Dobrih šest mjeseci glavni je masterchef Linić kuhao dok su mu njegovi riječki pomoćnici dodavali začine slažući mu kadrovsku politiku po receptima iz knjižice 'delicije iz Rijeke', što je Linić odmah upakirao u 'dobar tek' Podravci, sljubljujući tako slatko -slano -kisele okuse uz onaj već provjereno gorak kakav je ostavio Dubrovniku. Sad nam je ipak odlučio reći istinu i samo istinu. Da je u Hrvatskoj na djelu izvanredno stanje. Na mah mi je pred očima preletio najcrnji scenarij s vojskom na ulicama i sindikalistima na čijem čelu stoji zajapureni Ribić razdrljene košulje urlajući generalima: 'Pucajte, pasji sinovi!'

Za to vrijeme Kotromanović s kamarilom preuzima vlast u Banskim dvorima, dok vojnici iz Banskih dvora izvode blijedog Čačića i onog uvijek malo začuđenog ministra od poljoprivrede odvodeći ih u nepoznatu smjeru, dok jedan dovikuje: 'Tražite Linića! Jeste li provjerili zahode?' Na kraju je ispalo da je 'izvanredno stanje' Linićeva verzija one Sanaderove: 'U banani smo'. Kad je riječ o sljedećoj godini, tu Linić nema ni najmanje dvojbe. Bit će još gore ne dođu li investicije koje stalno zapinju na državno-administrativnoj i na lokalno-interesnoj sferi čemu je i naša županija dala i daje veliki doprinos. Jedine dobre vijesti stižu budućim poduzetnicima. Mogu registrirati i otvoriti firmu za samo deset kuna. To je valjda jedini način da barem na papiru imamo poduzetnike kad ovi sadašnji zatvore firme i odu poslovati u neke druge države, poglavito u Srbiju, gdje je sve bolja poduzetnička klima. Jednako kao i devedesetih svaka će hrvatska domaćica otvoriti barem dvije firme u vlastitu stanu s fikusom ili bez njega, čime ćemo ostvariti nemjerljiv gospodarski rast.

Za to vrijeme ilegalac Šalja jako je ljut jer je uvjeren da je baš on donio izbornu pobjedu Vlahušiću pa nije u redu što mu ovaj vraća na takav 'staljinistički' način. Zabranom govorenja. Čini se da je kod obojice došlo do krive percepcije. Jedan je krivo procijenio vlastitu važnost, a drugi ne zna procijeniti suradnike. Uoči lokalnih izbora, prije nešto više od tri godine, osim članova familije, malo je njih znalo tko je Niko Šalja. Jedinu i čvrstu potporu dala mu je Tajči koja je nagovorila Andra da podrži Šalju umjesto drugog kandidata kojeg je preferirao ostatak gradskog SDP-a. Pa je Andro agitirao za Šalju vjerujući Tajči. Tako je Šalja postao zamjenik gradonačelnika. Treba li išta reći o Androvoj procjeni kadrova? Te je godine svih osam Šaljinih bivših poslodavaca u nevjerici gledalo izborni listić. Tko li je taj Šalja? Valjda je zato Dragovan Niku poručio neka za promjenu počne raditi, pa će ga netko i zapamtiti. Rad kao ideju ili kao filozofsku kategoriju Šalja ne smatra nužno lošim. Jedino ne razumije osmosatno radno vrijeme. Čak ni u teoriji.

Igre, one ljetne u Gradu i one političke u hladu obilježile su tjedan. Ministrica od kulture bila je na otvaranju i sa svima nama uživala u fantastičnoj izvedbi Himne slobode. No, barem zasad, nije podržala slobodu loših rezultata. Pa je dala naslutiti vruću jesen. Barem što se tiče Prlendera i Žane nam Baće. Ako ništa drugo, na dan otvaranja Igara radno vrijeme ugostitelja potpuno je prilagođeno onom jedinom od čega se živi u Gradu. Turizmu. Kad bi se barem petkom i subotom tijekom sezone ponavljala ova prilagodba, blagajne ugostitelja i svih ostalih bile bi debelo veće nego bez toga. Što bi osiguralo lakše preživljavanje u idućoj Linićevoj 'crnoj' godini. Nekako mi se čini da je to teško ostvarivo sa stavom koji je postao 'opće mjesto', a izrekla ga je jedna mala slatka osmogodišnjakinja jedva se probijajući kroz gomilu na Stradunu: 'Idu mi jako na živce ovi turisti'. Eto vas.