Svi ljudi su ravnopravni. Jedan je Bog, a mnogo naroda. Etika svakog čovjeka i politika svih naroda mora poštivati sve druge ljude i narode. Čovjek prema čovjeku i narod prema narodu trebaju se odnositi kako je ovima razumno prihvatljivo. Kada ne znamo sve potrebno i poznato, naše je odlučivanje suženo na ono što vjerujemo i znamo. Hrvatski antifašizam 2012. lokalni je, pseudomoralni pokret, s površnim istinama o totalitarizmima: fašizmu, nacizmu, komunizmu, staljinizmu i srpskom totalitarizmu 90-ih godina prošlog stoljeća.

Korištenje antifašizma protiv samostalnosti, obrane i poštovanja Hrvatske u svijetu počelo je 19. kolovoza 1991. eksplozijom podmetnutih bombi, terorista JNA ('Labrador'), u Židovskoj općini u Zagrebu i na židovskom groblju na zagrebačkome Mirogoju kako bi se destabilizirala Hrvatska i slabjela obrana. Državno odvjetništvo do danas nije pokrenulo postupak o ovoj terorističkoj akciji. Sama antifašistička organizacija osnovana je u Hrvatskoj 16. travnja 1992, a današnje ime, Savez antifašističkih boraca i antifašista, uzela je 7. veljače 2002. Sve do danas ova organizacija stavlja u drugi plan borbu protiv svakog totalitarizma i praktično se ograničava na osudu sila osovina u Drugom svjetskom ratu na teritoriju Hrvatske (Jugoslavije). Idejno ističe nejasni i povijesno sporedni fašizam, a ne ono ključno i negativno: značenja nacizma, staljinizma i Miloševićeva velikosrpstva. Također, praktično ignorira pozitivnu važnost zauzimanja za rasnu i univerzalnu jednakost, za dekolonizaciju i samostalnost naroda, ukidanje sovjetskog imperija i velikosrpski neonacizam u Jugoslaviji.

Na žalost, akademske organizacije, npr. Matica hrvatska, politika i mediji do danas nisu javnosti iznijeli cjeloviti prikaz i poglede na ovo, za prošlost, sadašnjost i budućnost, značajno područje. Zbog toga i ovaj tekst iznosim kao član Znanstvenog vijeća za mir i prava čovjeka Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. U Jasenovcu, na Bleiburgu i na Ovčari počinjeni su zločini holokausta i imperijalizma, zločini osvete, kolektivne krivnje i staljinizma te osvajanja i neonacizma. Država, akademska zajednica i svi ljudi trebaju zajedno čuvati poštovanje stradalih, sjećanje na djelo zla i razvijati odgovornost za snagu dobra u budućnosti.

Hrvatskoj je potrebno šire, objektivno i humanije poznavanje prošlosti. Antinacizam je neusporedivo važniji od antifašizma. Ustaše se ne mogu poistovjećivati s nacizmom. Trg žrtava fašizma treba doseći univerzalnu čovječnost i postati Trg žrtava. Treba ostvarivati slobodu okupljanja, govora i ma kakvih simbola. Nositelje i simbole države može se kritizirati, ali ne i vrijeđati. Sve europske parlamentarne stranke imaju se pravo sastajati u Hrvatskoj. Svi se trebamo zauzimati da hrvatsko društvo bude društvo suradnje, a ne konflikta. Kako bi Hrvatska uspjela, trebamo ju svi stvarati (rađanjem, školom, radom, civilnim doprinosom), gospodarski razvijati i vjerovati u budućnost. Politički vođe trebali bi izdavati knjige vlastitih ideja i pogleda, odgovornog korištenja postojećeg znanja i pune javnosti djelovanja. Razvoj demokracije dugotrajni je proces svih, a ne jednokratni proglas o višestranačju.

Ovo je minimum istine i etike koju mora svatko znati. Ovo su odgovornosti svih i svakog u Hrvatskoj.

izvor: Hrvatski list