U jeku priprema za donošenje proračuna premijer je spomenuo izvanrednu situaciju. Time je opravdao najavljeno smanjivanje izdataka za zaposlene, odnosno otkazivanje nekih primanja definiranih kolektivnim ugovorima za zaposlenike u državnoj upravi i javnim službama. Ali ostatak proračuna uopće ne ukazuje na to da je na njegovo oblikovanje utjecala svijest o iznimno teškim financijskim prilikama.

Pogledamo li rashodovnu stranu proračuna, uočit ćemo da su rashodi u skupinama 36, 37 i 38 veći od onih predviđenih za plaće zaposlenih, za naknade zaposlenima, za naknade osobama koje nisu zaposlene u državnoj upravi, materijalnih rashoda, rashoda za energiju i usluge, rashoda za nabavku imovine što uključuje kupovinu i održavanje automobila, financijskih rashoda te ostalih nespomenutih rashoda poslovanja. Te tri skupine rashoda u iznosu većem od 77 milijardi obuhvaćaju 6.836.672.176 kuna za pomoći dane u inozemstvu i unutar općeg proračuna, 64.117.248.837 kuna za naknade građanima i kućanstvima na temelju osiguranja i drugih naknada te 6.121.232.913 kuna za ostale rashode. Neki od tih rashoda su neizbježni kao što su to sredstva za pokrivanje manjka u fondovima mirovinskog i zdravstvenog osiguranja. Ali velika većina pojedinačnih rashodovnih stavki svodi se, zapravo, na isplate iz državnog proračuna za koje nisu ni zatraženi ni ispostavljeni računi za isporučene robe ili usluge. Riječ je izdacima o kojima ne ovisi izvršavanje temeljnih zadaća države. U ovom članku bavit ću se gotovo nasumično izabranim nepotrebnim rashodima unutar tih triju skupina. Analiza svih problematičnih stavki zahtijevala bi cijelu knjigu.

U okviru skupine rashoda za pomoći dane u inozemstvu predviđena je članarina za EU u iznosu od 1.744.862.343 kune. Uvažimo li taj rashod kao neizbježan, preostaje iznos od 75. 330.291.603 kune koji je morao biti podvrgnut kritičkom preispitivanju i pokušaju pronalaženja ušteda koje bi dovele do bitnog smanjenja ili čak ukidanja deficita državnog proračuna. Pritom uopće neću problematizirati subvencije javnom i privatnom sektoru u iznosu većem od 6 milijardi nego ću pretpostaviti da su to rashodi nužni za funkcioniranje vitalnih sektora gospodarstva.

Milijuni za donacije i udruge

Da je svijest o teškim financijskim prilikama utjecala na donošenje odluke o formiranju proračuna za 2013. godina, onda na rashodovnoj strani zasigurno ne bi bili neki troškovi koji bi i u sretnijim vremenima trebali biti preispitani, a u teškim vremenima oni su nepotreban teret. Ako su prilike izvanredno teške, onda nije nužno da se iz državnog proračuna na poziciji Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva predviđa iznos od 37.444.414 kuna za donacije.

Onaj koji nema vlastitog novca ni za svoje osnovne potrebe ne može donirati udruge koje bi se, ako su u pravom smislu nevladine, trebale financirati članarinama i donacijama onih koji imaju višak prihoda nad rashodima. Ako ne bi bilo navedenog doniranja iz državnog proračuna, onda bi se i predviđeno povećanje rashoda za plaće zaposlenih u Uredu za udruge pokazalo nepotrebnim s obzirom na smanjen opseg posla. Umjesto povećanja rashoda za zaposlene, trebalo je planirati smanjenje.

Ministarstvo branitelja trebalo bi tijekom 2013. podijeliti više od jedne milijarde kuna mimo mirovina i inavalidnina koje su definirane na pozicijama Ministarstva rada i mirovinskog sustava u iznosu od gotovo 5 milijardi kuna. Ako pođemo od pretpostavke da ne treba preispitivati prava koja se realiziraju isplatama iz proračuna Ministarstva branitelja, ipak je opravdano zapitati je li baš nužno da se za potrebe braniteljskih udruga isplati 13,5 milijuna kuna.

Članice i članovi tih udruga ionako su korisnici drugih sredstava tog ministarstva kao i niza drugih. Da ne bi ispalo da brojne braniteljske udruge postoje samo zato da bi došle do proračunskog novca, trebalo bi prepustiti volji i mogućnostima njihovih članica i članova da svojim novcem financiraju njihov rad.

