 |
|
Autor:
Letica Slaven
Datum:
19.11.2012
Objavljeno na:
Slika autor/izvor:
|
|
Objavi na:
|
|
|
Prošlog sam utorka (30. listopada 2012.) u zagrebačkom Kulturno informativnom centru sudjelovao u vrlo zanimljivoj raspravi na temu „Etika i korupcija u medicini". Povod je raspravi bio provokativni medicinski horor-roman bivšega liječnika-ginekologa Ivana Balenovića „Ljudožder vegetarijanac" kojeg je objavio pod pseudonimom Alen Bović. Na predlošku tog romana, kao i na predlošku prvog romana „Alena Bovića" (Ivana Balenovića) „Metastaze", redatelj Branko Schmint je snimio film istog naslova koji je Hrvatsko društvo filmskih radnika, na temelju tajnog glasovanja, uputilo u proces izbora za dodjelu „Oskara" u kategoriji najbolji strani film.
Film, kao i knjiga na temelju koje je snimljen, bavi se tematikom liječničkog neznanja, bešćutnosti, organiziranog kriminala i korupcije na jednoj „fiktivnoj" zagrebačkoj ginekologijskoj klinici (kako se odavno zna da je dr. Balenović radio na KBC Merkur nije teško iščitati tajne njegova romana s ključem) u kojoj caruje medicinski užas, horor: pogrešne dijagnoze, krivotvorenje povijesti bolesti rodilja i novorođenčadi, spolni skandali i zlostavljanja, ponižavanje pacijenata i kolega, zločini, sakaćenje žena i – smrt.
Ulogu šefa klinike, beskrupuloznog, bezočnog, pohotnog i korumpiranog ginekologa sjajno je odigrao Rene Bitorajac.
Iako je bivši ginekolog i akušer Balenović na samoj tribini tvrdio kako je njegova roman umišljaj, „fikcija", objašnjenja koja je dao posjetitelje su uvjerila kako su događaji i ljudi iz romana i filma, zapravo, stvarne osobe, njegove bivše kolege, dok su samo imena izmišljena.
Film u kojem glumi sjajna glumačka postava (Rene Bitorajac, Zrinka Cvitešić, Nataša Janjić, Leon Lučev, Mustafa Nadarević, Slaven Knezović, Darija Lorenci, Ksenija Pajić) doista je šokantan, da ne kažem sablazan. Da je tome tako može zaključiti svatko tko pogleda makar i samu najavu filma na
ArtCreative YouTube Embed Custom  Plakat i glavni glumac filma Ljudožder vegeterijanac
Tribinu je vodio sociolog Goran Batina, a uz autora spomenute knjige, u raspravi smo sudjelovali dekan Medicinskog fakulteta u Zagrebu akademik prof. dr. Davor Miličić i pisac ovih redaka.
Osobno se, dakako, nisam želio, ni mogao baviti romanom i filmom, a još i manje navodnom stvarnom medicinskom užasu na „umišljenoj" klinici. Kako je bivši liječnik nakon „Metastaza" i „Ljudoždera vegetarijanca" napisao i treći roman s medicinskom tematikom „2084 . Kuća Velikog Jada", može se pretpostaviti da će Branko Schmint snimiti treći film.
 Naslovnica trećeg romana „bivšeg liječnika" Ive Balenovića
Na tribini sam govorio o mojim spoznajama i gledanjima na složeni problem korupcije u fakultetskom medicinskom obrazovanju i medicini, a ono što sam rekao za moje sam čitatelje upotpunio izvorima podataka. Tekst koji čitate može se, stoga, smatrati autoriziranim izlaganjem koje je na tribini često imalo oblik razmjene mišljenja, pa i poticajne polemike s akademikom Miličićem.
