savjest KOLUMNE

https://www.facebook.com/pages/Savjest/215697858559?kolumna=820&slijedi-li-tehnicka-vlada=  https://twitter.com/savjest_com?kolumna=820&slijedi-li-tehnicka-vlada=  https://www.youtube.com/user/savjestcom?kolumna=820&slijedi-li-tehnicka-vlada=  http://savjest.com/savjest_rss.php?kolumna=820&slijedi-li-tehnicka-vlada=

Autor:

../kolumne/kolumne_autor.php?autor=5984&martina-dalic

Dalić Martina
Datum:
18.12.2012
Objavljeno na:
Slika autor/izvor:
Objavi na:

Share on Google+

 

 

 Snižavanje kreditnog ratinga je očekivano teško primljeno. Međutim, ono i nije neko posebno iznenađenje. I to ne samo zbog aktualnih gospodarskih trendova već i činjenice da je S&P prilikom prethodnog snižavanja ratinga, u prosincu 2010. godine, jasno naznačio rok od dvije godine za poboljšanje strukturnih i proračunskih osobina hrvatske ekonomije.

Reakcije odgovornih su ipak samo dijelom očekivane. Jasno je i razumljivo da vladajući imaju potrebu uputiti smirujuće poruke. Međutim, ono što nije jasno jest izostanak razumijevanja da je ova odluka S&P-a, koju će po logici stvari slijediti i druge agencije, prilika da se napokon realno sagleda prava širina, dubina i visina hrvatskog ekonomskog problema i tome prilagode stvarni potezi ekonomske politike.

Naredni mjeseci će pokazati mogu li politička prihvatljivost i ekonomska efikasnost naći zajednički jezik, ili će Hrvatska taj spoj potražiti u tehničkoj vladi, piše Martina Dalić

Lakoća političke prihvatljivosti

Ministar Linić najavljuje preispitivanje netom donesenog proračuna bez daljnjeg snižavanja plaća, diranja u mirovine i socijalna prava jer je to politički neprihvatljivo. Neće se više zaduživati u inozemstvu, a HNB će nekim čudom popuniti potrebe za zaduživanjem. Ubrzo nakon toga premijer Milanović potvrđuje da će vlada „raditi po svom“ bez potrebe za jačim angažiranjem MMF-a.

Nisu rejting agencije apsolutno mjerilo stvarnosti. Daleko od toga. Mnoge su stvari propustile prepoznati na vrijeme, uključujući i znakove aktualne krize. Međutim, ako i unatoč ovom, u suštini zakašnjelom, upozorenju nositelji ekonomske politike jedinu moguću promjenu ponašanja vide u daljnjem narušavanju ekonomskih fundamenata (aktivna uloga HNB-a u financiranju proračuna), tada ostaje samo zaključiti da hrvatska Vlada i dalje vjeruje kako je političkom retorikom i manevriranjem, koja valjda samo u njihovim glavama zvuči smirujuće, moguće ostvariti realne ekonomske rezultate. Na žalost, nije u tome prva, a moguće niti posljednja.

Sigurno je da snižavanje ratinga nije kraj svijeta. Nije kraj svijeta niti u pogledu tehničkih operacija zaduživanja u inozemstvu koje je ministar Linić tako lakonski otpisao. Neke od zemalja s nižim kreditnim ratingom nego Hrvatska jučer, ili istim ratingom kao Hrvatska danas, zadužuju se jeftinije od Hrvatske i rastu brže od Hrvatske.

Ocjena ratinga u hrvatskom, kao i u svakom drugom slučaju, jest, sviđalo se to nama ili ne, rezultat hladne ekonomske analize. I zahtijeva jednako hladan odgovor ekonomske politike – mjere i poteze kojima se popravljaju i poboljšavaju nefunkcionirajući ili 'zahrđali' dijelovi ekonomskog sustava, odnosno izgrađuju oni koji nedostaju. Međutim, u reakcijama vladinih dužnosnika u prvom se planu ističe politička prihvatljivosti potrebnih promjena.

Najveći paradoks kriterija 'političke prihvatljivosti' u donošenju ekonomskih odluka jest da na kraju oni koje se navodno štiti tom 'političkom prihvatljivošću' ispadaju njezine najveće žrtve. Kako se zbog političke prihvatljivosti odgađa suočavanje s problemima, kriza traje, poslovna aktivnost zamire, radnih mjesta je sve manje i živi se sve teže. Gruba ekonomska stvarnost zahtijeva na žalost i poduzimanje odluka koje su naizgled politički neprihvatljive. Naizgled zato jer bez realnih promjena nema rezultata, a rezultati su ti koji na kraju dana određuju političku prihvatljivost. Međutim, ako se putovi ka rješenjima i rezultatima stalno zaklanjaju sjenilom političke prihvatljivosti, tada se takvi problemi ne mogu niti riješiti. Duljina i dubina naše krize to dokazuju.