Općenito, trebalo bi osporiti opravdanost dijeljenja novca udrugama ako ga nema za izvršavanje temeljnih zadaća države. Tako Ministarstvo kulture predviđa 6 milijuna za osnovnu djelatnost udruga u kulturi, za kulturnu kontakt točku (što god da to bilo) milijun, 6. 988.166 kuna za zakladu Kultura nova te još 2 milijuna za poduzetništvo u kulturi. Proračun umanjen za tih 16 milijuna kuna bio bi održiviji nego što je sad.

HGSS financiran iz četiri ministarstva

Na pozicijama Ministarstva poljoprivrede nalazimo i 6 milijuna za poticanje ustroja udruga u ribarstvu i još 408 tisuća za poticanje tržišne komponente u ribarskom sektoru (što god da to bilo). Tu je još 1.350.000 kuna za unapređenje lovstva (što bi trebala biti zadaća privatnih vlasnika lovišta) te 400.000 za unapređenje šumarstva (čime bi se trebale baviti Hrvatske šume). Od Ministarstva zaštite okoliša udruge bi trebale dobiti 90.000, a od Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta za izvannastavne aktivnosti 13.170.527, a tu je i 1.750.000 za djelatnost znanstveno-stručnih udruga. Ministarstvo socijalne politike i mladih potrošit će za rad udruga 37,5 milijuna kuna te još 1,8 milijuna kuna za razvoj volonterstva. Ministarstvo zdravlja na suradnju s udrugama građana namjerava potrošiti 5 milijuna kuna.

Zanimljivo je vidjeti od koga sve novac dobiva HGSS. To je 7 milijuna na pozicijama MUP-a, milijun na pozicijama Ministarstva turizma te 280 tisuća na pozicijama Ministarstva zdravlja i 650 000 na pozicijama Ministarstva pomorstva, prometa i infrastrukture. Mislim da bi dostatan izvor bio samo MUP.

Za potrebe manjina 38 milijuna kuna

Kulturna autonomija nacionalnih manjina mogla bi se ostvarivati i bez 38 milijuna kuna predviđenih za te svrhe u proračunu. Ako novca u proračunu nema, onda ni Ured za ljudska prava i prava nacionalnih manjina ne bi trebao donirati više od 12 milijuna kuna za potrebe srpske, romske i mađarske manjine te za potrebe nevladinih udruga za ljudska prava. Prava na korištenje materinjeg jezika kao službenog na razini jedinica lokalne samouprave te na školovanje na materinjem jeziku financiraju se u okviru redovite djelatnosti nadležnih tijela državne, regionalne i lokalne uprave.

Ukidanjem navedenih donacija ni na koji način ne bi bilo dovedeno u pitanje ostvarivanje navedenih ustavnih i zakonskih prava.

Za donacije u inozemstvo 48 mil. kuna

Državni ured za Hrvate izvan RH trebao bi 2013. godine isplatiti više od 48 milijuna kuna donacija u inozemstvu. Uz to u inozemstvo bi trebale biti isplaćeni iznosi s pozicija niza ministarstva. Ministarstvo regionalnog razvitka trebalo bi isplatiti 10 milijuna za skrb o prognanicima u BiH te 1.612.000 kuna za prekograničnu suradnju sa Srbijom, 2.810.000 za prekograničnu suradnju s Crnom Gorom, 1.530.000 za suradnju s BiH i 1.750.000 za prekograničnu suradnju s Mađarskom.

Tu je i pomoć Sloveniji od 274.000. Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta predviđa 2 milijuna za pomoć sustavu znanosti, obrazovanja i sporta BiH. Ministarstvo zdravlja platit će 9.850.000 kuna za zaštitu zdravlja u BiH. U okolnostima izuzetne napregnutosti državnih financija trebalo bi preispitati te iznose i opravdanost postojanja nekih od tih troškova.