Fenomen skrivene i neshvaćene velike korupcije „medicinskog plemena"Naš fakultetski kolega, poznati bio-poduzetnik, suvlasnik tvrtke „Genera" i patentni izumitelj, profesor Slobodan Vukičević „Miši" dao je prije nekoliko dana novinaru nedjeljnog Jutarnjeg lista Borisu Vlašiću veliki intervju o korupciji u medicini.
Uredništvo je intervjuu dalo dugačak naslov: „Plagijat i prodaja ispita najteži su mogući prekršaji. Takve stvari potkopavaju budućnost hrvatske države, ne samo u smislu povjerenja u akademske institucije".
Važnost je te poruke osnažena činjenicom što kolega Vukičević radi na Katedri za anatomiju na kojem je nedavno uhićen jedan profesor (dr. Zlatko Kelović) i nekolicina njegovih pomagača pod optužbom da su se bavili prodajom ispita studentima među kojima je bio i Hrvoje Lončar, sin zamjenice Glavnog državnog odvjetnika Višnje Lončar. Uhićen je i Hrvojev otac liječnik KBC Dubrava dr. Božo Lončar.
Istražitelji su pretražili i kabinet profesora dr. Ivana Vintera, pa se ne zna je li i on predmet kaznene istrage.
Kao medicinskom sociologu koji se desetljećima bavi fenomenom medicinskih profesija, čini mi se zanimljivim spomenuti dvije poruke koje je kolega Vukičević uputio javnosti nakon što su istražitelji USKOK-a upali na njegov zavod:
Prvo: kaže: „Korupcija na medicini je opasnija od pljačke banke jer će ljudi kasnije morati ići kod takvih doktora i možda stradati".
Drugo: javno se zahvalio policiji i DORH-u što su „otkrili korupciju". Kaže: „Fakulteti nemaju mehanizme otkrivanja korupcije, pa smo zato zahvalni policiji i Državnom odvjetništvu."
Treće: tvrdi: „Problem je policentrični razvoj Hrvatske, što znači da svaki grad, selo i birtija mogu imati svoje sveučilište ili školu".
Slobodan Vukičević: Plagijat i prodaja ispita najteži su mogući prekršaji. Takve stvari potkopavaju budućnost hrvatske države, ne samo u smislu povjerenja u akademske institucije
 Prof.dr. Slobodan Vukićević
Kolega Vukičević, nažalost, nije u pravu!
Plagiranje i prodaja ispita, pa i „policentrični razvoj Hrvatske", nipošto nisu bezazleni razvoji, pa i mogući korupcijski problemi medicinskog obrazovanja i medicinske prakse u Hrvatskoj, ali nipošto nisu najpogubniji problemi akademske i medicinske korupcije.
Koliko god to danas bilo nepopularno kazati, ja ću kazati kako sama korupcija – shvaćena u smislu klasične definicije kao "zlouporaba javne službe zbog privatne koristi", nipošto nije ključni problem medicinskog obrazovanja, istraživanja i zdravstvene zaštite.
Javna graja oko korupcije stvara moralnu paniku koja ima za posljedicu previđanje činjenice da 90% liječnika i sestara strahovito odgovoran, naporan i slabo plaćen posao obavlja savjesno.
Kolega Vukičević zapravo javno viče „držite lopove" plagijatore i prodavače ispita, jer je sam prvi milijun eura (preciznije: 6.400.000 kuna) zaradio na velikoj, korupcijskoj (!) „trgovini utjecajem": preprodaji zemljišta koje je od grada Zagreba dobio za izgradnju „biotehnološkog laboratorija" „Genera", a kojeg je preprodao dilerima automobilima koji su ga konačno prodali osiguravajućoj tvrtki Sunce osiguranje iz koncerna Agrama - Euroherc.
Dakle, temeljni problem medicinske korupcije je „zarobljavanje države", stvaranje koruptivnih veza između farmaceutske industrije i medicinske kreme, ali i postojanje različitih mehanizama za privatno bogaćenje na teret javnog zdravstva.
