savjest KOLUMNE

https://www.facebook.com/pages/Savjest/215697858559?kolumna=822&zemlja-lazi-i-isprika=  https://twitter.com/savjest_com?kolumna=822&zemlja-lazi-i-isprika=  https://www.youtube.com/user/savjestcom?kolumna=822&zemlja-lazi-i-isprika=  http://savjest.com/savjest_rss.php?kolumna=822&zemlja-lazi-i-isprika=

Autor:

../kolumne/kolumne_autor.php?autor=7336&vladimir-ferdelji

Ferdelji Vladimir
Datum:
21.12.2012
Objavljeno na:
Slika autor/izvor:
Objavi na:

Share on Google+

 

 

 Još od djetinjstva, negdje duboko u podsvijesti svakog malog stanovnika Zelene planete stanuje dilema – nije li bolje hedonistički živjeti u zemlji laži i koristiti se prednostima lažljivog okruženja ili treba govoriti istinu, pa čak i onda kada nam ne ide u prilog.

Želeći riješiti ovu dilemu gospodin Carlo Colldi napisao je priču o Pinokiju, koja je u našem najranijem odgoju roditeljima poslužila kao obavezna literatura. Tako smo još u djetinjstvu, u krugu obitelji naučili da će nam, budemo li lagali, svakako narasti dugi nos, a možda i duge uši i magareći rep. Tako je to bilo dok klasične bajke i odgojne priče nisu istisnule video igrice i e-mediji. Virtualno je postalo stvarno, a potpuno se izgubila granica između laži i istine. Ni roditelji više nisu jasno vidjeli razliku, pa su djeca oslobođena strašnih priča i straha da će im zbog laži narasti dugi nos i uši. Od kiše laži nastale su barice, lokvice, pa i cijela ova moralna močvara koja je prekrila zelene etičke livade što su ih tisućljećima gajili mnogi autoriteti različitih svjetonazora.

Politika bez morala

Nedavno je veliki vođa na državnoj televiziji izjavio da ionako nije ništa obećao. Izgleda da je ona debela knjiga na čijoj je naslovnici pisalo Plan 21 bila u stvari bilježnica s praznim stranicama. Mi smo u virtualnom obliku čitali nekakve maštarije, a glasali smo greškom. Ili je zaboravljivi šef smetnuo s uma da se jedna od prvih maštarija zvala reindustrijalizacija.

I baš u sredini našeg planeta, na četrdeset i petoj paraleli, nastale su državice u kojima se do perfekcije razvila nova struktura. Izvršna vlast u svojoj hijerarhiji, od vrha do dna, prihvatila je doktrinu da se laž i krađa smatraju prihvatljivim ponašanjem, a da su pošten i budala braća. Realizacija doktrine u praksi naše državice dovedena je do savršenstva. Počinje s izborima na kojima vlast dobivaju 'demokratski' izabrani zastupnici o kojima prosječni glasač ne zna ništa. Njih su u stvari izabrali partijski gazde koje su ih, sukladno njihovoj poslušnosti, svrstali na liste o kojima se izjašnjava narod. Da si prosječan glasač ne bi postavio pitanje o tome za koga on to glasa, o tome se brinu javni i kupljeni privatni mediji koji već mjesecima, prije prema unaprijed utvrđenom rasporedu, zabavljaju narod povijesnim temama ili aferama što su u ladicama čekale pravi trenutak.

Tako, u okvirima balkanski shvaćene demokracije, šefovi partija prisvajaju vlast potpuno neopterećeni potrebnim znanjima ili realnim autoritetom. Naime, na čelo partije u hrvatskom okruženju nerijetko se dolazi zakulisnim igrama, plemenskom pripadnošću, podmetanjem klipova, kuloarskim lobiranjem, preko leševa prijatelja i uz nedostatak svakog morala. Stoga, uspješno upravljanje čitavim društvom postaje utopija, a ekonomsko, sociološko i nadasve moralno propadanje postaje svakodnevnica.