Svijest o teškoj financijskoj situaciji zasigurno bi navela na razmišljanje o opravdanosti izdvajanja više od 3 milijuna kuna za pomoć organizacijama koje se bave humanitarnim radom u inozemstvu na pozicijama Ministarstva vanjskih poslova. A svatko s kakvim-takvim osjećajem za realnost osporio bi opravdanost financiranja projekta Jadranska Provansa za koji je na pozicijama tog ministarstva predviđeno ukupno 300.000 kuna, od čega 200.000 za zaposlene, a 100.000 za donacije. Ako postoji Ministarstvo turizma, Hrvatska turistička zajednica, Ministarstvo poljoprivrede i Ministarstvo regionalnog razvitka, zašto i Ministarstvo vanjskih poslova troši za namjene koje ionako spadaju u područje na kojem se preklapaju djelokruzi navedenih ministarstava. Očito, ministrica je htjela biti sigurna da će njezine stranačke uzdanice biti zbrinute tijekom nekoliko sljedećih godina. U godinama krize nijedan odgovoran ministar takvo što ne bi predložio jer bi znao da savjesni ministar financija ne bi dopustio da premijer vidi da se to uopće nalazi u prijedlogu državnog proračuna. Kod nas je to prošlo i Vladu i Sabor.

Bez odricanja u strankama i vjerskim zajednicama

Da bi dale primjer svima od kojih se očekuje solidarnost i spremnost na odricanje, političke stranke trebale su se odreći iznosa od 50 milijuna kuna kojim se iz proračuna financira njihova djelatnost.

Nevladin sektor obuhvaća i vjerske zajednice i organizacije. Znajući da će država biti u financijskim poteškoćama, Vlada je trebala provesti pregovore s Katoličkom crkvom i drugim vjerskim zajednicama te isposlovati da se izdaci za njihove potrebe smanje pa bi u tom slučaju iznos temeljem sporazuma s Vatikanom mogao biti znatno manji od sadašnjih gotovo 290 milijuna kuna. A ako već nije doveden u pitanje taj rashod, nikako se nije smjelo dopustiti da se na pozicijama Ministarstva socijalne politike i mladih nađe rashod za duhovnu pomoć u ustanovama socijalne skrbi u iznosu od 859.140 kuna. Ako crkve odbijaju dati besplatnu duhovnu pomoć socijalno najugroženijima, postavlja se pitanje u čemu je točno smisao njihova postojanja i djelovanja.

Skrb o ovisnicima u Hrvatskoj je, očito, unosan posao. Ured za suzbijanje zloupotrebe droga isplatit će više od 1,5 milijuna kuna donacija. Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta isplatit će 850.000 kuna za prevenciju ovisnosti u školama. Ministarstvo zdravlja predviđa više od 7 milijuna kuna za liječenje i rehabilitaciju ovisnika te još 18.616.500 kuna za prevenciju ovisnosti. Trebalo je preispitati sve izdatke osim onih za liječenje.

Podržavanje neodrživog

Ako je već najavio izvanredno stanje, premijer onda nikako nije smio dopustiti da se kao pomoć jedinicama regionalne i lokalne samouprave isplati više od 300 milijuna kuna s pozicija Ministarstva financija. Jedinice lokalne samouprave koje sredstvima svojih proračuna ne mogu ispunjavati osnovne zakonske obveze kao što su zbrinjavanje otpada, vodoopskrba, izrada prostornoplanske dokumentacije te skrb o predškolskim i osnovnoškolskim ustanovama, ne bi trebale postojati kao samostalne jedinice.

Zbog prekobrojnih i nefunkcionalnih jedinica regionalne i lokalne samouprave državni je proračun znatnim iznosima opterećen na pozicijama Ministarstva regionalnog razvitka, a Ministarstvo zaštite okoliša s po pedesetak milijuna kuna financira izgradnju županijskih centara za zbrinjavanje otpada Mariščina i Kaštijun premda bi to trebale učiniti županijske vlasti.

Sve to posljedica je neprovođenja reforme regionalne i lokalne samouprave, odnosno odustajanje od smanjivanja broja općina, gradova i županija. Umjesto da poteškoće s formiranjem državnog proračuna iskoristi kao povod za pokretanje reforme regionalne i lokalne samouprave, Vlada je, podržavajući trajno neodrživ sustav, nepotrebno opteretila proračun i otežala ionako tešku financijsku situaciju.

Osnivanje novih agencija

Gotovo je nevjerojatno da su Vlada i Sabor, svjesni glomaznosti aparata državne uprave, dopustili da se on poveća osnivanjem dodatnih agencija u gospodarstvu, što je rezultiralo utrostručenjem iznosa potrebnog za plaće i opremanje njihovih ureda. Umjesto toga trebalo je ukinuti one agencije koje već postoje. U taj dugi popis nepotrebnih državnih tijela i nepotrebnih rashoda državnog proračuna spadaju Agencija za konkurentnost, Agencija za javno-privatno partnerstvo, Agencija za investicije i konkurentnost, Hrvatska agencija za malo gospodarstvo i investicije, Hrvatska agencija za hranu, Agencija za plaćanje u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju, Hrvatski centar za poljoprivredu, hranu i selo, Agencija za poljoprivredno zemljište, Hrvatska poljoprivredna agencija, Agencija za regionalni razvoj RH, Agencija za obalni linijski promet, Agencija za vodne putove, Agencija za regulaciju tržišta željezničkih usluga, Agencija za istraživanje nesreća i ozbiljnih nezgoda zrakoplova te Agencija za sigurnost željezničkog prometa.