Kad je u pitanju problem prolaženja studenata na ispitima bez potrebnog znanja, treba svakako kazati da je„prodaja ispita" doista rijetka iznimka, a da je pravi problem na svim medicinskim i ne samo medicinskim fakultetima epidemija suvremenih oblika varanja studenta na ispitima.
Naime, razvoj suvremenih komunikacijskih tehnologija omogućava studentima najrazličitije oblike polaganja ispita bez znanja.
Navest ću tek jedan primjer s – po općem sudu i metodama vrednovanja – najboljeg sveučilišta u svijetu: Harvarda.
Prije nepuna dva mjeseca, u kolovozu 2012., na tom je sveučilištu izbio skandal nakon što je nepobitno utvrđeno da je oko 50% studenta (njih 125 od 259) varalo prepisivanjem jedan od drugog na ispitu iz Uvoda u Kongres.
Šok među profesorima i vodstvom Harvarda povećala je činjenica što se radilo o pismenom ispitu koji su studenti polagali kod kuće (take-home) po pravilima: open-book, open-Internet.
Zanimljivo je i to što u doba Wikipedje i društvenih mreža studenti ne vide ništa moralno ili etički upitno u toj i takvim prevarama.
Da je tome tako, pokazuju rezultati istraživanja prema kojima 80-90% američkih studenta izjavljuje da se barem jednom tijekom godine poslužilo prevarom pri polaganju ispita: uvidom u testove prije ispita, prepisivanjem ili korištenjem mudrofona/smartphona.
Stare tehnike i vještine varanja na ispitima – šalabahteri, podsjetnici na dlanovima i drugim dijelovima tijela, šaptanja i polaganja ispita za kolege – pomalo odlaze u romantičnu prošlost studentskih urbanih legendi.
 Davno bilo: prepisivanje „preko ramena"
 Uskočka država, profesionalna i akademska korupcijaJedan od ključnih uvjeta da bi neko zanimanje postalo pozivom i profesijom jest sposobnost njegove samoregulacije.
Javne pohvale koje je profesor Vukičević uputio DORHU/USKOKU i policiji, ali, još i više, priznanje kako fakulteti (a to znači i sveučilišta) nemaju „mehanizme" za nošenje s korupcijom dovodi u pitanje samu srž ideje samoregulacije.
Neuspjeh borbe s profesionalnom korupcijom je odustajanje od „mehanizama" samoregulacije.
Anketno istraživanje koje je 2010. provela dr. Jelena Budak sa suradnicima iz Ekonomskog instituta Zagreb pokazalo je da je nešto više od 8% građana u dobi od 18 do 64 godine starosti tijekom godine podmitilo nekog liječnika, a 5.6% medicinsku sestru.
Prosječna visina mita prema tom istraživanju nipošto nije zanemariva jer iznosi 2.050 kuna, a čak 51% ispitanika složilo se je s ponuđenom anketnom tvrdnjom da „liječnicima i sestrama treba dati mito". Štoviše, 68% podmićivanja iniciraju samo pacijenti!
Na temelju navedenih anketnih rezultata moguće je izračunati približni iznos novca plaćen liječnicim u vidu mita. Ako broj stanovnika Hrvatske od oko 4.400.000 stanovnika umanjimo za one koji su mlađi od 18 godina, pa nisu podmićivali, lako je izračunati da je oko 300.000 ljudi uplatilo po 2.050 kuna, što čini sumu od nešto više od 600 milijuna kuna ili nešto više od 80 milijuna eura.
 Ako navedeni iznos mita podijelimo čak i s ukupnim brojem liječnika zaposlenim u zdravstvenim ustanovama (12 149) 1 lako je izračunati da je godišnji iznos mita po liječniku 6.666 eura.
Ako, pak, pretpostavimo da „samo" deset posto liječnika pristaje na podmićivanje ili ga traži, iznos se penje na zastrašujućih 66.666 eura po liječniku.
