuju bolne činjenice - niti jedan jedini dan. Evo i zašto.

Čime je Sanader pobijedio Ivića Pašalića? Krađom glasova. Došao je na vlast u stranci, tvrde Drmić i Glavaš (koji su za Sanadera, po vlastitom priznanju – krali), lopovlukom. Ukradenim je novcem – priznao je Sanader pred Jadrankom Kosor (tvrdeći da se na vlast dolazi s jednom trećinom legalnog i dvije trećine nelegalnog novca) – došao na vlast u državi. Osiljeni i nezasitni umislili su da će vječno vladati pa su se, nemoralni i iskvareni, postavili iznad zakona. Nastavili su pljačkati. Na privatizacijskim temeljima iz devedesetih stvorili su sustav za poticanje korupcije. Ne bi li se dodvorili velikome šefu, Zorrou Osvetniku, pomagali su mu u izgradnji paralelne vlasti. Nisu nikad ništa pitali ali su zato, zauzvrat, uživali plodove lopovluka. I uporno zakapali glavu u pijesak.

Čak i tada kada su novinari, udruge civilnoga društva ali i – recimo – bivši predsjednik Stjepan Mesić jasno i glasno upozoravali da HDZ za kampanje, pa i onu predsjedničku Jadranke Kosor, troši neizmjerno više novca nego što je navedeno u izvješću. Dakle, svi su, i Šeks, i Kosor, i Hebrang, i Milinović, i Jarnjak... svi, baš svi bili upozoreni da je za kampanju J. Kosor i izbore 2007. utrošeno barem dvostruko više novca.

Što su na to odgovarali HDZ-ovci?

Sve su to neutemeljene objede.

Danas su promijenili ploču. Ne tvrde da u njihovim kampanjama nije bilo prljavoga novca, već da nisu znali da je novac prljav.

Ta nelogičnost graniči s glupošću. Ako su uistinu poštenjaci, što nisu provjerili odakle novac? Ako je, primjerice, GONG mogao izračunati koliko je koštala HDZ-ova kampanja (riječ je o doista jednostavnim operacijama zbrajanja i množenja), mogli su to i J. Kosor, i Šeks, i Hebrang, i Jarnjak, i Jandroković...

Mogli su zatražiti unutrašnju istragu, mogli su o tome raspraviti na predsjedništvu stranke, na sjednicama nacionalnoga vijeća...

Jesu li? Nisu.

Bilo je ljepše ne pitati i trošiti. Uostalom, tko se usudio išta pitati Sanadera, priznao je Božidar Kalmeta vlastiti i kolektivni kukavičluk u jednom intervjuu. Da smo mu se u bilo čemu suprotstavili, sve bi nas smijenio – pravdao je svoje pripuzništvo macho ministar.

U tom grmu leži zec.

U strahu za vlastite stražnjice. U strahu od gubitka enormnih privilegija. U strahu od toga što će se dogoditi kad siđu s vlasti, hoće li im netko rano ujutro pokucati na vrata i pokazati put prema Remetincu.

Da, opljačkali su nas do gaća, ukrali su nam čak i budućnost. Jer su, zna se, uništavajući industriju i stimulirajući (zbog vlastitih provizija) uvoz, uništili Hrvatsku.

Iako o tome da su sve svi znali postoji tisuću dokaza, pretpostavimo, samo na čas, kako je doista riječ o nesposobnjakovićima i lajbekima koji ne čitaju novine, ne slušaju što govori predsjednik države i ne tiče ih se to što poručuju politički suparnici. Zar ih neznanje oslobađa odgovornosti?

Naravno da ne.

Nitko, ali baš nitko ne govori da su – tako dugo dok istraga ne pokaže suprotno – J. Kosor, Šeks, Jarnjak ili bilo tko drugi iz vrha današnjega HDZ-a krivi. Ali su nesumnjivo ODGOVORNI. I zbog te političke odgovornosti, zbog nečinjenja, zbog guranja glave u pijesak, zbog neznanja, trebaju snositi političke konzekvence.

U svim, ali baš svim državama zapadne demokracije i najnemoralniji političari u ovakvim bi slučajevima odmah podnijeli ostavke. Ostavke zbog političke odgovornosti.

Zbog činjenice da su svi oni došli na vlast zahvaljujući prljavome novcu.

Jadranka Kosor je trebala pokrenuti inicijativu za prijevremene izbore onoga časa kada je Barišić donio u stranku, pred njezine oči, torbu novca. Umjesto novih izbora dobili smo stare, nepoštene izgovore.

A to pak pokazuje da je lažna i borba protiv korupcije. Jer, hapsiti kriminalce ili osumnjičenike za lopovluk nije borba protiv korupcije već poštivanje zakona. Borba protiv korupcije je rušenje sustava koji je stvarao kriminalce na svim lokalnim i državnim nivoima. Veliki dio vladajuće elite koja je stvarala okružje za korupciju i danas je na vlasti. I danas su na položajima ministri u čijim su resorima pokradene milijarde. I danas funkcionira koruptivni sustav i koruptivna mreža. Koja ima nove ali pritajene šefove, sofisticiraniji, efikasniji način krađe.

A zašto kukuriku koalicija tako nezainteresirano prati ovu aferu?

Zato što su i druge stranke financirale svoje kampanje prljavim novcem. I to treba istražiti.

Treba, dakle, uz vlast promijeniti i politiku pa i, ako baš hoćete, način funkcioniranja društva, pristup odgovornosti. Hrvatskoj je potrebna velika reformacija, a ona je moguća jedino ako se oni koji su korupciju poticali uklone zauvijek sa svih funkcija.