Letica Slaven

17.06.2012

Velečasni Zlatko Sudac

Tweet

Drama preseljenja iz prirodnog „staništa" o kojoj su napisane mnoge znanstvene rasprave i ispovijedne priče, mene je samo na jedan način pogodila: u starom stanu u našoj sam velikoj obiteljskoj knjižnici bez pola muke mogao i uspijevao pronaći svaku knjigu, a u toj istoj, preseljenoj i bitno smanjenoj (zbog oskudnog prostora) biblioteci vrlo teško pronalazim te iste knjige. Taj fenomen muke po knjigama jedan je moj poznanik svojedobno nazvao „prirođenom zloćom mrtvih stvari", ali nisam dobro razumio što mu to znači. Sada znam. Knjige mi se svete: neke zbog toga što su postale suvišnima, druge što ih nisam uspio pročitati, treće zbog toga što sam ih pročitao više puta.

 

Jedna od knjiga koju sam davno, 2002. godine, kupio u Americi, a koju nisam uspio pročitati, a nisam je uspio niti pronaći kad sam je nedavno odlučio pročitati jest knjiga proslavljenog autora dokumentarnih filmova, od kojih su neki prikazani i na HTV-u, Michaela Moora „Glupi bijelci/bijeli ljudi" (Stupid White Men). Knjigu sam kupio u vašingtonskoj zračnoj luci jer se nalazila na prvom mjestu prestižne rangliste najprodavanijih knjiga The New York Timesa.

Evo naslovnica dvaju izdanja spomenute knjige:

 

Dva izdanja knjige Glupi bijelci (bijeli ljudi)

 

 

Polemička protu-knjiga Davida T. Hardyja i Jasona Clarkea „Michael Moore je ogromni, debeli i glupi bijelac"

Poticaj da nakon višegodišenje zakašnjenja pročitam tu knjigu pronašao sam u vrlo zanimljivom kratkom, popularno-znanstvenom eseju „Sanela Diana Jenkins, ženomrzilaštvo i anti-balkanski rasizam" koji se bavi „balkanskim" predrasudama u tiskovinama na engleskom jeziku. Ako razumijete engleski ili ako se barem znate koristiti Googleovim prevodilačkim alatom, članak svakako pročitatjte na:http://greatersurbiton.wordpress.com/2011/02/16/sanela-diana-jenkins-misogyny-and-anti-balkan-racism/

 

Autor tog eseja nije bilo tko. Njegovo je ime Marko Attila Hoare, britanski je povjesničar (rođen je 1972.), a dosad je objavio čak pet knjiga o Bosni i Hercegovini: The Bosnian Muslims in the Second World War: A History (C. Hurst and Co., London, 2012), The History of Bosnia: From the Middle Ages to the Present Day (London, Saqi, 2007), Genocide and Resistance in Hitler's Bosnia: The Partisans and the Chetniks, 1941-1943 (London, Oxford University Press, 2006) and How Bosnia Armed (London, Saqi, 2004). Trenutno piše knjigu o suvremenoj povijesti Srbije. Marko je za nas Hrvate zanimljiv, jer je njegova majka Branka Magaš „naše gore list", splitska Hrvatica, poznata ljevičarka: nekad marksističke, a danas liberalne usmjerenosti i uvjerenja.

 

 

Najveći dio sadržaja svog eseja o anti-balkanskom rasizmu Marko (upoznao sam ga u njegovom londonskom domu davne 1990. godine) je posvetio anti-balkanskim predrasudama slavnog filmskog autora, „liberala" i „demokrate", jednog od najupornijih kritičara predsjedničke vladavine Georga Busha.

 

Kako sam uvjeren da je Marko znanstveno korektno citirao Mooreove predrasude, ovdje ću navesti prijevod citata iz knjige „Glupi bijelci":

 

Prvi citat: „Ovo je zabačeni kutak svijeta u posljednjem stoljeću bio izvor većine naših zajedničkih nesreća. Nesposobnost njegovih stanovnika da žive zajedno – Srba koji se bore protiv Hrvata, Hrvata koji se bore s Muslimanima, Muslimana koji se bore s Albancima, Albanaca koji se bore sa Srbima - može se izvući iz samo jednog događaja: 1914. srpski anarhist po imenu Gavrilo Princip izvršio je atentat na nadvojvodu Ferdinanda. Ovim incidentom je započeo I svjetski rat koji je doveo do Drugog svjetskog rata. Preko 50 milijuna ljudi poginulo je u ta dva rata. Ne znam što nije u redu s tim ljudima. Mislim, ja ne odlazim naokolo kako bi ubijao Teksašane. Ne odlazima paliti cijela sela u Floridu. Naučio sam živjeti s njim. Zašto Balkanci ne mogu živjeti jedni pored drugih? "

 

Drugi citat: „Onda je Tito umro i počeo je pakao. Hrvati su počeli ubijati Srbe. Srbi su ubijali muslimane u Bosni. Srbi su ubijali Albance na Kosovu. Zatim su Sjedinjene Američke Države bombardirale Kosovo, pokazujući (Srbima) da su bili u krivu kad su ubijali (Albance). U posljednjih nekoliko godina vlada mir, onda bukne rat, onda opet mir, a sada je opet rat. To nikad ne prestaje. Ti ljudi su ovisnici."

 

Mooreov je zaključak i poruka „Balkancima": "Priznajte da ste nemoćni u odnosu na vašu ovisnost o nasilju i da ne možete upravljati vlastitim životima".

 

U kratkom komentaru Mooreova RASIZMA, Marko Attila Hoare ispravno zaključuje kako je njemu, kao „liberalnom" američkom (i židovskom) intelektualcu bilo lako rasističkim predrasudama zasuti nesretne i nemoćne „Balkance", a da bi njegova tvrdnja o „ovisnosti o nasilju", ratu i krvi, teško prošla bez javne osude i pravosudnih sankcija da je, primjerice, usmjerio prema Američkim Afrikancima („crncima").

 

Monopol na demonizaciju DRUGIH i DRUKČIJIH i u našoj je javnosti najčešće privilegij „lijevih" i „liberalnih" umnika koji „desničare" javno nazivaju glupanima, idiotima, primitivcima, ustašama, nacionalistima, smrdljivcima i sličnim moralnim gubavcima, dok svaku kritičku riječ na vlastiti račun javno proglašuju napadom na slobodu izražavanja, homofobijom, govorom mržnje i verbalnim terorizmom.