Prizivanje i javno zahvaljivanje USKOK-u, policiji i DORH-u na borbi protiv korupcije u zdravstvu i medicinskom obrazovanju u suštini znači odustajanje medicinskih profesija od načela i sustava etičke i deontologijske samoregulacije!
Jer - nažalost ili srećom - nema te policije i uskočke države koja bi mogla dobiti bitku, nekmoli rat protiv korupcije među brojnim profesijama koje moraju brže i strože kažnjavati korupciju u vlastitim redovima od pravne države.
Punu ili najveću odgovornost za prevenciju, nošenje i borbu protiv korupcije upravo zbog toga moraju preuzeti profesionalne organizacije: klinike, zavodi, bolnice, katedre, fakulteti, sveučilišta, komore i profesionalna društva.
Sistemski izvori akademske i kliničke korupcije
Osim ključne uloge koju bi profesionalne organizacije morale imati u „ratu" protiv korupcije, vrlo je važno otklonitisistemske temelje na kojima nastaje koruptivna praksa i kultura.
Kad je hrvatska medicina u pitanju, spomenuti ću tek neke od tih temelja:
Prvo: dvojna praksa. To je poznata situacija koja je kod nas čak i ozakonjena da je liječnik ujutro državni, a popodne privatni liječnik.
U Dubrovačkoj Republici liječnicima u državnoj službi zabranjena je privatna praksa 1383., prije 630 godina, a posjedovanje ljekarni 1331., prije 681 godinu.
Regionalni ured SZO za Europu smatra da upravo: „postojanje značajnog kvazi privatnog sektora koji korupcijski djeluje u okviru javnog sektora može biti ograničenje razvoju snažnog privatnog sektora. Često za privatne praktičare može biti isplativije (lukrativnije) da koriste javnu sredstva s pacijentima i opremom, nego da osnivaju vlastite klinike i mehanizme za pronalaženje pacijenta."
Drugo: privatni sektor koji u sprezi s vlastodršcima onemogućava razvoj javnoga zdravstva. Taj je koruptivni model „zarobljavanja države" u Hrvatskoj paradigmatski oblik dobio u poznatoj „Aferi Medikol" kod koje je sprega HZZO-a i političkih moćnika onemogućila nabave PET skenera u javnim bolnicama kako bi se pacijenti i novac usmjeravali u privatni dijagnostički centar.
Treće: koruptivne veze farmaceutske industrije, trgovine lijekovima i utjecajnih liječnika koji za novac stavljaju pojedine lijekove na liste izabranih lijekova ili propisuju lijekove proizvođača i distributera koji ih posebno „nagrađuju".
I sasvim na kraju, umjesto zaključka.
Silni napori u „ratu" protiv korupcije na svim područjima, pa i u medicini i medicinskom obrazovanju, uvijek se susreću s neospornom činjenicom da je najbolja strategija tog rata – razvoj.
Naime, odavno je empirijski dokazano da postoji vrlo uska povezanost između stupnja razvoja i korupcije: što veća sirotinja, to veća (relativna) korupcija i obrnuto.
 _________________________________
1 Broj liječnika prema podacima Hrvatske liječničke komore:
Ukupan broj liječnika, članova Hrvatske liječničke komore : 17 102
Ukupan broj liječnika s važećom licencom registriranih u HLK : 16 972
Ukupan broj liječnika zaposlenih u zdravstvenim ustanovama: 12 149 (prema HZJZ za godinu 2007.) u odnosu na broj licenciranih liječnika ovo je 74 %
Broj specijalista u bolničkim ustanovama: 7098 (41% licenciranih članova)
Privatnici u ugovornom odnosu sa HZZO-om: 3057 (18% licenciranih članova )
Broj liječnika privatnika- bez ugovora sa HZZO-om : 666 (3,8% licenciranih članova )
Broj liječnika izvan zdravstvenih ustanova, te liječnici zaposleni u zdravstvenim zavodima:1690 (10 % od ukupnog broja licenciranih liječnika). |
|||