Neovisno o tome što je ova posljednja agencija potpuno nepotrebna s obzirom na stalno smanjivanje opsega željezničkog prometa u nas, za tu agenciju se iz proračuna financira izgradnja posebne poslovne zgrade. U trogodišnjem razdoblju, koje je započelo 2012. godine, samo za izradu projektne dokumentacije za izgradnju poslovne zgrade te agencije treba biti potrošeno 9.600.000 kuna. Pritom Hrvatske željeznice na znaju što će s viškom poslovnih prostora, a i Vlada namjerava prodavati zgrade u svom vlasništvu. Čak i kad bi se pokazalo da je postojanje navedene agencije opravdano – a u što je teško povjerovati – Vlada nije smjela dopustiti da se pored viška poslovnog prostora dopušta projektiranje i izgradnja skupe zgrade.

Upitna je opravdanost postojanja Agencija za pravni promet i posredovanje nekretninama, ali i Agencije za odgoj i obrazovanje i Agencije za znanost i visoko obrazovanje te Agencije za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih. Nejasno je što će raditi Agencija za osiguranje radničkih potraživanja u slučaju stečaja ako su zakonom uređeni isplatni razredi pa stečajni sudovi i stečajni upravitelji moraju postupati po slovu zakona. Ne vidim ni svrhu postojanja Agencije za kvalitetu i akreditaciju u zdravstvu.

Sve te ustanove, zapravo, preuzimaju dio poslova državne uprave. Ako se već inzistira na njihovu osnivanju, onda bi trebalo provesti odgovarajuću promjenu djelokruga i smanjivanje broja zaposlenih u državnoj upravi što bi za državni proračun u najgorem slučaju trebalo biti neutralno. No, u nas se osnivaju agencije, a ne smanjuje se broj zaposlenih u državnoj upravi pa se rashodi državnog proračuna nepotrebno povećavaju.

Za razmjenu mišljenja specijalista 2,6 mlrd kuna

Već i površno čitanje rashodovnih pozicija proračuna nameće pitanja na koja nismo dobili odgovore u saborskoj raspravi niti na bilo koji drugi način. Primjerice, za materijalne rashode osposobljavanja i opremanja za potrebe vatrogasnih intervencija predviđeno je 1.026.220 kuna, a za ostale nespomenute rashode još 3.412.800. No, povrh toga izdvaja se 1.306.000 kuna za kapitalne donacije. Na pozicijama istoga ministarstva je i stavka Program u provedbi posebnih mjera za zaštitu od požara u ukupnom iznosu od 28.277.500 kuna. Uz rashode za zaposlene, materijalne rashode, rashode za energiju, rashode za usluge te naknade osobama izvan radnog odnosa tu je 2,8 milijuna kuna za nespecificirane pomoći unutar općeg proračuna i dodatnih 15 milijuna za jednako nespecificirane tekuće donacije. Mislim da je premijer morao postaviti pitanje o opravdanosti tih rashoda kad je nacrt proračuna stigao pred njega.

Premijer je ministru zdravstva trebao postaviti pitanje o razlozima predviđenog povećanja izdvajanja za specijalističko konzilijarnu zdravstvenu zaštitu od čak 450,4% u odnosu na 2012. godinu. Budući da su predviđena izdvajanja za svaku medicinsku specijalnost posebno, nije jasno zašto bi razmjena mišljenja specijalista 2013. godine trebala koštati 2.612.149.234 kune umjesto ne malih 580.000.000 koliko je za to izdvojeno 2012. godine. Neprihvaćanjem tog povećanja rashoda uštedjelo bi se više od 2 milijarde što bi znatno pridonijelo uravnoteženju prihodovne i rashodovne strane proračuna.

