Hrvatska: Čudesna zemlja ili Zemlja čudesa

Autor:

Letica Slaven

Datum:

04.08.2012

Objavljeno na:

Velečasni Zlatko Sudac

Slika autor/izvor:

Objavi na:

Kad je Alisa, djevojčica iz bajke Lewisa Carrolla „Kroz ogledalo" (radi se o svojevrsnom nastavku „Alice u zemlji čudesa"), stigla u kraljevstvo Crvene kraljice, jako se iznenadila kad je shvatila da, ako želi s kraljicom razgovarati, mora stalno trčati, jer je i sama Crvena kraljica bila stalno u trku. Još joj je čudnije bilo što je nakon dvadesetak minuta zajedničkog trčanja shvatila da ona i Crvena kraljica zapravo, trčeći dosta brzo, ipak stoje na istom mjestu. Radoznala kao što je bila, svoju je znatiželju i zbunjenost pojasnila kroz kratki razgovor:

Alica: „Vidite, u našoj zemlji', reče Alica, još uvijek malo zadihana, 'ako dugo trčite vrlo brzo, kao što smo mi trčale, obično negdje drugdje stignete."

Crvena kraljica: „To je neka spora zemlja' uzvrati kraljica. 'U mom kraljevstvu, kao što vidite, moramo trčati najbrže što možemo, da bismo stajali na mjestu. Ako želimo dospjeli negdje drugdje, moramo trčati barem dvaput brže."

Upravo spomenuti bajkoviti razgovor Crvene kraljice i Alice iskoristio je 1973. godine živopisni (kad pogledate fotografiju, morat ćete se složiti s mojom tvrdnjom) evolucijski biolog Leigh van Valen pri imenovanju i osmišljavanju teorema koji je nazvao „Hipoteza Crvena kraljica".

Na temelju opsežnih istraživanja podataka o životu morskih organizama, posebice onih koje su se odnosili na borbu za opstanak i preživljavanje grabežljivaca i njihovih žrtava (plijena) i onih koji su opisivali odnos između nametnika (parazita) i njihovih domaćina, Leigh van Valen je definirao „Hipotezu Crvena kraljica" koju bismo najkraće mogli ovako sažeti: preživljavanje morskih i svih drugih živih organizama ne određuje dužina njihova postojanja na zemlji ili u oceanu/moru, već je posljedica „brzine trčanja", evolucije, i – niza slučajnosti.

Autor Hipoteze o Crvenoj kraljici Leigh van Valen i sam izgleda kao lik iz neke bajke

Van Valen je postavio niz hipoteza o tome kako zapravo izgleda borba za opstanak grabežljivaca i njihovih potencijalnih žrtava (plijena), odnosno parazita i domaćina:

Prvo: da bi preživio u borbi ili natjecanju za opstanak svaki živi organizam mora stalno evoluirati, napredovati.

Drugo: Ako je brzina evolucije nekog živog organizma sporija od brzine evolucije njegova izravnog konkurenta, on umire, nestaje, naprosto biva istrijebljen.

Treće: Evolucija kompetitivnih organizama mora se prilagođavati evoluciji konkurenta: ako on krene u jednom pravcu, moraš ga sustići, prestići ili krenuti u sasvim drugom evolucijskom pravcu.

Četvrto: gotovo svi živi (morski) organizmi moraju istodobno sudjelovati u više evolucijskih borbi za opstanak, pa se za njih moraju osposobiti i naoružati.

Hrvatska evolucijska zakržljalost

Suvremeni je liberalni i globalni kapitalizam bespoštedna borba za preživljavanje i opstanak. Negdašnji nacionalni zaštitni mehanizmi, državni protekcionizam, odavno su dio ekonomske povijesti. Da bi se preživjelo na lokalnim i nacionalnim tržištima koja su odavno postala organskim dijelovima globalnog tržišta, potrebno je stalno primjenjivati „Hipotezu Crvena kraljica": potrebno je trčati najbrže što se može eda bi se stajalo na mjestu. Štoviše, „stajanje na mjestu" za mnoge bi europske nacionalne ekonomije, pa i za hrvatsku ekonomiju, bilo ogromno postignuće.

Kad je Lijepa naša u pitanju, da bi „stajala na mjestu" Hrvatska bi morala ostvarivati stope rasta bruto domaćeg proizvoda (BDP) od najmanje šest posto: sav bi taj prirast BDP-a ili sva novostvorena vrijednost odlazili na isplatu kamata i troškova prispjelih vanjskih dugova – države, banaka, tvrtki i građana.

Kad se ima na umu da će, primjerice, ove godine BDP pasti za jedan ili čak i više od jedan posto, onda naša „Hipoteza Crvena kraljica" zapravo glasi: moramo trčati najbrže što možemo, a ipak ćemo zaostajati za drugima za oko šest posto!

Dodatna je naša nevolja što je naše dugotrajno, polustoljetno, življenje u uvjetima krnjenog natjecanja i konkurencije na mnogim područjima društvenog života – u poduzetništvu, znanosti, politici, ekonomiji, kulturi i drugdje – bitno oslabilo evolucijske sposobnosti i nagone hrvatskoga naroda.

Tragična je posljedica tog „zastoja u evoluciji" rasprostranjeno uvjerenje ljudi da njihovo blagostanje ne zavisi od njih, nas samih, već od SVEMOĆNE DRŽAVE.

Nažalost, i sama država i državnici žrtve su tog lažnoga paternalističkog sindroma. Političari stalno narodu šalju poruke: Mi ćemo vas uskoro izvući iz krize! Umjesto da napokon smognu znanja, poštenja i hrabrosti pa da nam kažu ono što je Crvena kraljica kazala Alici: U ovom prezaduženom, ratom osakaćenom i opljačkanom „kraljevstvu", kao što vidite, moramo trčati najbrže što možemo, da bismo stajali na mjestu. Ako želimo dospjeli negdje drugdje, moramo trčati barem dvaput brže.