 |
|
Autor:
Petrić Domagoj Ante
Datum:
08.03.2013
Objavljeno na:
Slika autor/izvor:
|
|
Objavi na:
|
|
|
Svijet se prebrzo mjenja a da bi to polubalzamirani obožavatelji četničkoga i komunističkoga virutalnoga prijestolja mogli shvatiti u Zagrebu. Ministar Željko Jovanović ne može shvatiti da su prošla vremena kad se je milicionerski moglo navaljivati na učenike, profesore i sindikaliste a predsjednik Vlade ''nije razumio'' da ono mračno milicionarstvo nije bilo svojstvo Srba nego komunističkog totalitarnog režima. Prema tome, kad je Zoran Milanović sramotno podmetnuo županu splitsko-dalmatinske Županije (HDZ-ovcu) da je ksenofob i da širi ''govor mržnje'' jer je ukorio Jovanovića, zapleo se je u svom vlastitom podmetanju. U stvari, agresivnom i nespretnom Jovanoviću, inače u svojim studentskim danima okarakteriziranom kao "nerealiziranom Miloševićevcu", prišio je i četništvo i komunističke metode, makar se je župan jasno odnosio samo na ove zadnje. Milanović je istovremeno Hrvatima nametnuo zapovijed: ne smijete kritizirati moje rabijatne ministre, jer ćemo vas optužiti da širite propagandu protiv ''bratstva i jedinstva''. Apsurd nad apsurdima, koji samo vodi širenju totalitanog mentaliteta. Komesar u ratnom ustroju
Jesu li komesari s trga sv. Marka zaista upali u pomutnju, ili pak prodaju maglu samo kako bi narod držali u egzistencijalnoj neizvjesnosti usred koje provlače političke i osobne nastranosti? Na žalost, premijer je krenuo stopama svog ''prvog potpredsjednika'' Čačića, umjesto da ga je na vrijeme smjenio, kao što je to uradio s bezazlenom ministricom Holy i s nizom ljudi koje je on osobno imenovao na visoke položaje od kada je došao na vlast. Da je smjenio Čačića na vrijeme, ili ga barem postavio u civilizirane okvire, ne bi sada bilo toliko ispada ni s njime ni s Jovanovićem, ni s Linićem ni s drugim izvršiteljima marksističkih ambicija.
Totalitarne ambicije koje se provlače kroz redove režima, isto kao i ovo nastojanje da stvori unutar hrvatskoga društva nepovjerenje i strahove među pripadnicima raznih nacionalnosti, posebice je opasno sada kad se je terorizam opet rasplamsao čak i u državama u kojima su članice NATO-a uložile velike žrtve i sredstva kako bi osigurale suživot i demokraciju. Teroristička opasnost je u Hrvatskoj porasla od kada je premijer prokazao u središtu nekih sukoba Jovanovića Srbinom, jer do tada nitko nije vodio računa o njemu kao o eksponentu neke posebne nacionalne zajednice.
Od unutarnjih agresija do terorističke najezde
Terorizam živi pod okriljem totalitarnih režima i zahvaljujuči bahatosti ili zlonamjernosti autokrata plete svoje mreže i čeka pravi trenutak za veće operacije. Mjenja svoj modus operandi ali ne napušta svoje ciljeve. Još uvijek po našim gradovima i selima, kao i u BiH i u Srbiji i u Crnoj Gori, sjede bivši snajperisti i silovatelji, na koje je hrvatski pravni sustav olako zaboravljao do sada, a koji bi se mogli brzo aktivirati u općem ozračju koje je buknulo na Bliskom i Srednjem istoku. Od te regije do jugoistoka Europe nema tri sata leta. Hrvatska Vojska je okljaštrena a o Hrvatskom zrakoplovstvu i o potrebi njegove obnove, Milanović govori "frivolno" kao o nečemu što može čekati isto kao i obnova susjedovog travnjaka.
Provokatorski film sniman i distribuiran iz Sjedinjenih Američkih Država s uvredama na račun Islama, našao je svog partnera u Bengaziju u brigadi 17. Veljača ''lojalnoga'' Ismaila Sallabija, suradnika NATO-a, koji nije pružio nikakakav otpor tijekom 'osvetničkog'' atentata na američkog veleposlanika Christophera Stevensona i na njegove pratioce. ''Napadača je bilo previše, pa smo se povukli'', izjavio je taj prekriveni suradnik atentatora.
Za provokatore, osvetnike, izdajnike, ekstremiste, krijumčare, atentatora, cijela regija od Trsta prema jugu i od Jadrana prema Rusiji, može postati plodno tlo, ne budu li vlade čuvale institucije i zakonitost a otklanjale stare i modernije autokrate i političke nasilnike.
Uz štete koje zagrebački režim nanosi hrvatskom gospodarstvu i društvenoj strukturi kroz naglo osiromašenje naroda i poduzeća, kroz izmišljenog međunarodnog spora s Bosnom i Hercegovino u vezi s otočićima Veliki i Mali Škoj te Klek, kroz razoružanje, kroz sumnjive poteze i mutne dogovore uperene protiv Katoličke crkve, itd., ne treba mnogo da se sigurnost države i građana ugrozi bude li to postao cilj regionalnih terorističkih organizacija.
Mnogo prije nego se je to moglo očekivati, u Hrvatskoj dolazi vrijeme za reorganizaciju državnoga aparata, na osnovi ustavnih mogućnosti koje za to postoje. Ova koalicija je dala svoje, ne daj Bože da dobije na vremenu, pa da dade još!
Aparat su u stvari ljudi, koji ili su uvjereni demokrati i legalisti, pristaše zapadnih vrijednosti, ili su agenti KOS-a i mržnje te poticatelji bijede i sukoba. Hrvatski je posao spasiti našu zemlju od novih zala dok je to moguče. |
|||
