Filipović Miroslav

11.12.2012

savjest.com

Tweet

Po čemu se naši političari na vlasti razlikuju od prodavača čudotvornih lijekova i magičnih krpa, tarot-majstora, baba gatara, vidovnjaka s viscima i staklenim kuglama te ostale ezoterične bratije koja proriče sudbinu i prodaje iluziju? Jedino po tome što su bolje odjeveni.

 

 

Priče kojima se obraćaju građanima gladnima bilo kakve nade identične su pričama prvospomenutih opsjenara koji će vam nakon malo čaranja-baranja reći da ste na putu ozdravljenja, da će vam se kći bogato udati, a u kavenom talogu nazrijet će rješenje svih vaših financijskih nedaća. Otprilike tako bajaju i naši političari, s tim da njihova bajalica zvuči ozbiljnije. Valjda zato što svi nose decentna odijela, a ne šašave šarene halje.

 

Svi nam govore otprilike isto. Izlazak iz krize, gospodarski oporavak, zaustavljanje nezaposlenosti pokretanje investicijskog ciklusa i preokretanje svih negativnih trendova uvijek slijede – iduće godine. Kada žele biti malo oprezniji onda kažu da dogodine slijedi "početak oporavka". Ili kako je to bivša premijerka Jadranka Kosor poetski sročila: na putu smo da stignemo na put izlaska iz recesije.

 

Ako za isto pitate ekonomske analitičare, oni će vam još ozbiljnije i s još više podastrtih pokazatelja reći da sve to isto slijedi, ali tek za dvije do tri godine. Kako god obrnuli proročanstva i političara i analitičara, jedno je sigurno: budućnost pripada nama. Pa kad u nju stignemo, dobro smo došli!

 

 

Da ovo ipak ne bi bio tek zajedljivi komentar, proguglajmo malo u potrazi za "vidovitim" izjavama naših najviših dužnosnika unatrag nekoliko godina. Pa iz nasumičnog odabira izdvojimo nekoliko primjera.

 

Prije nekoliko dana premijer Zoran Milanović u društvu svoga potpredsjednika i ministra regionalnog razvoja i fondova EU Branka Grčića (tzv. "dva u jedan" dužnosnik) predstavio je Vladin plan za pokretanje investicija do 2015. godine. Grčić je pritom najavio umjereni oporavak i rast BDP-a od 1,8 posto u idućoj godini. Naravno, i rast investicija koji se nije dogodio ove godine, ali će svakako dogodine. Na to je premijer mudro dometnuo kako je prva godina mandata uvijek  godina priprema, a tek druga – godina rezultata. Samo što o tome nitko ne govori na početku prve godine.

 

Inače, premijer je otprilike isto "proricao" još prije nekoliko mjeseci u intervjuu danom Jutarnjem listu. "Sljedeća će godina vjerujem biti bolja, očekujemo rast, i to nije vjerovanje nego to govore pokazatelji, a ova je godina vrijeme konsolidacije", poručio je premijer.

 

Ministar rada Mirando Mrsić također ovih dana najavljuje kako će dramatični rast broja nezaposlenih biti zaustavljen u ljeto iduće godine. Naravno, jer svakog ljeta taj trend bude sezonski zaustavljen zbog turističke sezone. No, ministar Mrsić još je ljetos objasnio kako će trend većeg gubljenja nego stvaranja radnih mjesta trajati do sredine iduće godine. "Tada očekujemo da ćemo uspjeti otvoriti više radnih mjesta nego što će radnika izgubiti posao", rekao je Mrsić vizionarski gledajući godinu dana unaprijed dok mu pred nosom i po devet stotina ljudi dnevno ostaje bez posla.  

 

Jesenas, dok je još bio "dva u jedan" odnosno prvi potpredsjednik Vlade i ministar gospodarstva, Radimir Čačić je upozorio na loše stanje u državi, ali i najavio početak ciklusa gospodarskog oporavka koji, već pogađate, počinje iduće godine.  

Ali, da ne ispadne kako "iduću godinu" fetišiziraju samo članovi sadašnje vlade, sjetimo se i onih koji su u Banskim dvorima bili prije njih.

 

 

U ljeto 2010. godine, a uoči usvajanja rebalansa državnog proračuna, ondašnji je ministar financija Ivan Šuker istaknuo kako taj čin "donosi ohrabrujuća očekivanja da će se gospodarstvo do kraja godine početi oporavljati te da će 2011. godina sa sobom donijeti izlazak iz krize". Par mjeseci ranije tadašnji je ministar mora, prometa i infrastrukture Božidar Kalmeta na HDZ-ovom skupu u Benkovcu poručio kako će zahvaljujući "čitavom nizu programa za oporavak gospodarstva (...) i pratećih mjera" izlazak iz krize započeti – iduće godine.

 

Koncem iste godine godine predsjednik i potpredsjednik Hrvatskog sabora, Luka Bebić i Vladimir Šeks, u predbožićnom su raspoloženju izrazili uvjerenje kako će Hrvatska, ojačana vladinim mjerama gospodarskog oporavka, iduće godine izaći iz krize. A da Šeks, Bebić, Šuker i Kalmeta ne bi ispali lažni proroci, pobrinula se njihova tadašnja šefica Jadranka Kosor.

 

Ona je lani, uoči parlamentarnih izbora koje je izgubila, svekolikom puku obznanila podatak o vrtoglavom gospodarskom rastu od 1,5 posto koji je, prema njezinim riječima, značio izlazak Hrvatske iz krize. Usput je najavila daljnji rast BDP-a od 2,5 posto i iduće, to jest ove godine. Nezaustavljivi rast očito je zaustavila smjena vlasti, pa se oporavak, jelte, zericu pomaknuo. Na iduću godinu.

 

 

Što reći na koncu nego zahvaliti bogovima, nebesima i našim mudrim političarima što uvijek postoji ta spasonosna retorička formula, ta arkadijska Iduća Godina s kojom će u političkom miru i gospodarskoj harmoniji uz angažman svih kreativnih potencijala našoj iznurenoj državici i svima nama napaćenima konačno krenuti nabolje.

 

Valja, međutim, znati kako je i ova godina one prošle bila iduća. No, čim je započela, spasonosnom je postala ona sljedeća tako da u tom magijskom kruženju naša godina čudesnog oporavka uvijek bježi za 365 dana. Uskoro će završiti ova i početi nova. A čim započne, olakšat će ju spoznaja da za godinu dana stiže godina našeg izlaska iz krize. Stoga vrijedi i popiti koju, proveseliti se i zaboraviti na brige, jer što je još samo jedna krizna godinica u nizu kada nam već iduće  slijedi oporavak.

Malobrojni trijezni zapitat će se može li iduća godina ikada doći kada nam uvijek uzmiče. A tek poneki cinik mogao bi predložiti da konstruiramo vremeplov, prestignemo iduću godinu za jedno pet-šest, pa joj se odande nasmijemo. Zadovoljni, bogati, siti i zaposleni.