Zašto u politiku

Već je prošao ozbiljan vremenski period od kada nisam napisao kolumnu. One su se prorijedile iz jednostavnog razloga jer mi je, uz profesionalni prihvaćanje političkog angažmana u samom početku oduzelo toliko vremena da su mi se i dani skratili. Stoga se prije svega ispričavam čitateljima kojima sam nedostajao i na čiji poticaj se vraćam pisanju.

U ovoj kolumni pokušat ću što jasnije opisati razloge i motive mog političkog angažmana i otkloniti neke nejasnoće i dileme koje su se pojavile na samom početku.

Prije svega valja objasniti glavne elemente današnje političke scene u Hrvatskoj.

Hrvatska politička scena

Naša mlada država u pokušaju da brzo razvije demokraciju, kao i u svim ostalim društvenim područjima, razvila je jedan surogat koji je pod utjecajem interesnih grupa postao sve, samo ne uređen demokratski politički sustav kojim upravljaju najbolji i društveno najodgovorniji, pozitivnom selekcijom nominirani i transparentnim poštenim postupkom izabrani članovi društva. O društvenoj odgovornosti obnašatelja vlasti najbolje govore korupcijske afere koje obuhvaćaju sve razine vlasti i koje potvrđuju da su rijetke iznimke oni vlastodršci koji su osobne interese podredili općim. O negativnoj selekciji pri kadroviranju najbolje govore principi koje su odabrale sve stranke na vlasti, a prema kojima se prednost daje poslušnima, a ne sposobnima. Takva kadrovska selekcija garantira loše rezultate u svim područjima u kojima je primijenjena, jer ograničena sposobnost donositelja odluka ne može dati dobre rezultate. O transparentnom i poštenom izbornom procesu najbolje govori činjenica da izbornim interesima „velikih“ stranaka kreiran izborni zakon, a neprihvatljivo netočne izborne liste svi kritiziraju u nitko ih ne mijenja. Sadašnja vlast svoju apsolutnu većinu ostvarila je sa 56 zastupnika za koje su glasali njihovi pristalice i 24 zastupnika koje im je donijela dontova (D'Hondtova) metoda, a za koje su glasali glasači malih stranaka i nezavisnih lista koje nisu prešle prag. Tako se dogodilo da stranka (HSLS) koja je skupila 73 000 glasova i četvrta je po broju glasova, nema nijednog zastupnika, a stranka (HSS) koja je skupila 70 000 glasova ima samo jednog zastupnika. Da su na državnim izborima bile u koaliciji, ove dvije stranke imale bi klub od osam zastupnika i po snazi bi bile treći politički faktor u zemlji.

Poučene ovim gorkim iskustvom i svjesne činjenice da 'velike stranke' neće promijeniti izborni zakon koji ih favorizira, obje reformirane stranke odlučile su se snažno suprotstaviti postojećem stanju na našoj političkoj sceni, držeći se 'nepromjenjivih' političkih pravila.

Savez stranaka, civilnog društva i nezavisnih kandidata jedina mogućnost za promjenu vlasti

Ako smo konstatirali neospornu činjenicu da u našoj nejakoj demokraciji opozicija sa svojim prijedlozima i ukupnim djelovanjem ne predstavlja nikakav faktor u društvenim promjenama, jedini mirni način da se pokuša zaustaviti strmoglavi pad ovog društva je pokušati osvojiti vlast na izborima.

Kada sam prije nešto više od pola godine dobio prijedlog koalicije stranaka HSLS i HSS da budem njihov kandidat za gradonačelnika Zagreba, zatražio sam dosta vremena da razmislim o tom prijedlogu. Naime, svjestan svih manipulacija na hrvatskoj političkoj sceni, morao sam dobro razmisliti imam li ikakve šanse da bilo što promijenim. Iako izuzetno cijenim i poštujem olimpijsko načelo da je najvažnije sudjelovati, ne mogu se složiti s uzaludnim rasipanjem energije u beznadnim bitkama.

