Radimir Čačić će ostati u Vladi, i to kao ''prvi'' podpredsjednik, čak i ako ga mađarska pravda osudi zbog smrti dviju osoba. Tako tvrde svakodnevno suradnici premijera Zorana Milanovića, a njegovi drugovi iz HNS-a začuđeni se pitaju zašto bi njihov lider morao potpasti pod etičku praksu demokratskih zemalja. U samoj Hrvatskoj, u doba prethodnih vlada, napuštali su visoke pozicije dužnosnici koji su se našli tek pod jednostranim optužbama (nije to, nažalost, vrijedilo za Ivu Sanadera i Jadranku Kosor...) Zašto je Čačić iznad zakona i javnosti?

Zato jer je Radimir Čačić, jedan iz trojke komesara koja drma Hrvatskom i ruši njene civilizacijske, kulturološke i gospodarske tekovine. Uvijek agresivan, uvijek s nekim svojim istinama koje nitko ne može pomiriti sa zdravim razumom, uvijek nabit (kao da je popio previše nekog kardiotonika, kako bi održao zdravo srce).

Povrh zakona i povrh ljudskosti

Po tom kriteriju, sada će moći i njegovi kolege iz trojke, Slavko Linić i Željko Jovanović, krenuti njegovim putem: počiniti protuzakonito djelo bilo kakve naravi na bilo kojem području, s bilo kojom krim-kvalifikacijom, ali bit će oni i dalje ministri i ponavljati razna nedjela sve dok ih ne pogodi pravomoćna presuda. A pravomoćne presude su veoma često izrečene nekoliko godina nakon kriminalnog čina.

Što se to događa premijeru Milanoviću, kad je takvom odlukom u korist Čačića tako duboko upao u mulj? Zar je njegova moskovska veza zaista toliko važna, ili je posredi balkanska ruta i njene dividende? Ako nekome treba treba dodatno objašnjenje, neka pročita njegov govor na proslavi komunizma i jugoslavenstva izgovoren 22. lipnja 2012. Šteta je tog čovjeka, današnjeg premijera, koji je mogao postati osnivateljem jedne moderne socijaldemokratske stranke i predsjednik jedne naprednjačke vlade, i ne dozvoliti da mu crvena trojka komesara diktira politiku i vodi u dubine političke propasti.

Nove iluzije za prekrivanje razočaranja

Lijeva-krajnje lijeva koalicija pokazuje veliku sposobnost za dezinformaciju i obmanu. Jednoga će se dana saznati o ovom režimu, isto ono što se sada zna o srodnoj mu Sanaderovoj vladi: koliko i koga se je podmićivalo, kako se je ucjenjivalo, u što se je novac bacao kako bi se u Hrvatskoj i o Hrvatskoj stvarala slika legalističke države. Toliko su slijepi današnji muzikanti da se uopće ne pitaju iz kojih to razloga iz Bruxellesa stižu sve češće glasine o tome da ''zbog kašnjenja u proceduri'', Hrvatska neće ući u Europsku uniju 1. srpnja 2013., nego tek pod kraj 2014.

Istina jest da u suvremenoj Europi, neke vladajuće stranke i koalicije više ne brinu kad izgube svoju vjerodostojnost: glavno im je održati se na položajima, rabiti i izrabiti sve prilike koju korištenje vlasti pruža, pa onda što bilo. Ipak, Milanović bi trebao naučiti na primjerima sličnih arogantnih vlada na našem kontinentu: bilo ih je koje su izgledale veoma stabilne, čak bez prave oporbe...a pale su u roku od nekoliko dana zbog gospodarske nesposobnosti. Zar Čačićeva nesposobnost i opskurno poslovno šaranje, Linićevi nedostatci i Jovanvićev prostakluk mogu današnjoj Vladi osigurati išta drugo nego li pad, i to skori pad, mnogo prije sljedečih izbora? Milanović to ne vidi ili po partijskom nalogu ne smije vidjeti? Jer ipak, komesari su uvijek komesari i nedodirljivi su...

Neki čudni likovi u obnovljenom HDZ-u?

U današnjoj hrvatskoj drami, moramo vjerovati da Tomislav Karamarko, kao predsjednik Hrvatske demokratske zajednice, ne će pasti u sličnu ovisnost: danas on i HDZ imaju sve aseve u rukavu, pa zato čudi pojava nekih likova s mrljama u njegovoj blizini. Vjerujmo da je to samo neka trenutačna slabost ili isprobavanje stranačkih sposobnosti, a ne trajna strategija, jer bi u ovim trenucima bilo kakvo mudrovanje o ''korisnom upotrebljavanju neprijatelja'' prouzročilo novi raspad stranačkog sustava. U ovom današnjem razdoblju, kad s Pantovčaka i s trga sv. Marka proizlaze samo demagoške floskule uz drske mjere pauperizacije i puka i poduzeča, glavna hrvatska oporbena stranka već se može ustrojavati kao moralna vlast, kako bi uskoro postala također i institucionalna vlast, uz druge hrvatske snage.
Nema dvojbe, to je danas pravi hrvatski posao, a sve drugo bi bilo prihvaćanje neprijateljske strategije nad vlastitom sudbinom.