Premijeru je vjerojatno promaklo i to da Hrvatske vode planiraju manjak u 2013. godini i da se Vlada suglasila isplatiti im pomoć u iznosu od 408 milijuna kuna. Ako se sjetimo da se u brojnim primjedbama potencijalnih investitora, domaćih i stranih, neprestano kao problem spominju različiti parafiskalni nameti, među kojima su različiti nameti za Hrvatske vode koji na godišnjoj razini iznose 1.633.562 000 kuna, onda bi bilo logično razmišljati o eventualnom smanjivanju tih nameta, a ne ionako prevelike prihode Hrvatskih voda povećavati donacijama iz ionako preopterećenog proračuna.

Stečena prava i povlaštene mirovine

Jasno je da bi postizanje ravnoteže proračunskih prihoda i rashoda zahtijevalo i reviziju najvećih stavki rashodovnih skupina 36, 37 i 38. To su različita stečena prava koja samo u podskupini 371, naknade temeljem osiguranja, državni proračun koštaju 50,7 milijardi kuna. To su rashodi za gotovo bezbrojna stečena prava temeljem zdravstvenog i mirovinskog osiguranja te sustava socijalne skrbi. Ako je financijsko stanje kritično, opravdano je zapitati se, primjerice, za što je namijenjeno 194,5 milijuna kuna za sudionike i žrtve 2. svjetskog rata i poraća na pozicijama Ministarstva branitelja, ako se na pozicijama Ministarstva rada i mirovinskog sustava izdvaja 98 milijuna kuna za bivše političke zatvorenike, za mirovine boraca NOR-a 390 milijuna kuna te za mirovine hrvatske domovinske vojske iz 2. svjetskog rata 92,5 milijuna.

Uz ukidanje nepotrebnih rashoda, o kojima je riječ u većem dijelu ovoga članka, te uz razumno smanjivanje iznosa plaćanja za različita stečena prava, rashodi državnog proračuna mogli su biti znatno manji. A da se pripremi zakona o porezu na nekretnine pristupilo pravodobno i da se nije odustalo od poreza na kamate i dividende, mogla je biti poboljšana prihodovna strana proračuna pri čemu se moglo razmišljati o daljnjem smanjivanju poreza na rad. Sve to rezultiralo bi višim stupnjem društvene pravednosti, poboljšanjem investicijske klime te smanjivanjem ako ne i anuliranjem deficita državnog proračuna i stabilizacijom kreditnog rejtinga države.

U budućnosti bi svakako trebalo razmisliti o redefiniranju prava na obiteljske mirovine. Prema sadašnjim zakonima, članovi obitelji korisnika neke od brojnih povlaštenih mirovina nasljeđuju pravo na stanovit postotak od iznosa povlaštene mirovine. Mislim da bi to pravo trebalo redefinirati tako da se obiteljska mirovina nasljednika korisnika povlaštene mirovine određuje kao da je preminuli korisnik primao prosječnu starosnu mirovinu. Time bi bila smanjena stavka obiteljskih mirovina na poziciji Ministarstva rada i mirovinskog sustava koja danas iznosi 4,8 milijardi kuna.

Deprofesionalizacija posla saborskih zastupnika

Ako je Vladi stalo da rashode države stavi u razuman odnos prema mogućnostima gospodarstva, onda bi uz sve već iznesene prijedloge trebalo napraviti i sljedeće. Broj ministarstava mogao bi se smanjiti na najviše desetak. Time bi se omogućilo smanjivanje broja državnih službenika, onemogućilo danas više nego očito preklapanje djelokruga ministarstava i smanjio bi se broj državnih dužnosnika. Da bi obnašatelji vlasti pokazali da su solidarni s društvom u cjelini koje se suočava s posljedicama dugogodišnje neodgovorne politike začinjene obilnim kriminalom, trebali bi se suglasiti oko toga da pravo na službeni automobil s vozačem o državnom trošku imaju samo predsjednik države, predsjednik sabora, premijer i ministri. Drugim dužnosnicima bi trebalo omogućiti da, ako to žele, uz povoljne cijene i povoljne uvjete otplate kupuju prekobrojne državne automobile.

Daljnji korak bila bi deprofesionalizacija posla saborskih zastupnika. U državnom proračunu trebala bi biti predviđena naknada poslodavcu za one dane kada zastupnici nisu bili na radnom mjesta zbog sudjelovanja u radu Sabora. Ako bi netko htio biti profesionalni zastupnik, primao bi prosječnu plaću u Hrvatskoj. Vjerujem da bi to povećalo njihovu motivaciju za bavljenje realnim problemima ovoga društva, osobito gospodarstva, za razliku od današnjih uglavnom tragikomičnih rasprava o temama koje zanimaju samo njih.