Nakon gotovo 6-mjesečnog razmišljanja i konzultacija donio sam pozitivnu odluku. Pristao sam se kandidirati, prije svega zato što mislim da postoji način da se s dobrim izgledima suprotstavim konkurentima koji raspolažu snažnom stranačkom logistikom, utjecajem na državne i lokalne medije te državnim, odnosno gradskim novcem. Uspijem li učiniti savez građana i oko izbornog programa stožerne koalicije okupiti niz manjih stranaka, civilnih udruga i nezavisno mislećih pojedinaca, moći ćemo ostvariti veliki direktni utjecaj na glasače. Svojim autoritetom, besprijekornim životopisima, dosadašnjim značajnim dostignućima i neupitnim visokim moralnim načelima, najvrjedniji pojedinci ovog društva koji uglavnom nisu politički angažirani, ali su svjesni kataklizme koja nas očekuje nastavimo li dalje funkcionirati na način kako nas vode današnji političari, podržavaju ovakav savez i učinit će da njihov društveni utjecaj doprinese potrebnim političkim promjenama.

No, koliko god to bilo značajno i nužno u današnje vrijeme to svakako nije dovoljno da bi se osvojila vlast na izborima. Stoga, savezu valja priključiti političke stranke koje imaju slične ciljeve i koje konsenzusom podržavaju izborni program, a čija logistika ja nužna da se organiziraju veći skupovi na kojima će se direktno, svakom građaninu, moći objasniti ciljevi i garancije koje im daje jedna sasvim nova politička opcija. Savez je otvoren i za sve pripadnike 'velikih stranaka' koji se ne slažu s putem kojim ih vodi njihova politička oligarhija i koji žele pametnu, radišnu i poštenu Hrvatsku u kojoj se dobro živi, a koju vode ljudi koji će uvijek opći interes staviti ispred vlastitog. Dakle, savez je prilika da nešto promijenite i Vi koji ne izlazite na izbore uvjereni da nemate za koga glasati.

Odgovori na nekoliko ključnih dilema

Iako u ovoj kolumni nema mjesta za objašnjavanje izbornog programa pokušat ću dati odgovore na tri zapravo nepostojeće dileme koje su već na početku postavili PR-ovci mojih konkurenata:

- Može li se grad voditi kao tvornica?

Naravno da može. Naime, unatoč svim sadržajnim razlikama principi i metode upravljanja ljudskim i materijalnim resursima su isti i predstavljaju profesionalna znanja koja se u razvijenom svijetu studiraju na studiju za menadžment. Što se pak veličine sustava tiče, nije na odmet spomenuti da postoje svjetske kompanije koje su znatno veće od Hrvatske, a kamoli ne od Zagreba. Naravno, klasični političari nemaju ove spoznaje da su samo vrlo rijetki ikada vodili ozbiljnu tvornicu.

- Tko garantira nezavisnost kandidata kada su uključene političke stranke?

Osobno mislim da u Hrvatskoj nema mnogo boljih primjera od mog što se tiče čuvanja vlastitog stava i slobode mišljenja. Da sam htio prihvatiti mišljenje šefova stranaka s kojim se ne slažem i šutjeti, danas bi mirno dremuckao u Ministarstvu na mjestu ministra. Osim toga, činjenica da ne pripadam ni jednoj stranci, govori o tome da se kadrovska politika može temeljiti na principu osobne sposobnosti, a ne partijske poslušnosti.

- Zastupam li kao dugogodišnji direktor neoliberalne metode u gospodarstvu?

Takvo pitanje mogu postaviti samo oni koji me ne poznaju.

Neoliberalizam i način na koji se on provodi smatram glavnim uzročnikom globalne gospodarske krize. Moj model upravljanja baziran je na principu održivog razvoja koji podrazumijevaju ekonomsku efikasnost, ekološku prihvatljivost i socijalnu odgovornost. Uostalom, oko 4.000 radnika prošlo je kroz tvornicu kojom sam 20 godina upravljao kao predsjednik Uprave. Mnogi od njih su Vaši susjedi i svatko će Vam posvjedočiti s koliko se socijalne odgovornosti poslovalo.

Dragi čitatelji, toliko o mom političkom angažmanu, a ubrzo se vraćam kolumnama s gospodarskom tematikom.