Nije problem što svemirska bahatost iz sata u sat istiskuje Čačićevu razboritost, ali je zabrinjavajuće što političar iza kojeg se vuče gusto, neugodno, zaudarajuće crnilo truje hrvatsku političku scenu. A glasače reketari. Nema dana a da Čačić pluraliste koji osim neprirodne Kukuriku koalicije – u kojoj su se udružili tobožnji socijaldemokrati s kvarnom vrstom kapitalista – vide i neke druge, zdravije, demokratskije opcije ne nazove maloumnicima. I kada bi optimist pomislio da čak i njegova prepotencija ima granica, Čačić je ponovo preskoči. Uspijeva mu nadmašiti samoga sebe.

„Ako ugrozimo jasnu i čvrstu većinu, tada ne možete od nas tražiti rezultat“ – izvalio je direktor Kukuriku koalicije jezdeći 8. izbornom jedinicom.

Dakle, vi ćete biti krivi, građani Hrvatske, ako Čačić i njegovi kamaradi ne dobiju apsolutnu većinu, jer samo s njom mogu jamčiti rezultat.

Čačić je izvalio glupost. A jedino je glupost dovoljno hrabra da se predstavlja kao savršenstvo. Čačić je glupošću amnestirao HDZ, kojemu su glasači ugrozili „jasnu i čvrstu većinu“. Ni HDZ nije vladao sam, jer da nije morao uz sebe šlepati HSS, Pupovca, Adlešićku i manjince – po Čačićevu receptu - imao bi rezultat.

Može li Čačić više, dalje i dublje?

Može, naravno. Ni nebo mu nije granica, o čemu svjedoče riječi koje su moju malenkost navele da posumnja u zdravlje direktora Kukuriku koalicije: „U uspješnom upravljanju zemljom nas mogu spriječiti mali demagozi, strančice cilj kojih nije preuzimanje vlasti nego ulazak u Hrvatski sabor. A govorim, naravno, o Lesaru, Jurčiću i Cuccurinu!“

Tako zbori veliki demagog.

Rugala se sova sjenici. Pa, što je HNS bio dvije tisućite nego strančica?! Je li danas jači od Laburista? Nije, sakrio se iza velikog brata. Šlepa se zaslijepljen mogućom vlašću. Zamislite što će nam buduća vlast tek raditi ako Čačić zasjedne u dopremijersku fotelju a V. Pusić u vanjskoministarsku!?

Što je, uostalom, HSU? Strančurina?!

Ili, što je IDS, koji, skupa s HSU-om, da je Hrvatska jedna izborna jedinica, nikad ne bi prešao prag?!

Osim što mu je zamućen vid Čačić, bogami, pokazuje ili politološko neznanje ili parlament smatra nužnim zlom. Da, strankama je prvenstveni cilj ulazak u Sabor. Jer tek ulaskom u Sabor stječu pretpostavke za preuzimanje vlasti.

Iako ćemo mi, Laburisti, imati više mandata nego što je HNS imao 2000. a, vjerujem, i 2007., nećemo s Čačićem na istu kopanju. Jer nama, Laburistima, nije, kao Čačiću, do plijena već nam je, uistinu, do radnika koje Čačić reketari (verbalno i u praksi) i ismijava.

Možemo li Čačića uvjeriti da baljezga? Teško. Njemu je puna glava vlasti. A s takvima je narodu uvijek loše.

Takvoj ćemo vlasti, mi Laburisti, biti u parlamentu noćna mora. Ne radi toga da se naslađujemo, već zato da narod obranimo od čačićizma, nove bolesti koja zahvaća pretendente na Banske dvore. Da ga vidi kako huli demokraciju, Račan bi – možda – parafrazirao samoga sebe: „To je čovjek opasnih namjera!“