Grubost ekonomske stvarnosti

Ma koliko to politički prihvatljivo zvučalo, ministar Linić bi ipak sam najbolje morao znati da preispitivanje proračuna u smislu snižavanja rashoda i deficita nije moguće bez otvaranja teških pitanja koje je sam lijepo naveo. Krunski dokazi tome jesu i rebalans za 2012. i proračun za 2013. godinu. Bez otvaranja pitanja može li si Hrvatska više priuštiti sve što se iz proračuna financira svima kojima se financira, u iznosima u kojima se financira, nema kredibilnog preispitivanja proračuna. I tu ništa ne pomaže političko prepucavanje tko je i kada dao i dogovorio određena prava. A kao što pokazuje proračun za 2013, koji je i poslužio kao neposredan povod za snižavanje ratinga, bez snižavanja rashoda nema snižavanja deficita. Dakle, htjeli mi to ili ne, prava moraju doći na dnevni red. Naravno nakon povećanja poreza i upornog najavljivanja novih na koje je utrošena cijela 2012, radi se o jako teškom zadatku.

Ma koliko atraktivno i za neke političare iz manjih oporbenih stranaka ohrabrujuće zvučalo, ministar Linić bi također sam morao znati da su financijske prilike u nas takve da, čak i kada bi to po Zakonu bilo moguće, radikalno snižavanje obvezne pričuve u korist države znači deprecijaciju tečaja prema euru, rast inflacije i porast tereta kreditnih obveza za sve i svakoga. U usporedbi s tim, problem kredita u švicarskim francima mogao bi biti pravi mačji kašalj. Ovakve ideje o financiranju proračuna mogu nas samo odvesti u još niži rejting i ne treba ih uopće stavljati na dnevni red.

Premijer Milanović bi također morao znati da se ključ oporavka hrvatske ekonomije ne krije samo i jedino u proračunu. U stvari prihvaćajući da mjesta za snižavanje poreznog opterećenja trenutno nema, fronta i nije na proračunu. Fronta je na usklađenom poduzimanju različitih mjera ekonomske politike odnosno reformi čije je mjesto provedbe izvan resora financija, a čiji rezultati osiguravaju poboljšanje uvjeta poslovanja, ali i toliko potrebne proračunske uštede. Tu na dnevni red trebaju doći pitanja brzog i djelotvornog identificiranja zakonodavnih barijera poslovanju i investicijama, preispitivanja broja općina i općenito reforma javne uprave radi otklanjanja administrativnih barijera, racioniranja zdravstvene potrošnje uključujući i mrežu bolnica, restrukturiranja javnih poduzeća, odlučne privatizacije i povlačenja države iz poduzetništva i mnoge druge čiji je cilj samo jedan – olakšavanje poslovanja i investicija u privatnom sektoru.

A za usklađivanje provedbe cjelokupne ekonomske politike odgovoran je upravo premijer. Upravo na njemu je odgovornost oblikovanja, poticanja i nadzora nad provođenjem reformi čiji će rezultati osigurati stvaranje uvjeta za otvaranje novih radnih mjesta i brži protok na tržištu rada kako bi ljudi koji u procesima restrukturiranja gube posao imali perspektivu pronalaženja novog. Trik je u ravnoteži.

U ravnoteži između restrikcija i istovremenog otvaranja prostora za stvaranje novog gospodarskog tkiva. Toj se ravnoteži još nismo približili, a prve reakcije na snižavanje ratinga, kao mogućeg pokretača za stvaranje takve ravnoteže, na žalost ne ohrabruju. Naredni mjeseci će stoga odgovoriti mogu li politička prihvatljivost i ekonomska efikasnost naći zajednički jezik u Hrvatskoj. Ili možda dolazi vrijeme u kojem će Hrvatska spoj političke prihvatljivosti i ekonomske efikasnosti potražiti u tehničkoj vladi.

       
       


 

..
../izreke/izreke_osoba.php?osoba=3221&krunislav-olujicMumificirani Karaputin

Karamarko je došao na čelo stranke putem unutarstranačkih izbora. Riječ je o osobi koja je opasna za demokratske procese u Hrvatskoj. I prije sam ga nazivao mumificiranim hrvatskim Putinom, a pri tome stojim i danas.

Olujić Krunislav, Nedjeljom u dva HTV 1


28.03.1981  Crnić Silvia
28.03.1977  Parić Darko
28.03.1944  Slabinac Krunoslav Kićo