Sve ono što je u nedjeljnom Dnevniku Hrvatske televizije napravio voditelj i urednik Zoran Šprajc zasigurno se ne bi moglo dogoditi na nekoj drugoj, također javnoj televiziji, primjerice BBC-ju. No, britanska javna televizija, njezini urednici i Vijeće koje imenuje kraljica, nemaju potrebe za izvanrednom vrstom komunikacije kakvo upražnjavaju vijećnici HRT-a i novinari koji se usude dignuti glavu. BBC radi, naravno, u drukčijim, prirodnijim, demokratskijim okolnostima.

HTV pak je, na žalost, još uvijek rigidna što partijska, što klanovska a ne javna televizija. Njezini se šefovi – a bio je to slučaj i u posljednjem natječaju za glavnog urednika – biraju po podobnosti a ne sposobnosti. Programsko vijeće je također preslika odnosa političkih snaga a program stihija netalentiranih poslušnika. Većina dobrih urednika i novinara na HTV-u se pokušava utišati, obeshrabriti, gurnuti na margine. Talent i znanje smrtni su neprijatelji šefova koji u posljednjih petnaestak a i više godina nisu kadri napraviti shemu javne, hrvatske televizije već Prisavlje pretvaraju u još jednu ali nemuštu, lošu komercijalnu televiziju sa samo 20 posto (po zakonu obaveznom) programa na hrvatskom jeziku.

Nakon što su s ekrana nestali deseci odličnih novinara, nakon što je političkim poslušnicima ponovo uspjelo zabraniti Denisa Latina, relativno novo Vijeće i još noviji glavni urednik, s v.d. pobočnikom nastavlja s čistkom. Ovaj put su se namjerili na Šprajca. I skinuli ga.

Zbog čega?

Šprajc je, po običaju, narušio kolotečinu, uzburkao ja prisavsku kaljužu, podigao je tlak onima koji su obećali sada već bivšim moćnicima – a dogovarati će se, budite bez brige i s novima – da će vjerno služiti. I prema vladarici i vladarima se odnositi podanički.

Naime, u HTV-ovu Dnevniku na dan pada Vukovara objavljen je prilog koji oživljava i te kako bolnu dilemu: „Je li ostatak Hrvatske za Vukovar moglo učiniti više?“

Netuđmanovci kažu – DA, apologeti prvoga predsjednika odlučno – NE.

Novinar Hrvoje Zovko napravio je prilog koji nikoga ne ostavlja ravnodušnim. A napravio ga je odlično jer je. Među ostali, repetirao dramatičan apel Siniše Glavaševića koji je, po uzoru na Emila Zolu, napisao i pročitao: „Optužujem vas...“ Koga? Sve one koji su učinili premalo da egzodus u Vukovaru bude manji.

Da, točno, teško se suočiti s Glavaševićevim riječima koje i danas žare. I umjesto da se zatraži rasprava o okolnostima pada Vukovara, urednike i autora priloga se pokušava staviti na optuženičku klupu te im, po kratkome postupku, presuditi. Po starom lošem običaju glavu treba skinuti donositeljima vijesti.

To što su urednici i autor zbog objavljenog priloga o okolnostima pada Vukovara anonimno prijavljeni DORH-u manje je važno od činjenice da je Programsko vijeće HRT-a napravilo informbirovsku analizu u kojoj su Šprajcu, Zovku i Majiću imputirali spregu sa stranim tajnim službama, dakle; veleizdaju. I to javno.

No, raspravom na Vijeću vijećnici su iskazali uz nepoznavanje televizije i novinarstva i jadan, poguban svjetonazor. Pazite; jedan od vijećnika ustvrdio je da je tekst – NAMJERAN!? A kakav bi bio nego – namjeran?! Tekst je, kaže isti svat, konstruiran izvan Hrvatske. Čiji tekst; Glavaševićev ili Zovkov? I jedan i drugi. Drznuli su se vijećnici baciti ljagu i na neospornog heroja Glavaševića koji je napravio za Hrvatsku više nego što može stati u vijećničke glave. Drugi pak vijećnik kaže da je prilog planiran unaprije!? Najbolje da nije. Najbolje da je uredniku i novinaru ideja pala tri minute prije Dnevnika. Zar doista za bedastoće, nekompetentnost i glupa podmetanja vijećnici ne moraju nikome odgovarati? Zakon o HRT-u kaže – NE.

Bivši novinar a sada vijećnik svoje kolege optužuje – što nije za njega ništa novo – da su prilogom poslali propagandističke poruke!?

Šprajc je naprosto morao reagirati na način da protrese javnost. Da ukaže na zloćudni voluntarizam te da upozori tihu javnost kako je krajnji čas da se HRT vrati novinarima, u profesionalne okvire. Šprajc je na jasan način upozorio da HTV-om vladaju interesne skupine kojima je do Hrvatske, a naročito one demokratske, kao do lanjskoga snijega.

Pa što da su i urednici pogriješili?! Što ako su provocirali?! Zar ih zbog dobrodošle provokacije – koja zahtjeva javnu raspravu a ne guranje pod tepih - treba skidati glave? Zbog čega urednik informativnog programa i glavni urednik nisu stali iza novinara i urednika koji su odlično obavili svoj posao? Zbog čega se prisavski šefovi uvijek priklanjaju strankama, moćnicima i vlastitome interesu a ne interesu javnosti?

Na sva ta pitanja treba odgovoriti već na prvim sjednicama Hrvatskoga sabora, gdje će Laburisti inicirati raspravu o alarmantnom stanju na HRT-u.

Šprajcu – kao i Latinu, kao i svim ostalim novinarima – treba omogućiti povratak na ekrane.