„Zbog čega ljudima servirate demagogiju da bi vi pitali građane da li dati ceste u koncesiju ili ne? Smatrate li da bi građani trebali znati i ispravno odlučiti o tom pitanju i o drugim pitanjima? Nisu li građani dali povjerenje vladi da upravlja državom? Nije li moguća koncesija autocesta bila i dio predizborne kampanje? Do sada ste mi bili simpatična stranka, a nastavite li tako bit ćete mi sve manje i manje, pa do nimalo. Sve mi se više čini da ste stranka koja pokušava steći simpatije građana na temelju jeftinih poteza i stimulirajućih parola bez stvarnog programa a to pokazujete već u prvim potezima na sreću oporbenim...“

– ljuto će anonimni (protiv sam objave anonimnih prijava, predstavki, kritika, žalbi... jer treba imati muda i predstaviti se punim imenom i prezimenom a ne zaplotnički pljuckati) sada već gotovo bivši simpatizer Laburista dometnuti na izvješće s prvih saborskih sjednica.

Ne osvrćem se kritiku kako bih se opravdavao ili polemizirao s anionimnim sada već gotovo bivšim simpatizerom Laburista već zato da bih upozorio na pogrešne premise. Mi jesmo i ostati ćemo pozicija. Glasna i jasna. Nedemagoška. Jer u našemu programu crno na bijelo stoji da ćemo se za sve važne odluke savjetovati s građanima, koji su na vlast prenijeli upravljanje, što pak ne znači da u četiri godine, do novih izbora, vlast može činiti što ju je volja. To na izborima dano povjerenje građana nije apsolutno. Zato i postoji neposredna demokracija koju prakticiraju mnoge europske države. Čak i susjedna Slovenija.

Ne stoji u programu Kukuriku koalicije da će – pobijedi li – dati ceste, šume i centrale u koncesiju. Te je probne balone puštao, tek u dva navrata, čini mi se, Radimir Čačić, koji je, uostalom, izjavio i to da nije važno u čijim je rukama Ina!?

I da je Kukuriku koalicija u svojemu programu najavila mogućnost davanja u koncesiju već izgrađene infrastrukture te – što je ravno samoubojstvu – prirodnih bogatstava, morala bi se posavjetovati s građanima na referendumu. Zašto? Zato što koncesije na 20 ili pedeset godina nisu stvar jednoga mandata već dvije generacije hrvatskih građana. Posljedice nepromišljenoga čina na svojim će leđima osjećati i naši unuci.

Da, građani mogu ispravno odlučiti i o koncesiji i o ulasku Hrvatske u EU. Pod uvjetom da su dobro informirani. No, ni nova vlast ne želi informirane građane, niti građane koji su kadri, na temelju pravovremenih i temeljitih činjenica, odlučivati o svojoj sudbini.

Mi, Laburisti, nismo demagozi jer za sve ono za što smo se zalagali u izbornoj kampanji, zalažemo se i danas. Da, mi želimo neposrednu demokraciju. Da, mi želimo dijalog s građanima. Da, mi mislimo da građani moraju suodlučivati, naročito o stvarima koje mogu promijeniti njihove živote.

To i jest bit demokracije. Ovo za što se zalaže anonimni komentator jest takozvana korporativna demokracija, a njoj nisu važni ljudi već profit šačice moćnika. Laburisti su na drugoj strani, s građanima. I onima koji su za nas glasali i onima koji nisu a treba ih zaštiti od pogrešnih poteza vlasti.

Mi ne vučemo jeftine već dosljedne poteze i nije nam cilj svidjeti se već djelovati u interesu većine. Pa, nazivali su nas demagozima i prije nešto više od godinu dana kada smo se usudili zatražiti ukidanje devizne klauzule, koja je u interesu banaka i ostalih novčarskih centara moći a ne u interesu opljačkanih građana.

I, na kraju, Laburisti imaju STVARAN, OPIPLJIV program koji je dostupan hrvatskoj javnosti. Zahvaljujući tome što su građani prepoznali naš stvaran i opipljiv program, postali smo najugodnije iznenađenje na prošli izborima. A poslije njih ćemo biti svakoj vlasti koja vuče poteze protiv većine građana i Hrvatsku gura u sve dublje dužničko ropstvo te potkopava suverenitet države – noćna mora.