Način upravljanja

Nakon što su partijskim poslušnicima podijeljene glavne izvršne funkcije, i to po principu da svatko napreduje do granice svoje nesposobnosti, počinju problemi. Nesuvisle izvršne odluke izabranih 'lidera' produciraju nemjerljive štete u svim društvenim područjima, a mjerljivi pokazatelji pokazuju opći pad. S obzirom na pooštrenu međunarodnu kontrolu, njih je nemoguće u potpunosti falsificirati, pa se moraju pronaći opravdanja za javnost. U tu svrhu angažiraju se vojske profesionalaca čija je jedina dužnost da, koristeći sve nesavršenosti prosječnog pojedinca, grube istine o promašajima vlasti pretvore u prihvatljive greškice s izglednom perspektivom u budućnosti. Kada to uspiju, kratko pamćenje ovog naroda daje vlastodršcu novu šansu.

Ipak, u tom procesu neuspjesi se gomilaju do te mjere da konačno i veliki šef mora intervenirati. Dobro naoružan frazeologijom i upućen u mnoge retoričke figure šef, uz postavljanje mnogih pitanja i dilema, objašnjava nužnost naših neuspjeha. Pri tome se potpuno smeće s uma da smo vrhunsku izvršnu vlast izabrali da daje odgovore, a ne da postavlja pitanja ili obećava bolje dane u dalekoj nesagledivoj budućnosti.

Tvornica za preoblikovanje stvarnosti

Nedavno je veliki vođa na državnoj televiziji izjavio da ionako nije ništa obećao. Izgleda da je ona debela knjiga na čijoj je naslovnici pisalo Plan 21 bila u stvari bilježnica s praznim stranicama. Mi smo u virtualnom obliku čitali nekakve maštarije, a glasali smo greškom. Ili je zaboravljivi šef smetnuo s uma da se jedna od prvih maštarija zvala reindustrijalizacija. Reindustrijalizacija znači otvaranje novih tvornica, a s njima i novih radnih mjesta koje željno očekuje pola milijuna nezaposlenih u evidencijama i oko njih. Ako se čak i s ovim kratkim pamćenjem sjećam, spominjane su i nekakva sprega znanosti i industrije, nove tehnologije, društvo znanja itd... Umjesto otvaranja novih tvornica, doživjeli smo zatvaranje starih s dnevnom proizvodnjom od tisuću novih nezaposlenih. Jedina tvornica koja je zaista otvorena je tvornica isprika, neistina, falsifikata, iskrivljavanja i prešućivanja. Jednom riječju, tvornica preoblikovane stvarnosti. To je, u stvari, koncern kojem su pogoni ravnomjerno raspoređeni po ministarstvima, elektronskim medijima, lokalnoj upravi, pisanim medijima, a uprave se nalaze u partijskim središnjicama. Cijela je država premrežena, a cijelo društvo pokriveno i dobro snabdjeveno proizvodima ovog koncerna.

Obećanje ludom radovanje

Perspektivu nam pak otvaraju svakodnevna obećanja da će u doglednoj budućnosti biti znatno bolje. Perspektive su izražene u futuru drugom i pogodbenim rečenicama, tako da nam se upotreba futura prvog čini kao stvarnost. Nesreća je u tome što se rokovi stalno pomiču, a budućnost nikad ne postaje sadašnjost. Tako smo slušali da nas bolja vremena očekuju u jesen 2012., pa krajem 2012., pa početkom 2013., pa u drugoj polovici 2013., pa u 2014. ..., a sada se već spominje i drugi mandat! Ispada da je hrvatski narod magarac na kojem jaše vlast, koja na ribičkom štapu magarcu ispred nosa drži mrkvu, a bičem poreznih presija tjera ga sve brže i brže. Magarac je sve umorniji, a mrkva mu je jednako daleko, ma koliko dugo hodao.

E moj gospodine Colldi, Vaš Pinokio u vladajućoj garnituri Lijepe naše ne bi mogao biti niti pripravnik...

       
       


 

..
../izreke/izreke_osoba.php?osoba=3221&krunislav-olujicMumificirani Karaputin

Karamarko je došao na čelo stranke putem unutarstranačkih izbora. Riječ je o osobi koja je opasna za demokratske procese u Hrvatskoj. I prije sam ga nazivao mumificiranim hrvatskim Putinom, a pri tome stojim i danas.

Olujić Krunislav, Nedjeljom u dva HTV 1


29.03.1978  Petković Fajnik Josip
29.03.1974  Novosel Lidija
29.03.1973  Slavić Lidija
29.03.1961  Krizmanić Jasmin
29.03.1956  Perožić Borislav
29.03.1952  Mirković Davor
29.03.1951  Medarac Ivan